Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-8560/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RO, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po braniteljici Maji Boško, odvjetnici u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 17. srpnja 2024., poslovni broj: Pp-1634/2021, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika RO kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku 90 od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljenik RO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u istom roku.
1.1. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi kako je optužnim prijedlogom okrivljeniku stavljen na teret prekršaj iz čl. 282. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji nije naveden u izreci presude, budući je iz optužnog prijedloga jasno vidljivo kako je optuženiku stavljen na teret prekršaj iz čl. 282. st. 4. u vezi čl. 282. st. 1., kažnjiv po st. 9. istog članka, a u Zapisniku o ispitivanju alkohola je naveden čl. 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa nakon što je okrivljenik izjavio da je konzumirao pivo, upoznat je da odbijanjem testiranja čini prekršaja iz čl. 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a testiranje na alkohol je preduvjet da bi okrivljenik svojim odbijanjem mogao počiniti prekršaj iz čl. 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također, činjenica što je okrivljenik odbio potpisati zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola niti obavijest iz čl. 109.a nije od utjecaja na okrivljenikov prekršajnu odgovornost niti isto ne znači da nije bio upoznat sa sadržajem istih.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Između ostalog, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao izvješće o počinjenom prekršaju (list spisa 4), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list spisa 5), obavijest (list spisa 6), izvadak iz prekršajne evidencije list spisa 7), medicinska dokumentacija okrivljenika (list spisa 10-25), te je ispitao u svojstvu svjedoka OO. Uvidom u obavijest po članku 109.a Prekršajnog zakona Sud je utvrdio da je okrivljenik upoznat s pravima i obvezama tijekom prekršajnog postupka. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Sud je utvrdio da je ispitanik bio okrivljenik RO, da je okrivljenik izjavio da je konzumirao pivo, te da je isti odbio ispitivanje, da nije imao primjedbi na isti i da je odbio potpisati isti zapisnik. Uvidom u izvješće o počinjenom prekršaju Sud je utvrdio da je okrivljenik kritične prigode zatečen od strane policijskih službenika kako upravlja predmetnim vozilom, jer je njegov identitet utvrđen uvidom u njegovu osobnu iskaznicu.
9. Točkom 9. i 10. obrazloženja pobijane presude sud je valjano obrazložio zašto je odbio dokazne prijedloge, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.
10. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjenom instituta ublažavanja. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne, ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije kao i odvratiti okrivljenika od daljnjeg činjenja prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama.
11. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca primjerena.
12. Navedeno ponašanje okrivljenika iz navedenih prekršaja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Okolnost da je okrivljeniku vozilo nužno zbog poslovnih obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.
13. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
14. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka za: spis,okrivljenika, tužitelja, branitelja okrivljenika.
