REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1459/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice ČČ, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika CČ, Su-198/23, 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 isplatiti tužiteljici DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.345,30 eur bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.345,30 eur, kako slijedi:
- za rujan 2018. na iznos od 108,56 eura od 11. listopada 2018. do isplate,
- za listopad 2018. na iznos od 113,64 eura od 11. studenog 2018. do isplate - za studeni 2018. na iznos od 111,42 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
- za prosinac 2018. na iznos od 113,88 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,
- za siječanj 2019. na iznos od 114,33 eura od 11. veljače 2019. do isplate,
- za veljaču 2019. na iznos od 93,39 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,
- za ožujak 2019. na iznos od 100,79 eura od 11. travnja 2019. do isplate,
- za travanj 2019. na iznos od 104,31 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,
- za svibanj 2019. na iznos od 107,10 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,
- za lipanj 2019. na iznos od 105,18 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,
- za srpanj 2019. na iznos od 115,13 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,
- za kolovoz 2019. na iznos od 107,01 eura od 11. rujna 2019. do isplate,
- za rujan 2019. na iznos od 80,82 eura od 11. listopada 2019. do isplate,
- za listopad 2019. na iznos od 107,85 eura od 11. studenog 2019. do isplate,
- za studeni 2019. na iznos od 102,77 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,
- za prosinac 2019. na iznos od 102,08 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,
- za siječanj 2020. na iznos od 122,32 eura od 11. veljače 2020. do isplate,
- za veljaču 2020. na iznos od 107,78 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,
- za ožujak 2020. na iznos od 101,84 eura od 11. travnja 2020. do isplate,
- za travanj 2020. na iznos od 90,06 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,
- za svibanj 2020. na iznos od 100,52 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,
- za lipanj 2020. na iznos od 114,69 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,
- za srpanj 2020. na iznos od 112,95 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,
- za kolovoz 2020. na iznos od 110,11 eura od 11. rujna 2020. do isplate,
- za rujan 2020. na iznos od 115,11 eura od 11. listopada 2020. do isplate,
- za listopad 2020. na iznos od 110,68 eura od 11. studenog 2020. do isplate,
- za studeni 2020. na iznos od 131,53 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,
- za prosinac 2020. na iznos od 122,80 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,
- za siječanj 2021. na iznos od 81,59 eura od 11. veljače 2021. do isplate,
- za veljaču 2021. na iznos od 105,42 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,
- za ožujak 2021. na iznos od 129,64 eura od 11. travnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.345,30 eur kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužiteljici DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je od 18. svibnja 2017. zaposlenica tuženika, na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'', šifra radnog mjesta ZS 191, Tramvajski promet Dubrava. Nakon toga je s poslodavcem sklopila novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "vozač tramvaja III", šifra radnog mjesta ZS 193, ali se u naravi radi o istom radnom mjestu na kojem je tužiteljica radila sve od zasnivanja radnog odnosa kod tuženika.
2. U čl. 5 ugovora o radu od 18.5.2017. određeno je da će se tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaća prema Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu te da će joj se plaća isplaćivati prema koeficijentu složenosti 2,20.
3. Tužiteljica nadalje navodi da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Naknadno sklopljeni KU za radnike u Trgovačkom društvu ZET d.o.o. od 31.12.2019. u čl. 67 u bitnom na isti način uređuje osnovnu plaću radnika, odnosno da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka za radni staž.
4. Ugovorom o radu od 16.4.2021. tužiteljici je ugovoren koeficijent za obračun plaće 2,40 (čl. 6 ugovora).
5. Tužiteljica od trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje na redovnim tramvajskim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Tramvajski promet Dubrava. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od sklapanja ugovora o radu s tuženikom do sklapanja ugovora o radu 16.4.2021. tužiteljica je diskriminirana u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća u utuženom razdoblju obračunavala primjenom koeficijenta 2,40, čime su ostvarili bitno višu osnovnu plaću od tužiteljice. Diskriminirajući učinak je tim veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužiteljice, nju zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti tramvaj, na istoj relaciji do kraja svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od vozača kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20 kao tužiteljici.
6. Tužiteljica dalje ističe da je iz same platne liste tuženika vidljivo da se za radno mjesto vozača tramvaja koje obavlja tužiteljica u utuženom razdoblju ima primjenjivati koeficijent 2,40. Naime, tuženik na svakoj tužiteljičinoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač tramvaja TP Dubrava 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20.
7. Tužiteljica dalje navodi da je poslodavac prema čl. 90 i 91. Zakona o radu dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
ove odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužiteljica naglašava da ostali vozači tramvaja tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužiteljica, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Tužiteljica iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu određeno da se tužiteljici plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati istoj plaću u utuženom razdoblju prema koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu.
8. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da sud tuženiku naloži da joj isplati na ime razlike između u spornom razdoblju isplaćene plaće obračunate po koeficijentu 2,20 i plaće obračunate po koeficijentu 2,40, iznos od 3.345,30 eur bruto sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 11. u mjesecu za prethodni mjesec, za razdoblje od rujna 2018. do ožujka 2021., kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
9. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva te navodi da nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20., 16.4.2021. tužiteljica je sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „vozač tramvaja III“ s koeficijentom 2,40. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00.
10. Plaća tužiteljice određena je ugovorom o radu i u skladu je s važećim aktima koje je donio poslodavac. Tužiteljica je mogla odbiti ponudu ugovora o radu i ne potpisati isti, ukoliko nije bila zadovoljna s ponuđenim koeficijentom složenosti poslova. Neutemeljeni su navodi tužiteljice da je diskriminirana u odnosu na druge zaposlenike tuženika. Ugovor o radu je dvostrano obvezni pravni posao i nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužiteljici su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane za njeno radno mjesto.
11. Napominje se da je tužiteljica prije sklapanja prvog ugovora o radu s tuženikom završila program prekvalifikacije za zanimanje vozač tramvaja, a nakon položenog završnog ispita zaključila je s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1.3.2017. Tek nakon provedene kvalifikacije za zanimanje vozač tramvaja s tužiteljicom je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta vozač tramvaja I-2,20, uz probni rad od 2 mjeseca, pa je razvidno da je temeljem prvog ugovora o radu tužiteljica obavljala
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
posao vozača tramvaja kao vozač početnik, pa je netočan njezin navod da je u tom razdoblju obavljala isti posao kao vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika.
12. Tužiteljica netočno navodi da svi vozači tramvaja kod tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao i u istim uvjetima kao i tužiteljica te da među njima nema razlike imajući u vidu stručnu spremu, vještine i odgovornosti. Suprotno tome, postoje razlike između vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite tramvajske linije.
13. Tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u ugovore o radu sklapane između tužiteljice i tuženika (str. 11-16 spisa), Dodatak V. TKU za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (str. 17-23 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu ZET d.o.o iz prosinca 2019. (str. 24-64 spisa), TKU za radnike u Trgovačkim društvima u vlasništvu garda Zagreba (str. 65-72), isplatne liste (str. 73- 77, 216 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str 98-118 spisa), sistematski prikaz organizacije društva (str. 119-128 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu ZET-a (str. 129-169 spisa), izračun spornog potraživanja (str. 222-223 spisa), kao i drugu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze saslušanjem tužiteljice (str. 253 spisa) i svjedoka ĐČ (str. 254 spisa), VČ (str. 254 spisa).
15. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.
17. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika, da je imala sklopljen ugovor o radu od 18.5.2017. te da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "vozač tramvaja III" i to 16.4.2021. U ugovoru o radu važećem u utuženom razdoblju (do ožujka 2021.) tužiteljici je određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj, u prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom 2,20, zatim ''vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača tramvaja. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužiteljici za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.
18. U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (''Narodne
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
novine'' 93/14, 127/17, 98/19), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužiteljica slijedom toga pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.
19. Iz platnih lista o isplati plaće tužiteljice vidljivo je da je tuženik tužiteljici za cijelo utuženo razdoblje, sve do sklapanja ugovora o radu za radno mjesto vozača tramvaja III 16.4.2021. isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je u ugovoru o radu od 18.5.2017. navedeno: radnik će obavljati poslove na radnom mjestu vozač tramvaja I, šifra radnog mjesta ZS191, prometna jedinica Tramvajski promet Dubrava, te koeficijent složenosti poslova 2,20. Nadalje, u isplatnim listama u utuženom razdoblju navodi se koeficijent tužiteljice 2,40, te koeficijent korekcije -0,20.
20. Svjedok ĐČ je iskazao da je zaposlen kao vozač tramvaja, a to je bio i u razdoblju do 2021., odnosno u utuženom razdoblju, i tada mu je koeficijent za obračun plaće iznosio 2,40. Tužiteljicu poznaje, ona je vozač tramvaja kao i svjedok i u spornom razdoblju je radila iste poslove kao i svjedok, poslove vozača tramvaja, tužiteljica i svjedok su se i mijenjali u smjenama, ona je češće mijenjala svjedoka u smjeni i preuzimala tramvaj od svjedoka i nastavljala vožnju u svojoj smjeni.
21. Svjedok VČ je iskazala da je zaposlena kao vozač tramvaja, to je bila i u utuženom razdoblju do 2021., a tada joj je koeficijent za obračun plaće bio 2,40. Tužiteljicu poznaje, i ona je vozač tramvaja i u spornom razdoblju radila je iste poslove, dakle iste poslove kao i svjedok, svjedok je ponekad preuzimala u smjeni tramvaj od nje. Nikakve razlike u obavljanju poslova između svjedoka i tužiteljice nema ni sada ni u utuženom razdoblju.
22. Tužiteljica je iskazala da je u utuženom razdoblju i naknadno, sve do danas, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu vozač tramvaja i cijelo vrijeme obavlja iste poslove vozača tramvaja. U utuženom razdoblju koeficijent joj je bio 2,20, a tijekom 2021. povišen je na 2,40, iako tužiteljica, i dok joj je koeficijent bio 2,20, i nakon što joj je povećan na 2,40, radi iste poslove. Neki kolege vozači tramvaja, koji su radili iste poslove kao i tužiteljica u utuženom razdoblju imali su koeficijent 2,40, primjerice, kolege ĐČ i VČ. S njima se čak i mijenjala u smjenama, pa bi preuzimala od njih tramvaj, ili oni od nje.
23. Sud je iskaze svjedoka i tužiteljice prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci ĐČ i VČ radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača tramvaja, u utuženom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40, dok iz tužiteljičina iskaza proizlazi da je njezin koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju iznosio 2,20, iako je radila iste poslove kao i svjedoci ĐČ i VČ. Iz iskaza svjedoka ĐČ i VČ, kojima je radno mjesto naziva vozač tramvaja, dok je tužiteljičino u spornom razdoblju bilo vozač tramvaja I, nedvojbeno proizlazi da su svjedoci i tužiteljica radili potpuno iste poslove, odnosno poslove vozača tramvaja, pri čemu se tužiteljica sa svjedocima ĐČ i VČ mijenjala u tramvaju, odnosno preuzimala u svojoj smjeni tramvaje od njih i nastavila voziti na istoj liniji, ili obrnuto. 24. Odredba čl. 91. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).
25. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, pa su ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužiteljica sklopila s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužiteljici na radnom mjestu vozača tramvaja I utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogla zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.
26. Slijedom navedenog, tužiteljica osnovano predlaže isplatiti joj razliku između plaće koja joj je obračunavana prema koeficijentu 2,20 i plaće obračunate prema koeficijentu 2,40, a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću drugim radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužiteljica.
27. Napominje se da je u ovom postupku utvrđeno iz iskaza tužiteljice i dokumentacije dostavljene u spis da i njoj tuženik obračunava i isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40 od 16.4.2021. te od tada ima sklopljen ugovor o radu u kojem joj je naveden koeficijent 2,40 pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da cijelo vrijeme obavlja iste poslove vozača tramvaja, dakle i u utuženom razdoblju.
28. Tužiteljica je u podnesku 1.10.2024. tužbeni zahtjev uredila prema izračunu razlike bruto plaće za sporno razdoblje, od rujna 2018. do ožujka 2021., kojeg je dostavio tuženik te zatražila isplatu bruto iznosa od 3.345,30 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tuženik se na ročištu 3.12.2024. očitovao da ne osporava visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, kao ni tijek kamate, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.
29. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate pa je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog ugovora teče od jedanaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
30. Međutim, istu je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.345,30 eur. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).
31. Tužiteljici je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 164. st. 1. iz tog Zakona, a tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (OT), prema zadnjoj istaknutoj vrijednosti premeta spora i to: za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav podneska od 21.8.2024. kojim se očitovala na odgovor na tužbu 100 bodova OT (Tbr. 8/1), pristup na ročište 9.9.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 1.10.2024. kojim je specificirala tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika 25 bodova OT (tbr.8/4) i pristup na ročište 3.12.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ukupno iznosi 425 bodova OT što obračunato s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 850,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.062,50 eur. 33. Tužiteljici je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Sudac:
Dario Partl
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-1459/2023-12
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
