REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1591/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Igora Zekića, odvjetnika, i punomoćnice tuženika ŽD, Su-198/23, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 isplatiti tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.671,41 EUR bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.671,41 eur, kako slijedi:

- 113,01 EUR od dana 16.12.2018. do isplate,

- 133,58 EUR od dana 16.01.2019. do isplate,

- 124,62 EUR od dana 16.02.2019. do isplate,

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1591/2023-14

- 118,23 EUR od dana 16.03.2019. do isplate,

- 120,07 EUR od dana 16.04.2019. do isplate,

- 719,65 EUR od dana 16.05.2019. do isplate,

- 125,08 EUR od dana 16.06.2019. do isplate,

- 117,52 EUR od dana 16.07.2019. do isplate,

- 123,56 EUR od dana 16.08.2019. do isplate,

- 120,04 EUR od dana 16.09.2019. do isplate,

- 113,02 EUR od dana 16.10.2019. do isplate,

- 125,57 EUR od dana 16.11.2019. do isplate,

- 121,55 EUR od dana 16.12.2019. do isplate,

- 123,31 EUR od dana 16.01.2020. do isplate,

- 129,30 EUR od dana 16.02.2020. do isplate,

- 117,45 EUR od dana 16.03.2020. do isplate,

- 114,20 EUR od dana 16.04.2020. do isplate,

- 97,68 EUR od dana 16.05.2020. do isplate,

- 104,77 EUR od dana 16.06.2020. do isplate,

- 121,77 EUR od dana 16.07.2020. do isplate,

- 114,73 EUR od dana 16.08.2020. do isplate,

- 128,51 EUR od dana 16.09.2020. do isplate,

- 126,16 EUR od dana 16.10.2020. do isplate,

- 127,46 EUR od dana 16.11.2020. do isplate,

- 132,72 EUR od dana 16.12.2020. do isplate,

- 132,76 EUR od dana 16.01.2021. do isplate,

- 123,14 EUR od dana 16.02.2021. do isplate,

- 109,67 EUR od dana 16.03.2021. do isplate,

- 131,57 EUR od dana 16.04.2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 27. veljače 2018. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''vozač autobusa I'', šifra radnog mjesta ZS 182. Nakon toga s poslodavcem je sklopio ugovor o radu 27. veljače 2019., pa opet 20. veljače 2020., sve s koeficijentom složenosti poslova 2,20. Tužitelj je 19. travnja 2021. sklopio sljedeći ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "vozač autobusa III", šifra radnog mjesta ZS 184. s koeficijentom složenosti poslova 2,40, iako se u naravi radi o istom radnom mjestu i

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1591/2023-14

tužitelj sve od zasnivanja radnog odnosa kod tuženika radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima.

2. U skladu s odredbama naprijed navedenih ugovora o radu, tužitelju se obračunava i isplaćuje plaća prema Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu te mu je plaća isplaćivana prema koeficijentu složenosti 2,20, a od 19.04.2021. prema koeficijentu 2,40.

3. Tužitelj nadalje navodi da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na jednak način osnovnu plaću čl. 67 regulira i KU za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31.12.2019., koji se primjenjivao od 1.1.2020.

4. Tužitelj od trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od sklapanja ugovora o radu s tuženikom do 19. travnja 2021., kada je počeo raditi na radnom mjestu "vozač autobusa III", tužitelj je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća obračunava primjenom koeficijenta 2,40, čime ostvaruju bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminirajući učinak je tim veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužitelja, njega zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus, na istoj relaciji do kraja svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od vozača kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20 kao tužitelju.

5. Tužitelj dalje navodi da je poslodavac prema čl. 90 i 91. Zakona o radu dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se ove odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužitelj naglašava da ostali vozači autobusa tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Tužitelj iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu.

6. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud tuženiku naloži da mu isplati na ime razlike između u spornom razdoblju isplaćene plaće obračunate po koeficijentu 2,20 i plaće obračunate po koeficijentu 2,40, iznos od 2.671,41 eur bruto sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1591/2023-14

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva te navodi da nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''vozač autobusa'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00.

8. Plaća tužitelja određena je ugovorom o radu i u skladu je s važećim aktima koje je donio poslodavac. Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu i ne potpisati isti, ukoliko nije bio zadovoljan s ponuđenim koeficijentom složenosti poslova. Neutemeljeni su navodi tužitelja da je diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika. Ugovor o radu je dvostrano obvezni pravni posao i nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane za njegovo radno mjesto.

9. Tužitelj netočno navodi da svi vozači autobusa kod tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao i u istim uvjetima kao i tužitelj te da među njima nema razlike, imajući u vidu stručnu spremu, vještine i odgovornosti. Suprotno tome, postoje razlike između vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite autobusne linije.

10. Tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 11. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u ugovore o radu sklapane između tužitelja i tuženika (str. 6-18 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZGB holdinga podružnica ZET iz 2015. (str. 26-42 spisa), opis poslova radnog mjesta (str. 55 spisa), obračun spornog potraživanja dostavljen po tuženiku (str. 81 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka ŠD (str. 85 spisa), MD (str. 86 spisa) i tužitelja (str. 86 spisa).

12. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.

14. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je temeljem ugovora o radu od 27.2.2018., 27.2.2019. i 20.02.2020. bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu ''vozač autobusa I'', nakon čega je s tuženikom sklopio još jedan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto "vozač autobusa III" i to 19.4.2021. U ugovorima o radu u utuženom razdoblju tužitelju je

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1591/2023-14

određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj, u prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''vozač autobusa I'' s koeficijentom 2,20, zatim ''vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača autobusa. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

15. U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''vozač autobusa I'' i ''vozač autobusa III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, u daljem tekstu ZR), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj slijedom toga pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

16. Iz platnih lista o isplati plaće tužitelju vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje do 19. travnja 2021. odnosno do sklapanja ugovora o radu za radno mjesto vozača autobusa III 19. travnja 2021. isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je u ugovoru o radu od 27.2.2018. navedeno: radnik će u organizacijskoj jedinici Sektor promet, Služba autobusni promet Dubrava obavljati poslove radnog mjesta vozač autobusa I, šifra radnog mjesta ZS182, te koeficijent složenosti poslova 2,20. Nadalje, u isplatnim listama u utuženom razdoblju navodi se koeficijent tužitelja 2,40, te koeficijent korekcije -0,20.

17 . Svjedok ŠD je iskazao da je bio zaposlen kao vozač autobusa u spornom razdoblju, a koeficijent za obračun plaće iznosio mu je 2,40. Poznaje tužitelja, koji je radio iste poslove kao i on, poslove vozača autobusa, te su se tužitelj i svjedok mijenjali u smjenama na linijama u spornom razdoblju.

18 . Svjedok MD je iskazao da je bio zaposlen kao vozač autobusa u spornom razdoblju, a koeficijent za obračun plaće iznosio mu je 2,40. Nadalje je naveo da poznaje tužitelja te da su u spornom razdoblju radili iste poslove, te su se mijenjali na linijama.

19. Tužitelj je iskazao da je u spornom razdoblju bio vozač autobusa I, s koeficijentom za obračun plaće 2,20, a od travnja 2021. koeficijent za obračun plaće mu je 2,40. iako je u utuženom razdoblju i kasnije radio potpuno jednake poslove, poznaje svjedoke ŠD i MD te se u spornom razdoblju s njima mijenjao na linijama, te rade cijelo vrijeme iste poslove kao i tužitelj.

20. Sud je iskaze saslušanih svjedoka, kao i iskaz tužitelja, prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci ŠD i MD, radnici tuženika koji rade ili su radili na radnom mjestu vozača autobusa, u utuženom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40, dok iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je njegov

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1591/2023-14

koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste poslove kao i svjedoci. Iz iskaza svjedoka ŠD i MD, kojima je radno mjesto bilo naziva vozač autobusa, dok je tužiteljevo bilo vozač autobusa I, nedvojbeno proizlazi da su radili potpuno iste poslove kao i tužitelj, odnosno poslove vozača autobusa, pri čemu se tužitelj sa svjedocima i mijenjao u autobusu, odnosno preuzimao u svojoj smjeni autobus od njih i nastavio voziti na istoj liniji, ili obrnuto.

21. Odredba čl. 91. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR- a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove, bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).

22. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, pa su ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa I utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

23. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje isplatiti mu razliku između plaće koja mu je obračunavana prema koeficijentu 2,20 i plaće obračunate prema koeficijentu 2,40, a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću drugim radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužitelj. 24. Napominje se da je u ovom postupku utvrđeno iz iskaza tužitelja da i njemu tuženik obračunava i isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40 od travnja 2021. te od tada ima sklopljen ugovor o radu u kojem mu je naveden koeficijent 2,40 pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da cijelo vrijeme obavlja iste poslove vozača autobusa, dakle i u utuženom razdoblju.

25. Tužitelj je u podnesku 25.10.2024. tužbeni zahtjev uredio prema izračunu razlike bruto plaće za sporno razdoblje, od studenoga 2018. do ožujka 2021., kojeg je dostavio tuženik te zatražio isplatu bruto iznosa od 2.671,41 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tuženik se na ročištu 03.12.2024. očitovao da ne osporava visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, kao ni tijek kamate, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1591/2023-14

26. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate pa je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog ugovora teče od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

27. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 164. st. 1. iz tog Zakona, a tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (OT), prema zadnje istaknutoj vrijednosti premeta spora i to: za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav podneska od 09.5.2024. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 100 bodova OT (Tbr. 8/1), pristup na ročište 2.10.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 25.10.2024. kojim je specificirao tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika 25 bodova OT (tbr.8/4) i pristup na ročište 03.12.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1) i pristup na ročište za objavu presude 50 bodova OT (Tbr. 9/3) ukupno iznosi 475 bodova OT što obračunato s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 950,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.187,50 eur.

29. Tužitelju u parnični trošak nije priznat podnesak s nadnevkom 14.10.2024. jer je istim predlagao daljnje dokaze, iako je bio dužan iste naznačiti već u tužbi ili najkasnije na pripremnom ročištu.

31. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1591/2023-14

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku