Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-728/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ljiljane Milina predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić u Puli, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-1417/2019-24 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Uvažava se djelomično žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli -Pola, poslovni broj: P-1417/2019-24 od 15. lipnja 2022., u dijelu kojim je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati na mjesečni anuitet u iznosu od 905,66 kn, sa zateznom kamatom počevši od 10. listopada 2010. do isplate, za iznos od 0,01eur/ 0,10 kn, te se sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 0,01 eur/0,10 kn, počevši od 10. listopada 2010. do isplate, kao neosnovan.
II. Odbija se žalba tuženika u preostalom dijelu kao neosnovana i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Puli -Pola, poslovni broj: P-1417/2019-24 od 15. lipnja 2022., točka I. izreke, u preostalom dijelu i rješenje, istog poslovnog broja i datuma donošenja.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
»I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl.2. Ugovora o namjenskom kreditu kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka i kreditor sklopili dana 17. rujna 2007., pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Utvrđuju se ništetnima odredbe kojima se glavnica, kamate i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarskog franka - CHF sadržane u čl.1., čl.2., čl.5. i čl.7. Ugovora o namjenskom kreditu kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka i kreditor sklopili dana 17. rujna 2007., pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 111.092,19 kuna, u roku 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 175,03 kn od 10. studeni 2007.
- na iznos od 166,27 kn od 10. prosinca 2008.
- na iznos od 201,07 kn od 10. siječnja 2008.
- na iznos od 234,01 kn od 10. veljače 2008.
- na iznos od 410,20 kn od 10. ožujka 2008.
- na iznos od 372,78 kn od 10. travnja 2008.
- na iznos od 331,25 kn od 10. svibnja 2008.
- na iznos od 329,48 kn od 10. lipnja 2008.
- na iznos od 307,13 kn od 10. srpnja 2008.
- na iznos od 289,33 kn od 10. kolovoza 2008.
- na iznos od 299,63 kn od 10. rujna 2008.
- na iznos od 384,42 kn od 10. listopada 2008.
- na iznos od 475,08 kn od 10. studeni 2008.
- na iznos od 386,88 kn od 10. prosinca 2009.
- na iznos od 550,02 kn od 10. siječnja 2009.
- na iznos od 573,02 kn od 10. veljače 2009.
- na iznos od 652,15 kn od 10. ožujka 2009.
- na iznos od 533,50 kn od 10. travnja 2009.
- na iznos od 530,00 kn od 10. svibnja 2009.
- na iznos od 507,69 kn od 10. lipnja 2009.
- na iznos od 518,04 kn od 10. srpnja 2009.
- na iznos od 575,84 kn od 10. kolovoza 2009.
- na iznos od 594,95 kn od 10. rujna 2009.
- na iznos od 559,17 kn od 10. listopada 2009.
- na iznos od 577,51 kn od 10. studenog 2009.
- na iznos od 579,13 kn od 10. prosinca 2009.
- na iznos od 640,01 kn od 10. siječnja 2010.
- na iznos od 679,96 kn od 10. veljače 2010.
- na iznos od 661,76 kn od 10. ožujka 2010.
- na iznos od 722,35 kn od 10. travnja 2010.
- na iznos od 786,34 kn od 10. svibnja 2010.
- na iznos od 795,67 kn od 10. lipnja 2010.
- na iznos od 857,73 kn od 10. srpnja 2010.
- na iznos od 772,66 kn od 10. kolovoza 2010.
- na iznos od 1.012,63 kn od 10. rujna 2010.
- na iznos od 905,66 kn od 10. listopada 2010.
- na iznos od 920,45 kn od 10. studeni 2010.
- na iznos od 920,01 kn od 10. prosinca 2010.
- na iznos od 1.070,94 kn od 10. siječnja 2011.
- na iznos od 904,01 kn od 10. veljače 2011.
- na iznos od 951,93 kn od 10. ožujka 2011.
- na iznos od 887,30 kn od 10. travnja 2011.
- na iznos od 1.023,15 kn od 10. svibnja 2011.
- na iznos od 1.149,40 kn od 10. lipnja 2011.
- na iznos od 1.181,50 kn od 10. srpnja 2011.
- na iznos od 1.389,85 kn od 2. kolovoza 2011.
- na iznos od 1.170,11 kn od 10. rujna 2011.
- na iznos od 1.105,15 kn od 10. listopada 2011.
- na iznos od 1.108,09 kn od 10. studenog 2011.
- na iznos od 1.106,97 kn od 10. prosinca 2011.
- na iznos od 1.176,65 kn od 10. siječnja 2012.
- na iznos od 1.216,92 kn od 10. veljače 2012.
- na iznos od 1.220,78 kn od 10. ožujka 2012.
- na iznos od 1.191,37 kn od 10. travnja 2012.
- na iznos od 1.204,25 kn od 10. svibnja 2012.
- na iznos od 1.233,68 kn od 10. lipnja 2012.
- na iznos od 1.196,62 kn od 10. srpnja 2012.
- na iznos od 1.198,13 kn od 10. kolovoza 2012.
- na iznos od 1.135,35 kn od 10. rujna 2012.
- na iznos od 1.154,17 kn od 10. listopada 2012.
- na iznos od 1.196,65 kn od 10. studeni 2012.
- na iznos od 1.181,66 kn od 10. prosinca 2012.
- na iznos od 1.202,05 kn od 10. siječnja 2013.
- na iznos od 1.141,06 kn od 15. veljače 2013.
- na iznos od 1.130,44 kn od 15. ožujka 2013.
- na iznos od 1.193,02 kn od 15. travnja 2013.
- na iznos od 1.097,27 kn od 15. svibnja 2013.
- na iznos od 1.080,37 kn od 15. lipnja 2013.
- na iznos od 1.088,04 kn od 15. srpnja 2013.
- na iznos od 1.076,87 kn od 15. kolovoza 2013.
- na iznos od 1.109,81 kn od 15. rujna 2013.
- na iznos od 1.130,59 kn od 15. listopada 2013.
- na iznos od 1.139,85 kn od 15. studenog 2013.
- na iznos od 1.177,16 kn od 15. prosinca 2013.
- na iznos od 1.136,37 kn od 15. siječnja 2014.
- na iznos od 1.056,39 kn od 15. veljače 2014.
- na iznos od 1.079,74 kn od 15. ožujka 2014.
- na iznos od 1.059,40 kn od 15. travnja 2014.
- na iznos od 1.030,25 kn od 15. svibnja 2014.
- na iznos od 1.036,54 kn od 15. lipnja 2014.
- na iznos od 1.057,36 kn od 15. srpnja 2014.
- na iznos od 1.073,97 kn od 15. kolovoza 2014.
- na iznos od 1.078,22 kn od 15. rujna 2014.
- na iznos od 1.096,03 kn od 15. lipnja 2014.
- na iznos od 1.121,60 kn od 15. studenog 2014.
- na iznos od 1.122,73 kn od 2. prosinca 2014.
- na iznos od 36.433,72 kn od dana 3. prosinca 2014. do isplate, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim po stopi od 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. do isplate, a u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima.
II Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznose navedene u točki I izreke ove presude od 2. u mjesecu, kao neosnovan.«
1.1. Rješenjem, sadržanim u istoj prvostupanjskoj odluci, odlučeno je:
»I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva izvršena podneskom od 25. studenog 2021. 4 Poslovni broj P-1417/19-24
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.691,50 kuna uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.683,50 kuna kao neosnovan.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.«
2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom I. izreke i rješenja, sadržanih u istoj prvostupanjskoj odluci, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1., u vezi sa člankom 260. i 502.a i c, te članka 354. stavka 2. točke 6., 11. i 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao status potrošača i ističe prigovor zastare, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Dodaje da dosuđeni iznos u ukupnom iznosu ne odgovara zbroju pojedinačnih iznosa, na koje je tužitelju priznato pravo na zateznu kamatu, pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i rješenja i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukidanje presude i rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, za svoju odluku dao je jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP, niti bitne povrede odredaba postupka na koje upire tuženik u žalbi, osim u dijelu iznosa na koji tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od 10. listopada 2010. do isplate.
6. Nije osnovan prigovor nedopuštenosti preinake tužbe jer je do preinake tužbe došlo nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, na način da je tužitelj konačno odredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, pa je preinaka tužbe dopuštena uz pravilnu primjenu članka 190. ZPP.
7. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan, uz poziv na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Prigovor zastare neosnovan je u cijelosti, kako u odnosu na tužbeni zahtjev određen tužbom kojom je pokrenut ovaj postupak, tako i u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev jer se tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi i podnošenjem tužbe prekinuta je zastara.
8. Tužitelj je podnio tužbu za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta uslijed promjene kamatne stope tijekom otplate kredita i promjene tečaja valute švicarski franak (dalje: CHF) u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.
9. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili 17. rujna 2007. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3210838748, temeljem kojeg je Banka odobrila tužitelju kredit za adaptaciju stana u iznosu od 54.200,00 CHF u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50 % godišnje, s rokom otplate 120 mjeseci, odnosno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća (članak 7. Ugovora). Također je nesporno da je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu, kako je to detaljnije opisano u točki 5. obrazloženja prvostupanjske presude.
10. Sporno je između stranaka jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Sporno je pripada li tužitelju status potrošača, da li je potraživanje tužitelja u zastari, te visina utuženog potraživanja.
11. Stranke su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu, tuženik je tužitelju odobrio kredit za adaptaciju stana, tužitelj je sklopio Ugovor kao fizička osoba i tužbu je podnio u svojstvu potrošača.
11.1. Ako tuženik tvrdi suprotno, tj. da tužitelju ne pripada svojstvo potrošača u ovoj pravnoj stvari, protivno odredbama Ugovora, pa i samoj oznaci Ugovora, teret dokaza je u ovom slučaju na tuženiku, u skladu sa člankom 221.a ZPP, u vezi sa člankom 219. ZPP, a što tuženik nije dokazao. Stoga je prigovor tuženika, u dijelu da tužitelj nema svojstvo potrošača u ovoj parnici, paušalan i protivan odredbama Ugovora o kreditu i izvedenim dokazima, odnosno isti je neosnovan.
12. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio, pri čemu je visinu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo TĐV iz [adresa] (stranice 162-173 spisa), ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., primjenom odredbe članka 502.c ZPP.
12.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i tužbeni zahtjev je konačno odredio u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. Na primjedbe tuženika sudska vještakinja se dopunski očitovala, pri čemu je otklonila prigovore tuženika i ostala kod nalaza i mišljenja u cijelosti (stranice 197- 198 spisa).
12.2. Pri tome je potrebno napomenuti da su se stranke na glavnoj raspravi održanoj 1. prosinca 2021. sporazumjele da se vještak pismenim putem očituje na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, te da sudskog vještaka nije potrebno pozivati na glavnu raspravu radi saslušanja (stranice 190-191 spisa). Dakle, prvostupanjski sud je glede saslušanja sudskog vještaka na glavnog raspravi postupio u skladu sa sporazumom stranaka, a ne protivno članku 260. ZPP, kako na to sada u žalbi neosnovano upire tuženik.
12.3. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao objektivan i stručan, te visinu preplate po osnovi promjene kamatne stope i tečaja CHF pravilno utvrdio, kako je to navedeno u točki 16.1. obrazloženja pobijane presude, osim visine iznosa preplaćenog anuiteta na koji tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od 10. listopada 2010. do isplate.
12.4. Naime, osnovan je prigovor tuženika da zbroj pojedinačnih iznosa, na koje je tuženik dužan platiti zakonske zatezne kamate, naveden u točki I. izreke prvostupanjske presude, ne odgovara ukupnom iznosu od 111.092,19 kn, koliko je ukupno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, već to iznosi ukupno 111.092,29 kn, dakle, za 0,10 kn više.
12.5. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo TĐV (stranice 162-173 spisa) i podnesak tužitelja od 25. studenog 2021., kojim je konačno određen tužbeni zahtjev (stranice 186-189 spisa), utvrđeno je da je tužitelj odredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. Međutim, tužitelj je potraživao zakonsku zateznu kamatu od 2. listopada 2010. do isplate na iznos od 905,66 kn (stranica 188 spisa), a pravilno je, prema nalazu i mišljenju, trebalo pisati 905,56 kn (stranica 170 spisa), do čega je vjerojatno došlo omaškom u pisanju.
12.6. S obzirom da je tužbeni zahtjev usvojen prema konačno određenom tužbenom zahtjevu (prema podnesku tužitelja od 25. studenog 2021.), tužitelju je priznato pravo na zateznu kamatu za taj mjesečni iznos, u iznosu od 0,10 kn/0,01 eur više od iznosa toga anuiteta, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, pa je za taj iznos tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
13. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje osobnog bankara, na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu, ali tijekom postupka nije dostavio podatke potrebne za pozivanje osobnog bankara kao svjedoka, sve do zaključenja glavne rasprave, koja je održana 4. svibnja 2022., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika (stranice 211-212 spisa).
13.1. Stoga nije osnovan žalbeni navod da prvostupanjski sud nije izveo dokaze po prijedlogu tuženika, a što bi za posljedicu imalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
14. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).
14.1. Prema odredbi članka 82. točka 19. istog Zakona, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
14.2. Člankom 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15 i 14/19., dalje: ZZP/14.) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, je propisano da se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14.3. Prema članku 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).
14.4. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe ZZP/03., u vezi s odredbama ZZP/14. i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), kada je utvrđeno da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu nepoštene odredbe, da su iste ništetne i tužbeni zahtjev je prihvaćen, uz pravilnu primjenu članka 502.c ZPP i pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP), kako je to suđeno točkom I. izreke presude.
16. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.
17. Stoga je žalba djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana, prvostupanjska presuda je u pobijanom dijelu djelomično preinačena, a djelomično potvrđena, kao i rješenje, sadržano u istoj prvostupanjskoj odluci (članak 368. stavak 1. i 373. ZPP, te članak 380. točka 2. ZPP). U nepobijanom dijelu (točka II. izreke presude) prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).
18. Tuženik je uspio sa žalbom s neznatnim dijelom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).
Sisak, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Milina