Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1363/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj tužiteljice AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Boži Vrkiću i Ivanu Šalini, odvjetnicima u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1191/2024-40 od 8. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1191/2024-40 od 8. studenoga 2024. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.909,75 EUR (dvije tisuće devet stotina devet eura sedamdeset pet centi) sa zateznom kamatom od 8. studenoga 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3734 m2, za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upiše kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3734 m2, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužiteljici ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.909,75 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. studenog 2024., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.''

2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva i naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 248,86 EUR.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3734 m2, stečenog na temelju dosjelosti te za izdavanjem tabularne isprave radi upis toga prava u zemljišnu knjigu.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a ni tuženica u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se bitne povrede postupovnih odredaba konkretno sastojale.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je predmetna nekretnina u postupku obnove zemljišne knjige upisana kao vlasništvo tuženice,

- da je u tom postupku utvrđeno da kč. br. [katastarska čestica] površine 3734 m2, odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica], površine 766.837 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, da je sin tužiteljice u tom postupku naveo da je njegova majka VV predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem svoga oca LV pok. A, a on na temelju Rješenja komisije za uzurpacije Skupštine Općine Biograd n/M broj UP/I-03-2-2280/1-1979 od 3. veljače 1986., da je zemljišnoknjižni sud, na temelju rješenja Komisije za uzurpacije kojim se LV priznaje pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica], površine 2500 m2, odbio prigovor ovdje tužiteljice zaprimljen pod brojem Z-21138/19 dana 11. rujna 2019. te izvršio uknjižbu prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica], površine 2437 m2 u korist AV, ovdje tužiteljice, dok je uknjižba prava vlasništva u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], površine 3734 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ostala neizmijenjena te je kao nositelj prava vlasništva i dalje ostala upisana Republika Hrvatska,

- da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi čini dalmatinski pašnjak sa stablima smrike i dalmatinskog hrasta, da je omeđena sa sjeverozapadne i jugoistočne strane žičanom ogradom koja pripada susjednim zemljišnim česticama, a sa sjeveroistočne strane makadamskim putom, dok s jugozapadne strane predmetna čestica nije omeđena vidljivim trajnim oznakama te se nastavlja na drugu česticu u vlasništvu tužiteljice, koja s predmetnom česticom čini cjelinu,

- da je u posjedovnom listu broj 348 k. o. [katastarska općina], na dijelu kč. br. [katastarska čestica], zv. "[adresa], pašnjak površine 2500 m2, kao posjednica za cijelo evidentirana OV rođ. MV, [adresa],

- da povijest posjedovanja za predmetu katastarsku česticu nadležnog ureda za katastar nekretnina u spis nije dostavljena,

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-14/95 iza pok. MV pok. A, utvrđeno da izvanknjižno vlasništvo ostavitelja čini i čest. zem. [katastarska čestica], zv. "[adresa] k. o. [katastarska općina], bez naznake ukupne površine te da je nasljednicom za cijelo proglašena njegova kćer, ovdje tužiteljica VV,

- da je predmetna nekretnina bila ''oduvijek'' u posjedu MV, prije tužiteljice da je bila u posjedu njezina oca, pok. MV pok. A, čiji je ona jedini zakonski nasljednik, koji ju je stekao diobom sa svojom braćom Đ i V, da je ista ''oduvijek'' bila ograđena, dijelom s dračom, a dijelom sa suhozidom, da tužiteljicu i njezine prednike nikada nitko nije smetao niti im osporavao posjed predmetne nekretnine, da su je koristili za ispašu blaga i sječu drva te držanje ovaca, da sporna nekretnina nije nikada bila šuma, već da se šuma nalazi sjeverno od te parcele, da je između šume i parcele tužiteljice oduvijek bio put, koji postoji i danas, da su ... na ovom dijelu preko 150 godina, od kada su pradjed tužiteljice L i šukundjed O doselili iz ....

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica dosjelošću stekla predmetnu nekretninu na temelju izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP) i to stupanjem na snagu tog zakona 1. siječnja 1997. jer su već u tom trenutku tužiteljica i njezini prednici bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina, s time da nitko drugi osim javne vlasti nije stekao niti potraživao ikakva prava nad tom nekretninom.

8. Takav zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja ni primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

8.1. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica, računajući i posjed njezinih prednika, posjedovala predmetnu nekretnini i prije 8. listopada 1991. i to znatno duže od 40 godina te da tuženica nije tvrdila, a posljedično tome ni dokazivala da posjed tužiteljice i njezinih prednika ne bi bio pošten (čl. 18. st. 5. ZVDSP) te kako u postupku nije utvrđeno postojanje drugog suprotstavljenog pravnog interesa trećih osoba, pravilno je prvostupanjski sud primijenio izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pravilno smatrajući da je tužiteljica, stupanjem na snagu toga zakona, dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

8.2. Pravilno je pritom sud imao u vidu i odluke Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, ABC protiv Hrvatske, ABC i drugi protiv Hrvatske i ABC protiv Hrvatske), u vezi s pravima stečenim na temelju ukinutih zakonskih odredbi ZVDSP.

9. Tuženica u žalbi navodi da iz dokumentacije koja prileži tužbi proizlazi da je prednik tužiteljice MV bio izvanknjižni vlasnik nekretnine oznake 67/15 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja je u posjedovnom listu 348 bila evidentirana kao posjed tužiteljica VV i koja je u postupku obnove zemljišne knjige formirana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere u ukupnoj površini od 2437 m2 i na kojoj je tužiteljica upisana kao vlasnica, dok u odnosu na predmetnu nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da bi predmetna nekretnina predstavljala njeno vlasništvo. U odnosu na navedeno treba reći da je u provedenom postupku, na temelju iskaza saslušanih svjedoka, ali i stanja predmetne nekretnine u naravi, utvrđenog očevidom i identifikacijom po vještaku za geodeziju, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica dokazala da je njezin samostalni i pošteni posjed, računajući i posjed njezinih pravnih prednika, neprekidno trajao kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te pravilno zaključio da je tužiteljica vlasništvo stekla originarno, na temelju zakona, u skladu s čl. 159. st. 4. ZVDSP. Stoga neosnovano tuženica tvrdi suprotno.

10. Tuženica u žalbi ustraje u tvrdnji da je tužiteljica sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te da nije podnijela tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, već je podnijela tužbu na utvrđenje, što nije dopušteno, slijedom čega da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Također se poziva i na Zaključak sa Sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015, na kojem je usvojen zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK te, kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, da tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, a u situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu.

10.1. U odnosu na navedeno treba reći da je odredbom čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24), propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku,

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Prema st. 2. toga članka, pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

10.2. Tužiteljica je prigovor u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] temeljila na tvrdnji da je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem pok. oca LV pok. A, a on na temelju rješenja Komisije za uzurpaciju Skupštine Općine Biograd na Moru od 3. veljače 1986. Budući da u tužbi podnesenoj u ovoj pravnoj stvari, tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla nasljeđivanjem svojeg pok. oca LV pok.A, a on nasljeđivanjem svojih prednika, a oni svojih te da se predmetna nekretnina u posjedu i vlasništvu tužiteljice nalazi već više od 150 godina, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetnu tužbu tužiteljica ne temelji na istovjetnoj činjeničnoj osnovi, već na činjeničnoj osnovi potrebnoj za stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

10.3. Budući da je zemljišnoknjižni sud odbio prigovor ovdje tužiteljice raspravnim rješenjem od 28. siječnja 2021., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena pravovremeno 14. lipnja 2021., to neosnovano tuženica ustraje u tvrdnji da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

10.4. Neosnovano tuženica ustraje i u tvrdnji da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i iz razloga što tužiteljica nije podnijela tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK, već je podnijela tužbu na utvrđenje. Naime,

- tužbeni zahtjev tužbe za ispravak koja se podnosi zbog toga što je zemljišnoknjižni sud odbio prijavu za ispravak, glasi na ''provođenje upisa koji nije proveden u zemljišnoknjižnom postupku'',

- u postupku pokrenutom tužbom za ispravak provode se svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva tj. za postojanje prava koje je predmet spornog upisa, njegovog nositelja, opsega i sadržaja, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja glede postojanja određenog knjižnog prava i njegova nositelja, kako bi se, na utvrđeno činjenično stanje, primjenom pravila materijalnog prava koje uređuje stjecanje, promjenu, prestanak i zaštitu prava na koji se odnosi tužba, utvrdilo je li tužbeni zahtjev osnovan ili ne pa

- ako sud utvrdi da je tužbeni zahtjev tužbe za ispravak koju je podnijela osoba čija je prijava ili prigovor odbijen u ispravnom postupku, ''nalaže provedbu upisa zatraženog odbijenom prijavom'', kako je to bilo zatraženo odbijenim prigovorom.

10.5. Tužiteljica je u ovom postupku zahtijevala da se utvrdi njezino pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te na temelju presude koja će biti donesena, naloži upis u zemljišnoj knjizi odnosno da se tuženici ''naloži trpljenje upisa toga prava u zemljišnoj knjizi''.

10.6. Dakle i tužbom za ispravak podnesenom u smislu čl. 197. ZZK, jednako kao i tužbom radi utvrđenja prava vlasništva stečenog na temelju zakona (dosjelošću), stranka zahtijeva isti oblik pravne zaštite, s isključivom svrhom da se to njezino pravo upiše u zemljišnoj knjizi. Stoga bi odbijanje tužbenog zahtjeva samo iz razloga što je tužiteljica odabrala drugačiji put pravne zaštite, podnošenjem tužbe na utvrđenje i trpljenje upisa njezinog prava vlasništva, umjesto tužbe koja glasi na provođenje upisa koji nije proveden u zemljišnoknjižnom postupku, imao značenje pretjeranog (ekscesivnog) formalizma, koji u suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline (takvo stajalište iznio je Ustavni sud Republike Hrvatske u više odluka, npr. U-III-2184/2009, U-III-5703/2020, U-III-4751/2021, U-III-2089/2024).

10.7. Osim toga, u ovom slučaju prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, a prije svega na temelju iskaza saslušanih svjedoka, utvrdio postojanje svih pretpostavki potrebnih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, dok je u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku tužiteljica stjecanje prava vlasništva dosjelošću mogla dokazivati jedino ispravama, ali ne i drugim dokazima kao što su svjedoci, očevid i dr., što je u parničnom postupku proizašlom iz pojedinačnog ispravnog postupka dopušteno (tako i Rev-1057/2023).

11. Odluka o trošku nije ispitana jer tuženica istu ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Budući da tuženica nije uspjela u postupku u povodu pravnog lijeka, ne pripada joj ni pravo na naknadu parničnog troška.

13. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos