Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-75/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Josipa Štrucelja člana vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Alenke Laptalo članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja EL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćnici Heidi Santini, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Bošnjaku, odvjetnik iz Zagreba, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1193/2023 od 22. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1193/2023 od 22. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke potvrđuje.

II Prihvaća se djelomično žalba tužitelja, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1193/2023 od 22. kolovoza 2024., djelomično preinačava pod točkom II izreke i sudi:

II 1. Mijenja se visina uzdržavanja određena Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 6. lipnja 2018. koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1076/18-3 od dana 11. lipnja 2018., te se nalaže tuženiku ŠL da za uzdržavanje tužitelja pored iznosa određenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1193/2023 od 22. kolovoza 2024., u točci I., i to za 1.tužitelja EL plaća mjesečno i daljnji iznos od 200,00 EUR, i za uzdržavanje 2.tužitelja JL plaća mjesečno daljnji iznos od 200,00 EUR, počevši od 3. studenog 2023. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, uplatama za 1. tužitelja EL na tekući račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa], a za 2. tužitelja JL na tekući račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa].

II 2. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja preko dosuđenih iznosa uzdržavanja od 350,00 EUR do zatraženog iznosa od 750,00 EUR mjesečno za svakog tužitelja, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknadi tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 137,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1193/2023 od 22. kolovoza 2024., djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i obvezan je tuženik da za svakog tužitelja na ime uzdržavanja plaća mjesečno povećani iznos od 200,00 EUR počevši od 3. studenog 2023. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, uplatama za I.tužitelja EL na tekući račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa], a za II- tužitelja JL na tekući račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa].

Točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva I. i II. tužitelja preko dosuđenih iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 750,00 EUR mjesečno za svakog tužitelja, kao neosnovan.

Točkom III izreke prvostupanjske presude presuđeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2.Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužitelji i tuženik.

2.1. Tužitelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava te pobijaju i odluku o troškovima postupka. U bitnome smatraju da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je za svakog tužitelja mjesečni iznos od 450,00 EUR dostatan za mjesečne potrebe, da nije uzeo u obzir sve potrebe pa time i troškove koje tužitelji imaju kako za školovanje, tako i za život uključujući i sportske aktivnosti, te da tuženiku kao doprinos priznaje i iznos troškove režija, koje nesporno i plaća, ali navode da isto tako može svaki tren i prestati plaćati troškove stanovanja. Tužitelji dalje navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio imovinske prilike tuženika, jer da iz priloženih potvrda porezne uprave proizlazi da je plaća tuženika daleko veća od one koju utvrđuje prvostupanjski sud 2.200,00 - 2.300,00 EUR, te je takovo utvrđenje protivno stanju spisa i ispravama koje prileže u spisu. U odnosu na materijalne prilike majke tužitelja, također da je pogrešno utvrđeno materijalno stanje, prilike i mogućnosti majke iako iz priloženih potvrde porezne uprave proizlaze svi prihodi koje majka tužitelja ostvaruje, te navode da činjenica što bake tužitelja i teta financijski i dostavom hrane pomažu tužitelje ne oslobađa roditelje njihove dužnosti prema djeci koju su obvezni uzdržavati. Tužitelji u žalbi navode da prvostupanjski sud pobijanom presudom tužiteljima nije dosudio niti minimalne iznose na ime uzdržavanja, odnosno dosudio je iznose na ime uzdržavanja protivno odredbi članka 314. stavak 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, 98/19,47/20 u daljnjem tekstu ObZ). Tužitelji predlažu žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti u skladu sa stvarnim potrebama tužitelja, u protivnom predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalbe.

2.2. Tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava u odnosu na točku I izreke prvostupanjske presude. U bitnome tuženik navodi da dok je živio u zajedničkom kućanstvu s tužiteljima do rujna 2023., izvršavao sve roditeljske dužnosti prema tužiteljima i skrbio o svim potrebama tužitelja, a da se radi o stanu koji je u suvlasništvu tužitelja i tuženika koji i dalje plaća sve režije za stan iako se morao iseliti pa ima troškove podstanarstva, a da tužitelji nemaju troškove stanovanja, a osim toga da ostvaruju svaki po 65,00 EUR od iznajmljivanja garaže, da tužitelji imaju u suvlasništvu nekretninu na Krku u Staroj Baškoj, koju bi mogli iznajmljivati i tako doprinositi vlastitom uzdržavanju, da i majka tužitelja ima značajnu imovinu u nekretninama. Tuženik smatra da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio potrebe tužitelja, mogućnosti oba roditelja tužitelja, mogućnosti doprinosa tužitelja vlastitom uzdržavanju, pa predlaže žalbu prihvatiti, u pobijanom dijelu pod točkom I izreke prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u granicama žalbenih razloga ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onu na koju se u žalbi poziva tuženik iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na povišeni doprinos za uzdržavanje tužitelja u iznosu od 200,00 EUR za svakog tužitelja, i kada je utvrdio potrebe tužitelja sa 450,00 EUR za svakog, te kada je utvrdio materijalne mogućnosti tužitelja kao i majke tuženika, a kako to proizlazi iz pobijane presude. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, međutim zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet žalbenog postupka je iznos visine povišenog doprinosa na ime uzdržavanja tužitelja zbog promijenjenih okolnosti na strani tužitelja.

8. Slijedeći pravno shvaćanje Ustavnog suda izraženo u odluci broj U-III- 2490/2018 od 14. studenoga 2019., ovaj žalbeni sud smatra da roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe članka 63. stavka 1. Ustava RH ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i članka 27. stavka 2. Konvencije o pravima djeteta kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori" broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (članak 4. ObZ).

9. Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.

10. U trenutku donošenja prethodne odluke o uzdržavanju, prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 6. lipnja 2018., a koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1076/18-3 od dana 11. lipnja 2018., tužitelji su bili maloljetni i u dobi od 15 godina. U međuvremenu su završili srednju školu, oba su upisali fakultet te su prama odredbi članka 285. Obiteljskog zakona (Narodne Novine 103/15, 98/19, 47/20,156/23 - dalje ObZ), ispunjene pretpostavke za povišenjem određenog iznosa uzdržavanja. Polaskom tužitelja na fakultet promijenile su se okolnosti života tužitelja, a i porasle su i njihove potrebe, ne samo u vidu povećanih troškova obrazovnih potrepština (skripte, knjige, pribor itd.), već i prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština i troškova vezanih za aktivnosti izvan samog obrazovanja u vidu rekreacijskih aktivnosti.

11. Prvostupanjski sud je saslušao tužitelje na okolnosti njihovih potreba kako vezanih za samo fakultetsko obrazovanje tako i za ostale potrebe i aktivnosti, te tuženika i majku tužitelja na okolnosti njegovog imovnog stanja i mogućnosti povećanog doprinosa za uzdržavanje tužitelja, i imao je na uvidu i materijalne dokaze o visini primanja tuženika i majke tužitelja, te o njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, te je utvrdio mjesečne potrebe svakog tužitelja u visini od 450,00 EUR mjesečno.

12. Prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: 552-07/23-01/07 Urbroj: 524-08-02-03/1-23-8 Zagreb, od 24. travnja 2023., prosječni mjesečni iznos potreba prema dobi djeteta, 13 -18 godina je 876,00 EUR, a prema Odluci Ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: 011-02/24-01/06, Urbroj: 524-08-02-03/3-24-11 Zagreb, od 15. travnja 2024., iznos uzdržavanja prema dobi djeteta, 13 -18 godina iznosi 913,00 EUR.

13. Tužitelji su rođeni **.**.2003., dakle punoljetne osobe koje se redovito školuju, i to, 1.tužitelj na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i strojarstva, a 2.tužitelj je student Arhitektonskog fakulteta.

14. Uzdržavanje punoljetnog djeteta regulirano je člankom 290. Obiteljskog zakona:

„(1) Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obaveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.“

Obiteljski zakon je, dakle, odredio da obaveza uzdržavanja punoljetnog djeteta može trajati najdulje do njegove navršene dvadeset šeste godine, pretpostavljajući da, pod uvjetom urednog izvršavanja školskih i studentskih obaveza i uvažavajući propise o srednjoškolskom i visokoškolskom obrazovanju, obrazovni proces treba biti završen do dvadeset šeste godine života mladog čovjeka.

15. Punoljetno dijete ima i dužnosti u vezi s uzdržavanjem na način da je dužno pridonositi svom uzdržavanju ako ima prihode (to je obaveza i maloljetnog djeteta) i dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju svojih obaveza vezanih uz obrazovanje najkasnije do 1. studenog za svaku školsku, odnosno akademsku godinu.

16. Visina iznosa koji su roditelji dužni plaćati punoljetnom djetetu ovisi o njihovim financijskim mogućnostima s jedne strane i potrebama uzdržavane osobe s druge strane kao i eventualnim prihodima uzdržavane osobe, s time da se u slučaju spora ne primjenjuju Odredba o minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje koju propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, a koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj.

17. Određivanje uzdržavanja u odnosu na punoljetno dijete propisano je člankom 316. stavak 2. Obiteljskog zakona:

„Oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ObZ-a, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.“

18. U ovom konkretnom slučaju, tužitelji stanuju sami od rujna 2023., kada je zbog poremećenih odnosa između tužitelja i tuženika, tuženik iselio iz stana i sa suprugom je u podstanarstvu te plaća podstanarstvo 550,00 EUR mjesečno, plus režije, a plaća i režije za stan u kojem stanuju tužitelji.

19. U odnosu na tužitelje nije sporno da su redoviti studenti, i da stanuju u četverosobnom stanu kojeg su suvlasnici u ½ dijela, a tuženik u ½ dijela, te da nemaju troškove stanovanja budući tuženik plaća sve režije koje prema podacima u spisu u prosjeku iznose mjesečno 350,00 EUR, te mjesečna naknada od po 13,00 EUR koji iznos se trajnim nalogom uplaćuje na račun svakog od tužitelja. Tužitelji su zajedno sa tuženikom suvlasnici i garaže koju iznajmljuju te svaki od tužitelja mjesečno ostvaruje 65,00 EUR najamnine, a tuženik 130,00 EUR. Tužitelji su suvlasnici i nekretnine na otoku Krku u Staroj Baškoj, a koja prema iskazu tuženika predstavlja jednu cjelinu, odnosno cijeli kat kuće sa posebnim ulazom,a tuženik je suvlasnik druge polovine nekretnine.

20. Prema stavu ovog suda, a suprotno stavu suda prvog stupanja, potrebe tužitelja koji su punoljetne osobe i redoviti studenti sa osiguranim stambenim smještajem, mjesečno iznose minimalno 750,00 EUR koliko su tužitelji i utužili za svakoga, a odnose se na; troškove stanovanja i to samo režija -170,00 EUR za svakoga, troškove prehrane i higijenskih potrepšitna, odjeće i obuće, troškove školovanje koji obuhvaćaju – trošak prijevoza, skripti, knjiga, pribora, interneta i mobitela, time da obzirom ostvaruju prihod od 65,00 EUR mjesečno svaki na ime najma garaže, to djelomično mogu podmiriti svoje potrebe, barem one koje se odnose na tzv. džeparac za izlazak, kao i na činjenicu da su suvlasnici vrijedne nekretnine na otoku Krku u Staroj Baškoj, gdje im je osigurano ljetovanje (pa nemaju troškove ljetovanja), a mogu s njome raspolagati na način da je iznajmljuju, kao što mogu iznajmljivati i dio stana na kojemu su suvlasnici u ½ dijela, i u kojemu stanuju, a koji ima tri spavaće sobe, i to sobu koju je koristio tuženik, koja je nakon iseljenja tuženika prazna, a tuženik se s time i slaže, pa i tako mogu poboljšaju svoj materijalni status i zadovoljiti ostale svoje ambicije bez otežavanja materijalnog položaja i tuženika i majke, odnosno svojih roditelja.

21. Mjesečna primanja tuženika su prema potvrdi porezne uprave veće od 2.200,00 EUR, kao to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, odnosno, mjesečna primanja tuženika prosječno mjesečno iznose 2.600,00 EUR, plus iznos od najma garaže 130,00 EUR mjesečno, a tuženik je također suvlasnik nekretnine na otoku Krku u Staroj Baškoj te i on kao i tužitelji može dodatno poboljšati svoju materijalnu situaciju iznajmljivanjem dijela nekretnine.

22. Obzirom na mjesečna primanja tuženika cca preko 2.700,00 EUR mjesečno, za uzdržavanje tužitelja, a bez ugrožavanja materijalne egzistencije svoje i svoje obitelji, tuženik može mjesečno podmirivati troškove uzdržavanja za svakog tužitelja u iznosu od 400,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 800,00 EUR, dok će razliku do potrebnog iznosa od 750,00 EUR, koliko tužitelji u ovom postupku traže i kolike su povećane potrebe prema stavu ovog suda, tužitelji podmirivati iz vlastitog prihoda ( najam garaže svaki 65,00 EUR), a ostalo majka tužitelja ĐL koja prema potvrdi porezne uprave obavlja samostalnu djelatnost te iako ima neredovite mjesečne prihode, vlasnica/suvlasnica je nekretnina iz kojih bi eventualnim iznajmljivanjem mogla dodatno ostvariti materijalna sredstva, a u svakom slučaju ne može se osloboditi svoje roditeljske dužnosti u odnosu na obvezu uzdržavanja, iako su tužitelji punoljetni i žive samostalno, odnosno, ne žive u domaćinstvu s majkom.

23. Činjenica da tuženik plaća režije za stan u kojemu stanuju tužitelji, i da povremeno po traženju tužitelja daje tužiteljima određeni iznos novca, ne znači da izvršava obvezu uzdržavanja prema tužiteljima, ti njegovi postupci nevezani su sa njegovom zakonskom obvezom uzdržavanja.

24. Isto tako, činjenica da bake tužitelja i teta tužitelja, tužitelje opskrbljuju prehrambenim proizvodima, te im povremeno uplaćuju određene novčane iznose, ne znači da te osobe ispunjavaju obvezu uzdržavanja tužitelja, to je njihova volja da olakšaju život bilo roditeljima tužitelja bilo samim tužiteljima, a ne obveza, dok roditelji tužitelja imaju obvezu doprinositi uzdržavanju tužitelja u podmirivanju njihovih potreba kako fakultetskih tako i ostalih potreba tužitelja dok se redovito školuju.

25. Obzirom na navedeno stav je ovoga suda da je za uzdržavanje svakog tužitelja dostatan mjesečni iznos od 750,00 EUR kako su i utužili, obzirom tužitelji nemaju trošak plaćanja najma stana, imaju prihod od najma garaže, a mogu taj prihod i povećati obzirom da su suvlasnici dviju vrijednih nekretnina.

26. U odnosu na zakonsku obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta koje se redovito školuje, a koje ostvaruje prihode i ima mogućnosti da ih ostvaruje, a tužitelji kao vlasnici dviju vrijednih nekretnina imaju mogućnosti ostvarivati i veće prihode, obveza tuženika kao oca tužitelja ispunjena je doprinosom od 400,00 EUR mjesečno za svakog tužitelja, te majke tužitelja koje će snositi razliku do utuženog iznosa od 750,00 EUR, a uzimajući u obzir prije svega troškove života koji stalno rastu, potrebe tužitelja, ali i potrebe tuženika kao i majke tužitelja, te i njihove materijalne prilike.

27. Napominje se da su potrebe tužitelja utvrđene na temelju iskaza stranaka, postavljenog tužbenog zahtjeva i u skladu s odredbama ObZ-a kao Odlukom o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2023. i 2024. godinu.

28. Povišeno uzdržavanje dosuđeno je od dana podnošenja tužbe sudu pa nadalje jer su već u tom trenutku postojale sve okolnosti temeljem kojih je iznos uzdržavanja povišen pobijanom presudom pod točkom I izreke na 200,00 EUR, i ovom presudom u daljnjem iznosu za 200,00 EUR, odnosno ukupno 400,00 EUR za svakog tužitelja, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tuženika odbijena a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke potvrđena, a na temelju članka 373. ZPP-a, povodom žalbe tužitelja, djelomično je preinačena pobijana presuda pod točkom II izreke.

29. Zatezna kamata na dosuđene iznose uzdržavanja dosuđena je temeljem odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

30. U odnosu na troškove postupka ObZ u članku 366. predviđa: „(1) U statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.“, prvostupanjski sud je pravilno odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

31. Obzirom je svaka stranka djelomično uspjela u parnici, prvostupanjski sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a sukladno odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a, pa je i u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena (članak 380. ZPP).

32. Tužitelji su u žalbenom postupku uspjeli sa 50% (osnova i visina), to im na temelju članka 154. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška žalbe u iznosu od 137,50 EUR (trošak sastava žalbe i iznos PDV-a), dok tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa mu po istoj zakonskoj odredbi ne pripada pravo na naknadu troška žalbe.

33. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena na temelju članka 166. ZPP-a.

U Karlovcu, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Štrucelj