Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-171/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 8P-174/2021-21 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 8P-174/2021-21 od 27. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati, na ime preplaćenog tečaja u CHF, iznos od 3.978,49 EUR/ 29.976,03 kn sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14 % godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- 0,93 EUR/ 7,02 kn od 04.08.2007. pa do isplate

- 1,65 EUR/ 12,46 kn od 05.09.2007. pa do isplate

- 0,93 EUR/ 7,01 kn od 20.12.2007. pa do isplate

- 0,22 EUR/ 1,67 kn od 05.01.2008. pa do isplate

- 2,69 EUR/ 20,29 kn od 05.02.2008. pa do isplate

- 4,05 EUR/ 30,51 kn od 04.03.2008. pa do isplate

- 6,38 EUR/ 48,05 kn od 04.04.2008. pa do isplate

- 2,88 EUR/ 21,70 kn od 06.05.2008. pa do isplate

- 1,5 EUR/ 11,28 kn od 04.06.2008. pa do isplate

- 3,2 EUR/ 24,11 kn od 05.07.2008. pa do isplate

- 0,7 EUR/ 5,27 kn od 06.08.2008. pa do isplate

- 0,82 EUR/ 6,2 kn od 06.09.2008. pa do isplate

- 2,31 EUR/ 17,37 kn od 03.10.2008. pa do isplate

- 13,53 EUR/ 101,97 kn od 04.11.2008. pa do isplate

- 6,01 EUR/ 45,29 kn od 09.12.2008. pa do isplate

- 15,57 EUR/ 117,34 kn od 07.01.2009. pa do isplate

- 17,04 EUR/ 128,41 kn od 05.02.2009. pa do isplate

- 17,71 EUR/ 133,42 kn od 06.03.2009. pa do isplate

- 15,88 EUR/ 119,63 kn od 07.04.2009. pa do isplate

- 16,23 EUR/ 122,26 kn od 07.05.2009. pa do isplate

- 13,43 EUR/ 101,17 kn od 05.06.2009. pa do isplate

- 11,37 EUR/ 85,64 kn od 08.07.2009. pa do isplate

- 11,91 EUR/ 89,77 kn od 06.08.2009. pa do isplate

- 13 EUR/ 97,96 kn od 05.09.2009. pa do isplate

- 12,91 EUR/ 97,25 kn od 06.10.2009. pa do isplate

- 11,81 EUR/ 88,97 kn od 06.11.2009. pa do isplate

- 13,87 EUR/ 104,50 kn od 04.12.2009. pa do isplate

- 15,52 EUR/ 116,95 kn od 07.01.2010. pa do isplate

- 17,87 EUR/ 134,65 kn od 05.02.2010. pa do isplate

- 17,33 EUR/ 130,59 kn od 05.03.2010. pa do isplate

- 20,52 EUR/ 154,62 kn od 06.04.2010. pa do isplate

- 19,92 EUR/ 150,07 kn od 06.05.2010. pa do isplate

- 21,1 EUR/ 158,95 kn od 04.06.2010. pa do isplate

- 31,3 EUR/ 235,86 kn od 07.07.2010. pa do isplate

- 29,2 EUR/ 220,03 kn od 04.08.2010. pa do isplate

- 35,62 EUR/ 268,4 kn od 08.09.2010. pa do isplate

- 33,41 EUR/ 251,69 kn od 12.10.2010. pa do isplate

- 29,84 EUR/ 224,80 kn od 05.11.2010. pa do isplate

- 37,36 EUR/ 281,52 kn od 08.12.2010. pa do isplate

- 46,94 EUR/ 353,67 kn od 07.01.2011. pa do isplate

- 40,16 EUR/ 302,58 kn od 04.02.2011. pa do isplate

- 42,54 EUR/ 320,50 kn od 05.03.2011. pa do isplate

- 39,51 EUR/ 297,71 kn od 05.04.2011. pa do isplate

- 40,06 EUR/ 301,81 kn od 11.05.2011. pa do isplate

- 52,89 EUR/ 398,53 kn od 07.06.2011. pa do isplate

- 54,14 EUR/ 407,95 kn od 06.07.2011. pa do isplate

- 64,87 EUR/ 488,76 kn od 06.08.2011. pa do isplate

- 59,36 EUR/ 447,25 kn od 06.09.2011. pa do isplate

- 53,33 EUR/ 401,81 kn od 07.10.2011. pa do isplate

- 52,68 EUR/ 396,93 kn od 07.11.2011. pa do isplate

- 52,22 EUR/ 393,43 kn od 06.12.2011. pa do isplate

- 55,09 EUR/ 415,11 kn od 09.01.2012. pa do isplate

- 57,6 EUR/ 434,01 kn od 07.02.2012. pa do isplate

- 57,94 EUR/ 436,54 kn od 09.03.2012. pa do isplate

- 56,2 EUR/ 423,47 kn od 10.04.2012. pa do isplate

- 57,37 EUR/ 432,29 kn od 07.05.2012. pa do isplate

- 58,18 EUR/ 438,33 kn od 06.06.2012. pa do isplate

- 56,83 EUR/ 428,17 kn od 06.07.2012. pa do isplate

- 57,18 EUR/ 430,84 kn od 06.08.2012. pa do isplate

- 56,17 EUR/ 423,23 kn od 07.09.2012. pa do isplate

- 53,99 EUR/ 406,77 kn od 09.10.2012. pa do isplate

- 56,32 EUR/ 424,31 kn od 09.11.2012. pa do isplate

- 57,43 EUR/ 432,73 kn od 27.12.2012. pa do isplate

- 56,65 EUR/ 426,83 kn od 08.01.2013. pa do isplate

- 52,26 EUR/ 393,73 kn od 08.02.2013. pa do isplate

- 55,99 EUR/ 421,85 kn od 08.03.2013. pa do isplate

- 56,32 EUR/ 424,31 kn od 09.04.2013. pa do isplate

- 54,85 EUR/ 413,29 kn od 09.05.2013. pa do isplate

- 50,3 EUR/ 379,01 kn od 10.06.2013. pa do isplate

- 50,19 EUR/ 378,14 kn od 10.07.2013. pa do isplate

- 51,31 EUR/ 386,56 kn od 23.08.2013. pa do isplate

- 53,1 EUR/ 400,05 kn od 16.09.2013. pa do isplate

- 55,58 EUR/ 418,75 kn od 07.10.2013. pa do isplate

- 54,3 EUR/ 409,10 kn od 16.11.2013. pa do isplate

- 55,2 EUR/ 415,93 kn od 16.12.2013. pa do isplate

- 56,23 EUR/ 423,68 kn od 15.01.2014. pa do isplate

- 56,87 EUR/ 428,49 kn od 13.02.2014. pa do isplate

- 58,22 EUR/ 438,66 kn od 12.03.2014. pa do isplate

- 57,78 EUR/ 435,33 kn od 14.04.2014. pa do isplate

- 56,28 EUR/ 424,07 kn od 13.05.2014. pa do isplate

- 1240,54 EUR/ 9.346,87 kn od 02.06.2014. pa do isplate, kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.096,07 EUR/ 15.792,84 kn sa zateznom kamatom od 27. listopada 2023. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Prvostupanjskim rješenjem odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 29.976,03 kn/ 3.978,49 EUR kn sa zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa rate. Tuženik se protivio preinaci tužbe, a u slučaju da sud dopusti preinaku, ponovio prigovor zastare i u odnosu na povećani tužbeni zahtjev obzirom smatra da se zastarni rok treba računati prema danu podnošenja preinačene tužbe.

7. Prvostupanjski sud je osnovano dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva obzirom je tužba preinačena nakon provedenog financijskog vještačenja pa sukladno odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nema krivnje tužitelja koji je tek nakon provedenog financijskog vještačenja, mogao utvrditi visinu svog potraživanja i po njemu konačno postaviti tužbeni zahtjev.

8. Između stranaka nije sporno:

- da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tužena, kao kreditor 25. svibnja 2007. sklopili ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora 148-50-4137545 kojim je tužena odobrila tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.581,21 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 84 mjeseca, te početnu redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 5,20 % godišnje. Nadalje, nije sporno ni da je u članku 2. predmetnog ugovora ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene,

- da je kredit u cijelosti isplaćen i da ugovor nije konvertiran u EUR. - da se za vrijeme trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

9. U postupku je utvrđeno da je:

- donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u govorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača,

- da tužiteljici banka prilikom sklapanja ugovora nije pružila sve potrebne informacije u pogledu vezanosti glavnice za CHF,

- da tuženik nije dokazao da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive,

- da iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je tužitelj preplatio kredit za iznos od 29.976,03 kn/3.978,49 eura pri čemu je vještak iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta, na koje vještačenje stranke nisu imale prigovore.

10. U navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe trebao biti o tome obaviješten. Osim toga, utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i tuženica, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženice i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Time je odlučeno o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

11. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

12. U postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da je odredba o promjeni tečaja za valutu CHF ništetna jer o njoj banke (među njima i tužena) nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima, to i u ovom postupku vrijedi presumpcija da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo pa je na tuženoj ležao teret dokaza da dokaže protivno.

13. Naprijed navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovo žalbeno vijeće.

14. Predmet ovog parničnog postupka je tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Obzirom se radi o restitucijskom zahtjevu, ugovorne strane dužne su vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora.

15. Prema članku 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla.

16. Prema članku 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Tuženik je, obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

18. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 323. i članka 1111. st. 1. ZOO-a, zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. ZOO-a u vezi Uredbe o visini stope zatezne kamate.

19. Prigovor zastare i u odnosu na preinačeni zahtjev prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao neosnovan.

20. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. U međuvremenu je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2022. dao objedinjeno pravo shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a u odnosu na valutnu klauzulu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. (danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13). Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u revizijskoj odluci, poslovni broj: Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., zauzeo pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

23. U odnosu zastarni rok je potrebno istaknuti da kod instituta stjecanja bez osnove nije predviđen posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

24. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 16. ožujka 2021., a tužba preinačena 13. prosinca 2022. Obzirom zastarni rok od pet godina počinje teći od dana donošenja presude pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske koja je donesena 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to proizlazi da je tužba podnesena i preinačena unutar zastarnog roka od pet godina stoga istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

25. Pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ocijenio neosnovanim prigovor mjesne nenadležnosti te je pravilno smatrao odredbu o prorogaciji nadležnosti nepoštenom, primjenom odredbi članka 49. i 50. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14. i 110/15), s obzirom da odredba čl. 12. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati u Zagreb te bi imao trošak putovanja u Zagreb i natrag. Osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme. Ova je odredba formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Slijedom navedenog, žalitelj neosnovano ističe apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

26. U odnosu na žalbene navode tuženika potrebno je odgovoriti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se može ispitati a dani razlozi nisu međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i ostalim izloženim dokazima. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

28. Slijedom svega naprijed iznesenog, ovo žalbeno vijeće je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a odlučilo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

U Splitu, 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić