Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-4/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4754/2024-3 od 6. studenog 2024., 16. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4754/2024-3 od 6. studenog 2024. u dijelu kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenih 46,88 EUR.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4754/2024-3 od 6. studenog 2024. u dijelu kojim je ovršeniku naloženo naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka od 46,88 EUR nije ispitivano u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 EUR dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka koji se odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (62,50 EUR) ovrhovoditelj odbijen.

2. Odluka o odbijanju zahtjeva za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti temelji se na utvrđenju suda prvog stupnja da ovrhovoditelj nije imao troškove te pribave jer mu je klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti dostavio javni bilježnik bez prethodnog traženja ovrhovoditelja.

3. Tu odluku pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U žalbi tvrdi da mu u skladu s Tbr. 32. stavkom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.) (pravilno Tbr. 36. stavkom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) pripada pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u visini od 25 bodova te da ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Pritom se pozvao na pravno shvaćanje izraženo u točci 14. rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. koje glasi:

“Isto tako sukladno odredbi čl. 32. st. 2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga priznaje se trošak od 25 bodova. U Tarifi se nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U potpunosti je neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti.“

Predlaže uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje „sukladno zakonu“, podredno ga ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 79/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ) ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a.

6. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Iako je ovrhovoditelj u žalbi naveo da je podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijanog rješenja počinjena koja od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

7. Utvrđenje suda prvog stupnja prvog stupnja o tome da je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-20771/2023 od 8. veljače 2024. ovrhovoditelju dostavio javni bilježnik u skladu sa svojom dužnosti iz članka 283. stavkom 1. i 4. OZ-a, bez da je tome prethodio ikakav zahtjev, prijedlog ili druga radnja ovrhovoditelja, ovrhovoditelj u žalbi niti ne dovodi u pitanje. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada tek paušalno navodi da se pobijano rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

8. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o primjeni Tbr. 36. stavka 2. OT-a.

9. Prema tom propisu, za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova. U skladu s tumačenjem Tbr. 32. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.) Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. koje je primjenjivo i za tumačenje Tbr. 36. stavka 2. OT-a, s obzirom na to da je riječ o sadržajno istom propisu, ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a da pritom ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti time da je išao na sud ili na drugi način podneskom zatražio dostavu te potvrde.

10. Prema odredbi članka 283. stavka 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor dok je u skladu s člankom 283. stavak 4. OZ-a javni bilježnik dužan rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

11. S obzirom na to da je u ovom predmetu, u kojem je potvrda klauzule pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika na njegovu (bilježnikovu) inicijativu u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavkom 1. i 4. OZ-a, utvrđeno da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. stavka 2. OT-a može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada, pravilno je sud prvog stupnja primijenio taj propis kada je ocijenio da ovrhovoditelju čiji punomoćnik koji je odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (ni odlaskom javnom bilježniku, ni podneskom ni na drugi način) ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu.

11.1. S obzirom na to da je u ovom predmetu utvrđeno da ovrhovoditelj nije imao troškove odvjetničke nagrade u smislu Tbr. 36. stavka 2. OT-a, pravno shvaćanje citirano u točci 9. ovog obrazloženja nije primjenjivo jer je riječ o različitoj činjeničnoj situaciji koja nije usporediva. To stoga što u predmetu u kojem je to pravno shvaćanje doneseno nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti izdana ovrhovoditelju na njegov zahtjev odnosno da je poduzeta radnja pribavljanja te potvrde. U revizijskoj fazi postupka bilo je sporno treba li ovrhovoditelj koji je pribavio tu potvrdu, za naknadu troškova nagrade za njezinu pribavu u smislu OT-a, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći. S obzirom na to da je u ovom predmetu utvrđeno da na strani ovrhovoditelja nisu poduzete nikakve radnje pribavljanja potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti, citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije primjenjivo. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda nije u pravu žalitelj kada to shvaćanje revizijskog suda tumači na način da iz njega proizlazi da ovrhovoditelj ima bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. stavka 2. OT-a čak i u situaciji kada je utvrđeno da nikakva pribava ili izvid za koje je tim propisom predviđena nagrada nisu poduzeti, a što je upravo situacija u ovom predmetu.

11.2. Osim toga, to pravno shvaćanje nije primjenjivo i stoga što je riječ o različitoj pravnoj situaciji. U postupku u kojem je to pravno shvaćanje doneseno bila je riječ o izravnoj naplati, dok je u ovom postupku riječ o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ- a. Ovrhovoditelj gubi iz vida odredbe članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a prema kojima je propisana dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor i da to rješenje zajedno s tom potvrdom dostavi ovrhovoditelju.

11.3. Imajući na umu posebnosti izdavanja i dostave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje se prisilno ostvaruje u postupku izvansudske ovrhe (a ne izravne naplate) u skladu s člankom 284. OZ-a, a koje su posebnosti uvedene 28. studenog 2020. stupanjem na snagu članka 16. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 131/2020.) kojim je izmijenjen članak 283. OZ-a, a čije obrazloženje u Konačnom prijedlogu tog Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona glasi: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da […], potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“, jasno je da troškovi izravne naplate koje prethodno snosi ovrhovoditelj i koji obuhvaćaju troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave nisu u cijelosti istovjetni troškovima koje ovrhovoditelj prethodno snosi u postupku izvansudske ovrhe rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja ovrhovoditelj nema jer mu tu potvrdu u skladu s propisom iz članka 283. stavkom 1. i 4. OZ-a dostavlja javni bilježnik bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja.

12. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP- a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđena je pobijana odluka suda prvog stupnja kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

13. Ovrhovoditelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

14. Prvostupanjsko rješenje nije pobijano žalbom u dijelu kojim je ovršeniku naložena naknada troškova postupka ovrhovoditelju u iznosu od 46,88 EUR pa u tom dijelu nije ispitivano u žalbenom postupku (članak 365. stavak. 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a).

U Varaždinu 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić