REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-133/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva ulica 37, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 8, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-114/2024-8 od 6. prosinca 2024., 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-114/2024-8 od 6. prosinca 2024. u točkama I., III. i V. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 138,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđen pod točkom I. izreke presude za razdoblje od 20. travnja 2023. od 14. srpnja 2023.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75,45 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura.“
2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 29. st. 2., 80., 81., 84., 1085. i 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) kao i čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u točkama I., III. i V. njezine izreke zbog svih dopuštenih žalbenih razloga, navodeći kako se cesijom ne mijenja identitet obveze, što je točno, ali suštinski ide u prilog navodima tuženoga. Obveza po osnovi računa koja je cedirana (a koji račun tuženi nije dužan platiti i za njega ne odgovara) ne može cesijom postati obveza po osnovi isplate osigurnine iz imovinskog (kasko) osiguranja. Sud zdravo za gotovo uzima kako je cijena sata rada tužitelja EUR 32,00 + PDV ali nikako ne utvrđuje da li je to službena cijena sata tužitelja koju on uobičajeno primjenjuje. S druge stranke sud uopće nije analizirao odredbu čl. 7. t. 2.1.1. općih uvjeta kaska, nije analizirao da li se je u smislu te odredbe tuženikov osiguranik pridržavao dobivenih uputa (izvida štete) te poduzeo sve da bi smanjio štetu u smislu tih uputa, a niti je analizirao takvo ponašanje sa stajališta obveznim odnosima očekivanog i traženog ponašanja dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina iz čl. 10. ZOO-a kao i općina načela savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima. Svim pobrojanim nepravilnostima tuženome je i ugroženo pravo na pravično suđenje zagarantirano Ustavom RH. Tuženikov osiguranik je znao kakav je izvid štete i priznata cijena sata rada po tom izvidu štete (uputa osiguravatelja za popravak), tužitelj je također znao za tuženikov izvid štete (tužiteljev račun izričito se poziva na izvid štete 11-00-650354-23) i prihvatljivu satnicu pa su unatoč svemu tome tužitelj i osiguranik tuženoga ušli u poslovni odnos po neprihvatljivo skupoj satnici. Predložio je preinačenje spornih dijelova, podredno ukidanje istih i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz dosudu parničnih troškova i troškova žalbe u iznosu od 78,23 EUR za sastav i pristojbu u iznosu od 13,27 EUR.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Tužbeni zahtjev odnosi se na zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 138,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu otpremnici tužitelja br. 1132/01/02 na ime popravka vozila Škoda Karoq, reg. Oznake [registarska oznaka], po osnovi police kasko osiguranja.
6.1. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku) jer je vrijednost predmeta spora iznos od 138,90 EUR pa ovaj sud nije dužan razmatrati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Pobijana presuda je jasna i detaljno obrazložena a ne sadrži proturječnosti pa ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj.
7.1. Iz podataka u spisu proizlazi da je sud prije svega, pravilno ocijenio kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen. To stoga što iz čl. 80. ZOO-a proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Predmetna je tražbina iz članka 2.1. ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog kasko osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, tražbina koja je predmet ustupa je odrediva i predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP-a) utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja. Ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka oštećenog a osiguranog vozila. Naime, suprotno mišljenju žalitelja, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera. Stoga se pobijana odluka uklapa u recentnu sudsku praksu.
8. Žalitelj nije naveo konkretne razloge osporavanja odluke o parničnim troškovima iz točaka III. i V. izreke pobijane presude, koju ovaj sud nalazi pravilnom i zakonitom, jer je donesena sukladno navedenim propisima i jasno obrazložena.
9. Slijedom navedenog je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u navedenom dijelu.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Matas
