Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-187/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Vignjević Žak, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojega zastupa punomoćnica Anita Marković iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja, Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-228/2020-23 od 21. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-228/2020-23 od 21. siječnja 2022., kao i presuda toga suda, poslovni broj i datum isti, točke I. i II. izreke presude.
II. Ukida se odluka o troškovima postupka, točka III. izreke presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-228/2020-23 od 21. siječnja 2022. i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe i prvostupanjskom presudom (sadržanom u istoj prvostupanjskoj odluci) suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kredita broj 538-50-3948120 koji su 02. ožujka 2007. sklopili tužiteljica UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditor, koja u čl. 1. glasi: "Kunska protuvrijednost CHF... po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja"; u čl. 7. glasi: .... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..."
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb OIB: 53056966535 da tužiteljici UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj 538-50-3948120 od 02. ožujka 2007. godine, iznos od 18.479,40 kn (osamnaest tisuća četiristo sedamdeset i devet kuna i četrdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 15% godišnje do 31.prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. sa zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena i to na iznos:
– od 16,04 kn počev od 28.03.2008. godine pa do isplate
– od 19,00 kn počev od 15.10.2008. godine pa do isplate
– od 13,63 kn počev od 29.11.2008. godine pa do isplate
– od 46,09 kn počev od 25.12.2008. godine pa do isplate
– od 98,73 kn počev od 17.01.2009. godine pa do isplate
– od 98,69 kn počev od 14.02.2009. godine pa do isplate
– od 82,99 kn počev od 26.03.2009. godine pa do isplate
– od 76,76 kn počev od 18.04.2009. godine pa do isplate
– od 71,63 kn počev od 23.05.2009. godine pa do isplate
– od 52,58 kn počev od 30.06.2009. godine pa do isplate
– od 65,26 kn počev od 21.07.2009. godine pa do isplate
– od 64,76 kn počev od 26.08.2009. godine pa do isplate
– od 63,04 kn počev od 29.09.2009. godine pa do isplate
– od 51,08 kn počev od 29.10.2009. godine pa do isplate
– od 61,74 kn počev od 29.11.2009. godine pa do isplate
– od 88,02 kn počev od 31.12.2009. godine pa do isplate
– od 14,39 kn počev od 06.01.2010. godine pa do isplate
– od 86,21 kn počev od 31.01.2010. godine pa do isplate
– od 17,17 kn počev od 17.02.2010. godine pa do isplate
– od 101,61 kn počev od 03.03.2010. godine pa do isplate
– od 125,40 kn počev od 01.04.2010. godine pa do isplate
– od 120,63 kn počev od 01.05.2010. godine pa do isplate
– od 105,03 kn počev od 01.06.2010. godine pa do isplate
– od 29,34 kn počev od 16.06.2010. godine pa do isplate
– od 222,72 kn počev od 03.07.2010. godine pa do isplate
– od 192,24 kn počev od 03.08.2010. godine pa do isplate
– od 254,01 kn počev od 03.09.2010. godine pa do isplate
– od 214,23 kn počev od 05.10.2010. godine pa do isplate
– od 193,74 kn počev od 04.11.2010. godine pa do isplate
– od 200,97 kn počev od 02.12.2010. godine pa do isplate
– od 79,94 kn počev od 18.12.2010. godine pa do isplate
– od 307,93 kn počev od 15.01.2011. godine pa do isplate
– od 290,73 kn počev od 02.02.2011. godine pa do isplate
– od 301,59 kn počev od 18.03.2011. godine pa do isplate
– od 263,72 kn počev od 09.04.2011. godine pa do isplate
– od 306,81 kn počev od 13.05.2011. godine pa do isplate
– od 370,53 kn počev od 14.06.2011. godine pa do isplate
– od 465,73 kn počev od 20.07.2011. godine pa do isplate
– od 631,68 kn počev od 12.08.2011. godine pa do isplate
– od 360,34 kn počev od 14.09.2011. godine pa do isplate
– od 365,95 kn počev od 14.10.2011. godine pa do isplate
– od 364,12 kn počev od 13.11.2011. godine pa do isplate
– od 378,47 kn počev od 17.12.2011. godine pa do isplate
– od 411,18 kn počev od 21.01.2012. godine pa do isplate
– od 421,47 kn počev od 17.02.2012. godine pa do isplate
– od 410,54 kn počev od 17.03.2012. godine pa do isplate
– od 406,20 kn počev od 18.04.2012. godine pa do isplate
– od 408,91 kn počev od 16.05.2012. godine pa do isplate
– od 422,38 kn počev od 19.06.2012. godine pa do isplate
– od 411,24 kn počev od 17.07.2012. godine pa do isplate
– od 403,68 kn počev od 17.08.2012. godine pa do isplate
– od 386,70 kn počev od 14.09.2012. godine pa do isplate
– od 395,25 kn počev od 16.10.2012. godine pa do isplate
– od 408,02 kn počev od 17.11.2012. godine pa do isplate
– od 403,82 kn počev od 15.12.2012. godine pa do isplate
– od 383,55 kn počev od 17.01.2013. godine pa do isplate
– od 384,13 kn počev od 19.02.2013. godine pa do isplate
– od 397,86 kn počev od 20.03.2013. godine pa do isplate
– od 410,25 kn počev od 17.04.2013. godine pa do isplate
– od 375,93 kn počev od 16.05.2013. godine pa do isplate
– od 369,07 kn počev od 15.06.2013. godine pa do isplate
– od 366,48 kn počev od 16.07.2013. godine pa do isplate
– od 367,34 kn počev od 13.08.2013. godine pa do isplate
– od 375,21 kn počev od 13.09.2013. godine pa do isplate
– od 392,91 kn počev od 19.10.2013. godine pa do isplate
– od 391,88 kn počev od 20.11.2013. godine pa do isplate
– od 401,97 kn počev od 24.12.2013. godine pa do isplate
– od 395,17 kn počev od 22.01.2014. godine pa do isplate
– od 411,56 kn počev od 18.02.2014. godine pa do isplate
– od 421,24 kn počev od 18.03.2014. godine pa do isplate
– od 410,19 kn počev od 23.04.2014. godine pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 12.310,00 kuna (dvanaest tisuća tristo deset kuna) sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, ističe bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1., u vezi sa člankom 338. stavkom 4. i članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), prigovor promašene aktivne legitimacije, te prigovor zastare. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku u odnosu na glavnu stvar dao jasne razloge i presuda se u tom dijelu može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP, niti bitne povrede odredaba postupka na koje upire tuženik u žalbi, dok je kod odlučivanja o troškovima postupka počinjena bitna povreda odredba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a što čini upitnim i pravilnu primjenu materijalnog prava u tom dijelu.
6. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda pravilno cijenio okolnost da tužiteljica ima prebivalište u [adresa] i da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 2. ožujka 2007. (dalje: Ugovor) u Poslovnici tuženika u Virovitici, te slijedom toga pravilno primijenio članak 59. ZPP kada nije prihvatio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
7. Nije osnovan istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije jer, čak i u slučaju da je neke anuitete prilikom otplate kredita uplatila kći tužiteljice (zbog nemogućnosti redovne otplate kredita od strane tužiteljice, uslijed znatnog povećanja visine anuiteta tijekom otplate kredita), to ista nije platila kao svoj dug, za svoj račun i u svoje ime, već kao dug tužiteljice, u ime i za račun tužiteljice kao korisnice kredita, u korist tuženika, kao kreditora.
8. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan, uz poziv na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima.
9. Nije osnovan ni žalbeni razlog u smislu da prvostupanjski sud nije izveo dokaze po prijedlogu tuženika, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.
9.1. Uvidom u spis utvrđeno je da je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, kao i saslušanje svjedoka FI, po prijedlogu tuženika. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona prilikom sklapanja Ugovora nije ni bila kod tuženika, već je sve formalnosti u vezi sklapanja ugovora riješila kod prodavača automobila i javnog bilježnika, dok je svjedok FI iskazao da nema nikakvih osobnih saznanja o predmetom Ugovoru.
9.2. Te iskaze prvostupanjski sud je pravilno cijenio, glede odlučnih okolnosti sklapanja Ugovora, za svoju odluku u tom dijelu dao je jasne i logične razloge, u skladu s izvedenim dokazima, kao i razloge zbog kojih nije izveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba tuženika nije dovela u sumnju.
10. Tužiteljica je podnijela tužbu za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja valute švicarski franak (dalje: CHF) u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita.
11. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili 2 ožujka 2007. Ugovor o kreditu broj: 538-50-3948120 temeljem kojeg je Banka odobrila tužiteljici, kao korisniku kredita, kredit za kupnju motornog vozila, u iznosu od 15.921,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Također je nesporno da je kredit otplaćen 31. ožujka 2014. u cijelosti.
12. Sporno je između stranaka jesu li odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Sporna je aktivna legitimacija, da li je potraživanje tužiteljice u zastari, te visina utuženog potraživanja.
13. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev opravdano prihvatio, pri čemu je visinu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke Marijane Matijević iz Bjelovara (stranice 98 do 104 spisa), ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., primjenom odredbe članka 502.c ZPP.
13.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i u skladu s nalazom i mišljenjem je konačno odredila tužbeni zahtjev. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu preplate, već je prigovorio nalazu i mišljenju da je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, ako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF. Tuženik nije tijekom postupka stavio prigovor prijeboja u odnosu na uplatu anuiteta kada je tečaj valute CHF bio niži u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, niti protutužbu za isplatu negativne tečajne razlike.
13.2. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao objektivan i stručan, te visinu preplate po osnovi promjene tečaja CHF pravilno utvrdio, kako je to navedeno u točki 26. obrazloženja pobijane presude.
13.3. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe uz pravilnu primjenu odredaba ZPP, u skladu sa člankom 191. ZPP, nakon što je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje jer je tek tada tužiteljica mogla odrediti visinu svoje tražbine, što je u skladu i sa sudskom praksom u istovrsnim predmetima.
14. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).
14.1. Prema odredbi članka 82. točka 19. istog Zakona, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
14.2. Člankom 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14.) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, je propisano da se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14.3. Prema članku 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).
14.4. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe ZZP/03., u vezi s odredbama ZZP/14. i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), pa je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe, kao i pobijana presuda u odnosu na glavnu stvar (članak 380. točka 2. i članak 368. stavak 1. ZPP).
16. Osnovan je prigovor tuženika da je odluka o troškovima postupka nerazumljiva, da je izreka presude u tom dijelu protivna obrazloženju presude, tako da se presuda u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
16.1. Pobijanom presudom, točkom III. izreke presude, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 12.310,00 kuna, a taj iznos troškova proizlazi i iz točaka 36.5. do 36.8 obrazloženja presude.
16.2. Protivno tome, iz točaka 40. i 41. obrazloženja presude proizlazi da je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 8.869,50 kuna. Pri tome se napominje da se visine troškova priznatih tužiteljici po osnovi troškova vještačenja, te troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu bitno razlikuju u točki 36.5 i točki 40. obrazloženja presude.
16.3. Shodno navedenom, u tom dijelu presuda se ne može ispitati, a upitna je i pravilna primjena materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.
17. Stoga je žalba tuženika djelomično uvažena, ukinuta je odluka o troškovima postupka, točka III. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud otkloniti uočene nedostatke i odlučiti o troškovima postupka, uz pravilnu primjenu odredaba ZPP I pravilnu primjenu materijalnog prava i za svoju odluku dati jasne razloge (članak 369. stavak 1. ZPP).
18. U ponovnom postupku sud će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. ZPP).
Sisak, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Milina
