REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-6/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĐČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv prvo tuženika BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženika HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje tuženika zastupani po punomoćnici BĐČ, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja ugovora ništetnim i radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-2412/2015., od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe tužiteljice i tuženika, te se ukida presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-2412/2015., od 14. travnja 2023., u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-2412/2015., od 14. travnja 2023., presuđeno je:

I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad.1 BĐ, kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad.2 HĐ, kao davatelj uzdržavanja, sklopili dana 29. studenog 2011. godine, te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV-12673/2011, nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva potkrovlja zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede brisanje uknjižbe na čest. 449/9 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je provedena temeljem Ugovora iz točke prve ove presude, a koja uknjižba je provedena pod posl. br. Z- 6385/11. "

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica drugog kata i potkrovlja u čest. [katastarska čestica]/9 k. o. [katastarska općina] upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji stan i potkrovlje imaju ukupnu površinu od oko 180 m2 te su dužni tuženici trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice i to za 1/3 prava vlasništva predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika i to na jednake dijelove."

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se zahtijevalo utvrđenje da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su tuženik ad. 1 kao primatelj uzdržavanja i tuženik ad. 2 kao davatelj uzdržavanja sklopili dana 29. studenog 2011. godine te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl. br. OV- 12673/2011, nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke, u preostalom dijelu koji nije utvrđen da je bez pravnih učinaka točkom I izreke ove presude.

V. Dužni su tuženici svak na jednak dio, isplatiti tužiteljici iznos od 9.888,71 eura (74.506,50 kn) u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 7. prosinca 2015. godine kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, koja teče na iznos u kunama, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, na iznos u eurima sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Odbija se kao neosnovan preostali dio eventualnog tužbenog zahtjeva tužiteljice prema tuženicima kao solidarnim dužnicima u iznosu od 1.239.493,50 kn uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 7. prosinca 2015. godine kao dana podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, pa do isplate, kao i u dijelu u kome se tražila solidarna isplata dijela iznosa koji je dosuđen prethodnom točkom izreke ove presude.

VII. Odbija se kao neosnovan dio eventualnog tužbenog zahtjeva koji glasi: " Radi osiguranja tražbine iz točke četvrte osniva se založno pravo na čest. [katastarska čestica]/9 upisane u z.ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tužiteljica po donošenju ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu založnog prava na navedenoj nekretnini i to iznos od podnošenja ove tužbe i to kamate izračunate prema stopi prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 3 postotna poena, pa do isplate."

VIII. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Žalbe protiv presude uložili su i tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica je uložila žalbu protiv prvostupanjske presude u odnosu na sve točke izreke osim točaka I. i V. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tužiteljica vidi u tome što presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer su pojedini navodi iz obrazloženja u suprotnosti s drugim navodima iz obrazloženja, te je obrazloženje u bitnome u suprotnosti s izrekom presude.

3.2. U sadržaju žalbe prvenstveno se naglašava da je tužiteljica podnijela tužbeni zahtjev za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da je povrh toga tražila i isplatu za ulaganja u one dijelove nekretnine koji nisu obuhvaćeni točkom III tužbenoga zahtjeva, pa nije jasno zbog čega sud odbija dio tužbenoga zahtjeva iz točke III tužbenoga zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica pojedinih dijelova te nekretnine kako je i postavljen. Pri tome se smatra da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje Zakon o parničnom postupku u dijelu kada tvrdi da je tužiteljica bila dužna podnijeti tužbu na utvrđenje da je riječ o udjelu u bračnoj stečevini, iako je te činjenice dužna istaknuti u historijatu tužbe a ne u samom tužbenom zahtjevu.

3.3. Isto tako ističe se i da prvostupanjski sud navodi u dijelu presude gdje iznosi svoje zaključke o činjenicama da je tužiteljica stekla 1/4 suvlasništva predmetnoga potkrovlja, pa je s obzirom da je takav tužbeni zahtjev jasno istaknut u tužbenom zahtjevu koji je naveden u točki III presude, trebao barem to dosuditi tužiteljici.

3.4. Netočnim se smatra i tumačenje prvostupanjskog suda da obvezno – pravna potraživanja ne predstavljaju bračnu stečevinu, pa je prvostupanjski sud tu i u određenoj kontradikciji jer s jedne strane navodi da obvezno pravna potraživanja ne predstavljaju bračnu stečevinu, a tužiteljici dosuđuje iznos koji se odnosi na ulaganja u stan na 2 katu temeljem upravo takvog obvezno – pravnog potraživanja. Zbog toga tužiteljica smatra da joj je trebalo biti dosuđeno u skladu s vještačkim nalazom sve ono što prema tom nalazu predstavlja nesporna ulaganja u predmetnu nekretninu. koja su tamo u tom vještačenju utvrđena kao nesporna.

4. Tuženici su žalbu uložili u odnosu na dio točke I. izreke presude u odnosu na potkrovlje zgrade, točke V. i točke VII. izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.1. U sadržaju žalbe tuženici navode da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da je u braku tužiteljice i tuženika EĐ sagrađeno visoko potkrovlje ( četvrta etaža ) na predmetnoj zgradi i to krajem 1999 god., pa da ta četvrta etaža predstavlja njihovu bračnu stečevinu , a da je dijelom u suvlasništvo i tuženika HĐ, jer je tužiteljica sve do 2000., živjela u [adresa] i nije sudjelovala kao i suprug u izgradnji potkrovlja zgrade, te da je potkrovlje izradio drugo tuženik HĐ, na kojeg glase i svi računi dostavljeni u spis, a što potvrđuju i saslušani svjedoci.

4.2. Osim toga ističe se i da je prvo tuženik BĐ zbog bolesti prestao ploviti i raditi 2009., zbog bolesti, te je sve obveze uzdržavanja preuzeo na sebe drugo tuženik koji je s prvo tuženikom BĐ zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, o čemu je bila upoznata i tužiteljica, a HĐ preuzeo je sve obveze uzdržavanja kako BĐ, tako i njegove obitelji supruge – tužiteljice sina stranaka i djece tužiteljice iz prvog braka, pa ugovor u odnosu na potkrovlje zgrade nije ništetan sukladno čl. 322 ZOO .

4.3. Glede točke V. izreke u kojoj su tuženici presuđeni da u jednakom dijelovima isplate tužiteljici iznos od 9.888,71 eura kao vrijednost ¼ dijela izvršenih ulaganja prema nalazu vještaka, u žalbi se prigovara nalazu iz razloga što je vještak procijenio vrijednost ne samo građevinskih radova već i vrijednost pokretnina - sanitarija ( sudoper, ogledala, WC školjke, tuša sa kabinom, radijatora, perilice za rublje, baterije za kuhinju, ostala sitna galanterija, el. radijator, klima jedinice i dr. ) što nije i ne može biti predmetom vještačenja jer se radi o pokretninama - potrošnoj robi, a ne građevinskim radovima. Također se ističe da je sve radove na opremi solarnog kolektornog sustava, dobave i ugradnje toplinske pumpe za cijelu zgradu financirao isključivo HĐ, uz subvenciju [adresa], i to u ukupnom iznosu od 83.000,00 kn.

4.4. Osporava se i odluka o troškovima postupka, jer tuženici smatraju da je njihov uspjeh u parnici znatno veći od uspjeha tužiteljice

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, smatra da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude, što je dijelom posljedica i pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev na utvrđenje Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su prvo tuženik kao primatelj uzdržavanja i drugo tuženik kao davatelj uzdržavanja sklopili 29. studenog 2011. te solemnizirali pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod poslovnim brojem OV-12673/2011, nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke, te zahtjev kojim se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede brisanje uknjižbe na čest. [katastarska čestica]/9 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-6385/11.

8.1. Podneskom kojeg je predala na pripremnom ročištu 5. prosinca 2018. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev tako da je točku III. tužbenog zahtjeva postavila na način da traži da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica drugog kata i potkrovlja u čest. [katastarska čestica]/9 k. o. [katastarska općina] upisane u z. ul . 623 k. o. [katastarska općina], koji stan i potkrovlje imaju ukupnu površinu od oko 180 m2, te su dužni tuženici trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice i to za 1/3 prava vlasništva predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika i to na jednake dijelove.

8.2. Tužiteljica je istim podneskom postavila i eventualni tužbeni zahtjev i pri tome jasno navela u podnesku da taj zahtjev podnosi za slučaj da sud zaključi da tužiteljica ulaganjem u predmetnu nekretninu nije mogla steći suvlasništvo na nekretnini.

8.3. Eventualnim tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila od tuženika isplatu u iznosu od 1.314.000,00 kuna, s zateznom kamatom, te je zatražila da se radi osiguranja njene tražbine osnuje i uknjiži založno pravo na [katastarska čestica]. [katastarska čestica]/9 upisane u z.ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Prvostupanjski sud proveo je opsežan dokazni postupak i u bitnom sažeo utvrđeno činjenično stanje u slijedeće zaključke:

- da su tužiteljica i tuženik BĐ zaključili brak dana 15. listopada 1994., a da je njihov brak razveden presudom poslovni broj: POb-137/15 od 19. kolovoza 2015., sporazumno, te su se stranke odrekle prava na žalbu protiv te presude, tako da je ona isti dan postala i pravomoćna i ovršna.

- da je u zemljišnim knjigama na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – stambenoj zgradi i dvorištu, upisan drugo tuženik HĐ za cjelinu, s tim da je najprije bio uknjižen za ½, dok je na drugoj polovini bio upisan prvo tuženik BĐ, čiji je suvlasnički dio upisan na HĐ temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

- da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tuženika, UĐ kao primatelja uzdržavanja i HĐ kao davatelja uzdržavanja 29. studenog 2011. pred javnim bilježnikom u Dubrovniku, Anđelkom Stanićem i solemniziran, pod brojem ovjere OV-12673/2011.

- da tuženik BĐ boluje od reumatidnog artritisa od 2007. što proizlazi iz liječničke svjedodžbe Liječnika opće medicine RĐ dr. med. od 1. rujna 2016., te više ne radi kao pomorac od 2012.

- da je konačnim i pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava u Konavlima, Dubrovačko – neretvanske županije Klasa: UP/I-350-05/13-02/2410 , Ur. br. 2117/1-23/6-2-14-9 od 30. lipnja 2014. ozakonjena predmetna stambena zgrada, i da zgrada posjeduje građevinsku dozvolu izdanu od Sekretarijata za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Dubrovnik, Klasa: UP/I-361-03/91-02/44 iz lipnja 1991., a da je podnositelj zahtjeva nelegalno dogradio garažu u prizemlju, te etažu potkrovlja, koje se ovim rješenjem ozakonjuju,

- da je zajednički sin tužiteljice i tuženika UĐ, HĐČ rođen **.**.1995.,

- da su tužiteljica i tuženik BĐ od sklapanja braka 15. listopada 1994. bili u faktičkoj bračnoj zajednici iako još uvijek nisu živjeli u [adresa], već u Kolubiji, dok je BĐ radio kao pomorac,

- da su u trenutku sklapanja braka tužiteljice i tuženika UĐ **.**.1994. bile sagrađene tri etaže predmetne stambene zgrade i to suteren (prva etaža) u kojem je kao krojač radio otac tuženika, useljiv stan u prizemlju (druga etaža) u kome je živjela cijela obitelj UĐ (otac, majka, te dva brata), te ugrubo završen kat (treća etaža), ali još neuseljiv.

- da su cijelu stambenu zgradu gradili zajedno HĐ (koji nije oženjen i nema djece) i njegov brat BĐ, na zemlji na kojoj su bili suvlasnici svatko u ½ dijela, te da su zajedno kao investitori i ishodili građevinsku dozvolu 10. lipnja 1991. (l.s. 59), te se uknjižili u zemljišnim knjigama na toj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici za ½,

- da predmetna nekretnina nije etažirana u zemljišnim knjigama, već je postojalo suvlasništvo tuženika na cijeloj zgradi,

- da je u braku tužiteljice i tuženika UĐ, kao nova stvar sagrađeno visoko potkrovlje (četvrta etaža) na predmetnoj stambenoj zgradi koncem 1999.), tako da ono predstavlja njihovu bračnu stečevinu, a dijelom je u suvlasništvu s tuženikom HĐ čije je polovina tog visokog potkrovlja,

- da treća etaža – stan na katu, s obzirom da je bila sagrađena prije zaključenja braka tužiteljice i tuženika UĐ, u takvom stupnju da je predstavljala gotovu stvar (vanjski zidovi i ploča, te ugrubo pregradni zidovi što čini bit tog kata – nove stvari), nije njihova bračna stečevina, već je posebna imovina tuženika UĐ koji je u suvlasništvu s bratom tuženikom HĐ,

- da sva ulaganja koja je eventualno imala tužiteljica u dijelove kuće koji ne čine potkrovlje, ne dovode do stvarno – pravnog efekta, odnosno ona njima ne može steći vlasništvo, već može imati samo obvezno – pravni zahtjev prema vlasnicima nekretnine u koju je ulagala bilo vlastitom imovinom, bilo kroz zajedničku imovinu nje i njenog supruga koja je ulagana (npr. iz zarade tuženika UĐ koju je ostvarivao za vrijeme braka i bračne zajednice), a koja obvezno pravna potraživanja ne predstavljaju bračnu stečevinu, pa se o njima i ne raspravlja u parnici radi utvrđenja bračne stečevine, niti se parnica može širiti na takva potraživanja,

- da je garaža rađena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i UĐ, i da ona predstavlja sporednu stvar – pripadak predmetne stambene zgrade i predstavlja u dijelu bračnu stečevinu tužiteljice i UĐ,

10. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice (primarni) djelomično osnovan, a eventualni tužbeni zahtjev da je neosnovan, a presudu je temeljio u bitnom na slijedećem obrazloženju:

- da je prvo bilo potrebno odgovoriti na pitanje što predstavlja bračnu stečevinu stranaka da bi se moglo odlučivati o preostalim dijelovima tužbenog zahtjeva, jer o tome ovisi i odluka o tim zahtjevima.

10.1. O primarnom zahtjevu (točke I. – III.)

- da je u braku tužiteljice i tuženika UĐ, kao nova stvar sagrađeno visoko potkrovlje (četvrta etaža) na predmetnoj stambenoj zgradi koncem 1999. tako da ono predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

- da stambena zgrada nije etažirana u zemljišnim knjigama, kao drugi kat i potkrovlje, pa se ne može na nečemu što nije kao takvo uknjiženo (etažirano), ni stjecati vlasništvo, a time ni suvlasništvo, jer se vlasništvo/suvlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige, pa se ne možeš upisati kao suvlasnik na nečemu što nije ni upisano u zemljišne knjige. Tek kada se nekretnina etažira u zemljišnim knjigama na osnovu utvrđenog udjela u bračnoj stečevini se može steći i uknjižiti suvlasništvo na etažiranom dijelu stambenog objekta.

- da kako su tuženici kao suvlasnici za polovinu bili uknjiženi u zemljišnoj knjizi to ih i sud smatra suvlasnicima na cijeloj zgradi do zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2011. Stoga kada je izgrađeno potkrovlje za vrijeme braka tužiteljice i tuženika UĐ, najviše polovina izgrađenog potkrovlja koje predstavlja novu stvar sagrađenu u braku, predstavlja njihovu bračnu stečevinu, tužiteljice i UĐ, dok preostala najmanje polovina pripada suinvestitoru tuženiku HĐ. Ti se omjeri mogu izmijeniti na štetu tužiteljice s obzirom na postojeće pravo građenja čiju vrijednost treba prethodno odbiti od vrijednosti nove stvari (potkrovlja) pa tek onda utvrđivati koliki je čiji suvlasnički udio u novoj stvari.

10.2. Kao zaključak zašto se dijelom prihvaća, a dijelom odbija primarni tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud navodi da tužiteljica točkom III. primarnog tužbenog zahtjeva traži utvrđenje da je "suvlasnica drugog kata i potkrovlja u čest. [katastarska čestica]/9 k. o. [katastarska općina] upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]", umjesto da utvrđuje visinu svog udjela u bračnoj stečevini koju čini potkrovlje predmetne zgrade i da sud nije mogao odlučiti presudom o udjelima u bračnoj stečevini kada se tužbom traži utvrđenje suvlasničkih dijelova jer bi to bilo nedopušteno prekoračenje granica postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2 ZPP-a), a tu se ne radi ni o tome da bi u "višemu bilo sadržano manje", jer se radi o potpuno drugačijem identitetu tužbenog zahtjeva. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kao u točki III. izreke ove presude.

10.3. S druge strane prvostupanjski sud smatra da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan u dijelu koji se odnosi na prijenos potkrovlja stambene zgrade koja, budući je sastavini dio zemljišnoknjižnog tijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], još od 17. listopada 2006., budući je novoizgrađeno potkrovlje dijelom bračna stečevina tužiteljice što oboje tuženika znaju, pa su oboje nesavjesni, te unatoč tome zaključuju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim se prenosi vlasništvo na čestici zemlje, a drugo tuženik postaje vlasnik cijele nekretnine uključujući i zgrade koja je sagrađena na njoj. U preostalom dijelu prvostupanjski sud ugovor o dosmrtnom uzdržavanju smatra valjanim i odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

11. Drugostupanjski sud smatra da su zaključci prvostupanjskog suda međusobno kontradiktorni iako se temelje u biti na ispravnim pravnim polazištima glede premisa o stjecanju bračne tečevine i mogućnosti stjecanja prava vlasništva ( suvlasništva) na nekretninama koje su prethodno bile u visokom stupnju izgrađenosti.

11.1. Međutim, zaključci prvostupanjskog suda glede utvrđenja i prihvaćanja dijela tužbenog zahtjeva kojom se utvrđuje djelomična ništetnost Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u odnosu na na stjecanje vlasništva potkrovlja zgrade (točka I.) izreke i odbijajućeg zahtjeva da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede brisanje uknjižbe na čest. [katastarska čestica]/9 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je provedena temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, međusobno su u suprotnosti.

12. Naime, s jedne strane se tvrdi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju djelomično ništetan, a s druge strane se tvrdi da je valjana uknjižba prava vlasništva temeljem tog ništetnog dijela ugovora.

12.1. Takva kontradiktornost posljedica je prema mišljenju drugostupanjskog suda pogrešnog pravnog pristupa u kojem prvostupanjski sud nije primarni i eventualni tužbeni zahtjev cijenio kao jednu cjelinu, iako su to po svom sadržaju. Pri tome prvostupanjski sud dolazi u drugu kontradiktornost kada izvodi zaključak da sud nije mogao odlučiti presudom o udjelima u bračnoj stečevini kada se tužbom traži utvrđenje suvlasničkih dijelova jer bi to bilo nedopušteno prekoračenje granica postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno, da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati da joj se isplati novčani iznos po osnovu bračne stečevine za dio potkrovlja za koji je sud utvrdio da predstavlja bračnu stečevinu, već može putem suda utvrditi koliki je njen udio u toj bračnoj stečevini, potom to etažirati i uknjižiti se na etažiranom potkrovlju kao suvlasnik.

12.2. Ako se tužbeni zahtjev (primarni i eventualni) gledaju kao jedna cjelina, što nedvojbeno i jesu, tužiteljica tim zahtjevima prvenstveno traži utvrđenje svog udjela u nekretninama i jasno navodi da eventualni obveznopravni tužbeni zahtjev postavlja u slučaju da je neosnovan stvarnopravni zahtjev i traži u tom slučaju isplatu iznosa koji bi joj pripadao temeljem ulaganja i bračne stečevine, pri čemu je utvrđenje zajednički stečene imovine između nje i BĐ prethodno pitanje koje se treba riješiti u ovom postupku.

12.3. Ako se prihvati stav prvostupanjskog suda da se dok stambena zgrada nije etažirana u zemljišnim knjigama, kao drugi kat i potkrovlje, ne može na nečemu što nije kao takvo uknjiženo (etažirano), ni stjecati vlasništvo, a time ni suvlasništvo, već da se tek kada se nekretnina etažira u zemljišnim knjigama na osnovu utvrđenog udjela u bračnoj stečevini može steći i uknjižiti suvlasništvo na etažiranom dijelu stambenog objekta, za što je prvostupanjski sud dao prihvatljivo obrazloženje, nije jasno zašto je dijelom utvrđen ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

12.4. Naime, ako se nekretnina gleda kao jedna cjelina, sporno je da li bi se udio tužiteljice smatrao dostatnim da se može prihvatiti kao suvlasnički dio na cijeloj nekretnini, pa dovođenje tužiteljice u situaciju da svoj udio u cijeloj nekretnini ostvaruje kroz poseban postupak, prvo utvrđivanjem zajednički stečene imovine s BĐ, pa onda u postupak utvrđivanja udjela na cijeloj nekretnini s HĐ, predstavlja onemogućavanje tužiteljice da svoja imovinska prava realizira u razumnom razdoblju. Stoga njezin zahtjev postavljen u alternativnom tužbenom zahtjevu je logičan i usmjeren na povrat sredstava koji joj pripada u smislu vlastitih ulaganja i udjela u zajedničkoj imovini (bračnoj stečevini) s BĐ.

13. O sekundarnom (eventualnom) tužbenom zahtjevu.

14. Prvostupanjski sud zauzeo je stav da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati da joj se isplati novčani iznos po osnovu bračne stečevine za dio potkrovlja koji predstavlja njenu bračnu stečevinu. U odnosu na ulaganje u stan na trećoj etaži (koja nije bračna stečevina) sud prihvaća nivo uređenosti te etaže prije radova na njenom uređenju i na osnovu procijene vrijednost radova sudskog vještaka građevinske struke ĐĐ na iznos od 298.026,37 kn ( s PDV-om) utvrđuje da tužiteljici pripada pola od pola ulaganja u taj prostor radi uređenja (drugih pola od pola pripada njenom suprugu), što iznosi ¼, dakle 74.506,50 kn, pa joj taj iznos dosuđuje temeljem čl. 1111, st. 1 ZOO/06.

15. Kao što je već navedeno, primarni i sekundarni tužbeni zahtjev trebaju se tretirati kao jedna cjelina, a oba su postavljena tako da se međusobno nadopunjuju, tako da prihvaćanje isplate samo udjela u uređenje treće etaže, a odbijanje raspravljanja o isplati novčanog iznos za dio potkrovlja, nema nikakvog smisla, ako se istovremeno odbija postavljeni stvarnopravni zahtjev.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud prvenstveno je otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka i tretirati primarni i eventualni tužbeni zahtjev kao jednu cjelinu, a pitanje udjela u zajednički stečenoj imovini tužiteljice i BĐ kao prethodno pitanje. Pri tome će o eventualnoj nadopuni dokaznog postupka zbog proteka vremena odlučiti u ponovljenom postupku.

16.1. Ako tužiteljica ustraje u cijelosti kod primarnog tužbenog zahtjeva treba prvenstveno utvrditi da li se novčana ulaganja u predmetnu nekretninu, u slučaju da ista predstavlja jedinstvenu cjelinu, a ne etažirane zasebne cjeline, mogu smatrati samo doprinosom u poboljšanju kvalitete stanovanja, ali ne i strukturnim prenamjenama objekta koja bi mogla dovesti do mogućnosti stjecanja suvlasničkog dijela na cijeloj nekretnini, pa ovisno o tome odlučiti o osnovanosti stvarnopravnog primarnog tužbenog zahtjeva, a samim ti i ništetnosti dijela Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

16.2. Naime, odredbom članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZV), propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine.

16.3. Ako ocijeni da stvarnopravni zahtjev nije osnovan, odlučiti će o osnovanosti alternativnog, obveznopravnog tužbenog zahtjeva.

16.4. Budući je ukinuta u cijelosti odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, o kojima će prvostupanjski sud odlučiti zajedno s glavnom stvari u ponovljenom postupku.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Ribičić