Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovi broj Gž-7/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici iz Križevaca, protiv 1. tužene FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženog OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženog RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužene BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić i dr. iz Bjelovara, 5. tuženog Općine Sveti Ivan Žabno, Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 3, OIB 85606488440, kao pravnog slijednika iza pok. 5. tuženika ĆZ i 6. tuženog [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika iza pok. 5. tuženika ĆZ, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-266/2022-7 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-266/2022-7 od 21. listopada 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha dozvoljena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, broj Ovr-190/2012 od 24. 10. 2012. godine radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist tuženika FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zz-. FZ kao i BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi kao ovrhovoditelji, a protiv ĆZ i UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, a na upisanom suvlasničkom dijelu UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji se sastoji od:
- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u bregu površine 961 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor sa 620 m2, oranica sa 341 m2, upisan u 2/3 dijela, upisana u posjedovni list 3103 u 2/3 dijela,
- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 771 m2 i
- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 6460 m2, obje upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u ½ dijela,
- čkbr. [katastarska čestica] klijet Mladina u Prkosu od 11 čhv. i vonograd Mladina u Prkosu od 236 čhv.
- čkbr. [katastarska čestica] šuma od 1174 čhv.
- čkbr. [katastarska čestica] šuma Krčevina u Vražjem oku od 721 čhv. sve tri upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] na njenom upisanom dijelu od 1/2."
1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da 1. tuženoj FZ, 2. tuženom OZ, 3. tuženom KZ i 4. tuženoj BZ naknadi parnični trošak u iznosu od 6.968,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos troška tekućom od 21. listopada 2024. do isplate, koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/1,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, te obveže tuženike od I. do III. na naknadu troškova tužiteljici, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je kod donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Neosnovano tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.1. u svezi s člankom 335. ZPP-a, time što je presudu donio bez objave. Naime, bitnu povredu iz članka 354. st. 1. ZPP-a čini sud kada u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Tužiteljica ocjenjuje da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu zbog pogrešne primjene odredaba o donošenju i objavi presude jer je trebao objaviti presudu na ročištu 22. srpnja 2024., što nije učinio, već je presudu dostavio strankama bez objave, čime je postupio suprotno odredbi članka 335. ZPP- a.
5.2. Kod relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka bitno je da je pogrešna primjena ili nepravilna primjena koje odredbe ZPP-a bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Navedeno postupanje prvostupanjskog suda vezano uz objavu presude, nije utjecalo na zakonitost i pravilnost presude, odnosno zbog nepravilne primjene navedenih odredbi ZPP-a tužiteljica nije bio dovedena u nepovoljniji položaj nego što bi se nalazila u situaciji da je prvostupanjski sud pravilno primijenio te odredbe.
5.3. U provedenom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354.st.2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima poslovni broj Ovr- 190/2012 od 24. listopada 2012. radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist tuženika FZ, mldb. OZ, mldb. RZ, te BZ.
7. U postupku nije bilo sporno:
- da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj Ovr-222/2019-3 od 14. siječnja 2020. tužiteljica kao ovršenica upućena na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom članka 46. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona,
- da je temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Križevcima posl. br. P-371/2008 od 10. srpnja 2008. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ĆZ pobliže označenih u izreci pobijane presude,
- da su sve predmetne nekretnine u vrijeme donošenja rješenja o osiguranju i zabilježbe privremene mjere bile u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo ĆZ za cijelo,
- da je temeljem bračnog Ugovora od 13. kolovoza 2008. ovjerenog pod brojem OV-5652/2008 i rješenja Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-1781-3 od 14. rujna 2009. tužiteljica dana 23. rujna 2009. uknjižena kao vlasnica u 2/3 dijela predmetnih nekretnina,
- da je brak između ĆZ i tužiteljice razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima posl. br. P Ob-60/2018 od 1 travnja 2018.,
- da je sada pok. ĆZ **.**.2008. usmrtio HZ (supruga prvotuženice, oca drugotuženice i trećetuženika i sina četverotuženice), radi čega je presudom Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj K-16/08 proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva
8. Sporno je je li dopuštena ovrha na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice, a radi namirenja tražbine tuženika ad 1-4. s naslova naknade štete.
9. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan smatrajući, u bitnome, da je tužiteljica svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina stekla nakon zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina i to temeljem dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, njezinog sada pok. supruga ĆZ, radi čega je, prema zaključku tog suda, u smislu odredbe članka 297. st.5. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012 dalje: OZ), ovrha dopuštena i na suvlasničkom dijelu tužiteljice.
10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti.
11. Naime, tužiteljica je već u tužbi navela da je sklopila brak sa sada pok. ĆZ 1967., da je taj brak razveden pravomoćnom sudskom presudom 2018., te da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu nje i pok. ĆZ, dakle, da se radi o imovini stečenoj na osnovu zakona, unatoč tome što je tužiteljica kao suvlasnica predmetnih nekretnina upisana temeljem bračnog ugovora sklopljenog između nje i njezinog supruga ĆZ **.**.2008. Kako se radi o imovini stečenoj u braku ta je imovina zaštićena od trećih stjecatelja prava na istoj neovisno o tome što bračna stečevina nije ni na koji način evidentirana u zemljišnim knjigama, Na navedenim tvrdnjama tužiteljica je ustrajala i tijekom postupka, kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude.
12. Nasuprot navedenim tvrdnjama tuženici su isticali da su kod predlaganja osiguranja privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja postupali s povjerenjem u zemljišne knjige te da su svoje pravo na namirenje stekli i štitili u vrijeme dok je u zemljišne knjige bilo upisano vlasništvo ĆZ, pa da kao savjesne treće osobe, ne bi smjeli trpjeti posljedice toga što tužiteljica nije poduzela apsolutno ništa da svoje eventualno pravo vlasništva po osnovu bračne stečevine upiše u zemljišnu knjigu.
13. Prvostupanjski sud navedene tvrdnje stranaka nije raspravio, te nije utvrdio je li tužiteljica svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina stekla po samom zakonu, kao bračnu stečevinu, niti je ocjenjivao savjesnost i poštenje tužiteljice koja je pravne radnje radi zaštite svog vlasništva počela poduzimati nakon što je u zemljišnim knjigama dana 10. srpnja 2008. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ĆZ.
14. Jednako tako, prvostupanjski sud nije cijenio savjesnost i poštenje tuženika kao osoba koja su imale određenu novčanu tražbinu spram ĆZ i koji su svoja prava štitili pokretanjem odgovarajućih sudskih postupaka i upisom zabilježbe u zemljišnu knjigu, međutim ostalo je nejasno jesu li oni znali ili mogli znati da određena prava na predmetnoj nekretnini s osnova bračne stečevine ima i tužiteljica.
15. Za navesti je da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Rev 447/2015-2 od 16. prosinca 2015., broj Rev 2555/2011-2 od 20. ožujka 2012. i Rev 2177/2013-2 od 4. studenoga 2014.) u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima se radilo o raspolaganju imovinom koja je bračna stečevina zauzeo pravno shvaćanje, jednako kao i Ustavni sud u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., da sud u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.
16. Budući da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije potpuno niti pravilno utvrdio činjenično stanje, to nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.
17. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tužiteljice, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi savjesnost i poštenje tužiteljice i tuženika imajući u vidu sve okolnosti navedene u ovom rješenju, kao i pok. ĆZ koji je s tužiteljicom sklopio bračni ugovor na temelju kojeg ugovora je ona upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu, te donijeti novu i zakonitu odluku.
U Splitu 16. siječnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ankica Matić
