Broj: Ppž-9452/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Lupus zaštita d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz članka 94. stavak 1. točke 20. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj 16/2020. i 114/2022.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljene pravne osobe Lupus zaštita d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ĐŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2024., broj: Pp - 3975/2021-32, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba okrivljene odgovorne osobe ĐŽ, ukida se pobijana presuda u odnosu na tog okrivljenika te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe Lupus zaštita d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okrivljena pravna osoba Lupus zaštita d.o.o je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2024., broj: P - 3975/2021-32, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba Lupus zaštita d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ĐŽ da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 94. stavak 1. i 4. točka 20. Zakona o privatnoj zaštiti, za koji je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna 5.300,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi 660,00 eura, a koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude, pri čemu imaju pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1.Istom presudom, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa 80,00 eura.

2.Protiv te presude, okrivljena pravna osoba Lupus zaštita d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ĐŽ putem branitelja odvjetnika Joška Biliškova, pravodobno su podnijeli zajedničku žalbu, naznačujući da se žale zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati a pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3.Žalba okrivljene odgovorne osobe ĐŽ je osnovana, dok žalba okrivljene pravne osobe Lupus zaštita d.o.o. nije osnovana.

U odnosu na rješenje.

4.Osnovano okrivljena odgovorna osoba ĐŽ pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.1.Naime, iz stanja spisa proizlazi da je na glavnoj raspravi održanoj 20. studenog 2023. (list 41-43 spisa) branitelj okrivljenika predložio da se u odnosu na svojstvo odgovorne osobe odnosno ĐŽ provede dokaz ispitivanjem okrivljenika ĐŽ te da se ispita svjedok ŠŽ. Međutim, u daljnjem tijeku dokaznog postupka prvostupanjski sud nije ispitao okrivljenika ĐŽ u odnosu na tu okolnost, a niti je u odnosu na tu okolnost proveo druge dostupne dokaze. Potrebno je istaknuti da je okrivljenik ĐŽ uredno pozvan na glavne rasprave 6. veljače 2024., 15. travnja 2024. i 17. lipnja 2024., ali na iste nije pristupio, a niti je svoje nedolaske opravdao.

4.2.Nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da branitelj okrivljenika nije do kraja postupka istaknuo koja bi to druga osoba u okrivljenoj pravnoj osobi bila (odlomak 4.4. obrazloženja pobijane presude) radi čega smatra takav navod paušalnim. Međutim, imajući u vidu da je to odlučna činjenica od koje ovisi prekršajna odgovornost okrivljene odgovorne osobe ĐŽ prvostupanjski sud je bio dužan provesti sve dostupne dokaze odnosno ispitati okrivljenika ĐŽ. U tom smislu imao je mogućnost izdati dovedbeni nalog za okrivljenika ĐŽ budući je njegovo ispitivanje bilo od važnosti za zakonito i pravilno donošenje presude u odnosu na njegovu prekršajnu odgovornost okrivljenika ĐŽ.

4.3.Naime, odredbom članka 61. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisano je da je odgovorna osoba ona fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili kojoj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe, te je prvostupanjski sud olako i bez dovoljno kritičnosti i provjere donio odluku o prekršajnoj odgovornosti okr. ĐŽ. U tom smislu prvostupanjski sud je imao mogućnosti zatražiti i od pravne osobe Lupus zaštita d.o.o., dostavu internih dokumenta u vezi organizacijske strukture te razgraničenja nadležnosti i odgovornosti, a što nije učinio, a niti je na bilo koji drugi način pokušao nesporno utvrditi odlučne činjenice koje se odnose na svojstvo odgovorne osobe ĐŽ, a koja činjenica je u postupku nije dokazana s potrebno izvjesnošću.

4.4.Stoga je prvostupanjski sud, u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, u konkretnom slučaju morao s više pažnje i kritičnosti cijeniti provedene dokaze koji su od važnosti za donošenje zakonite odluke.

4.5.Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da je činjenično stanje u odnosu na okr. ĐŽ, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno, radi čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

5.U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, kao i dokaze za koje mu je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi i druge, radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

U odnosu na presudu.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljene pravne osobe povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljena pravna osoba ističe da je došlo do povrede prava na obranu budući da je 15. travnja 2024. održana glavna rasprava bez prisutnosti okrivljenika i branitelja, iako je branitelj na vrijeme obavijestio sud o nemogućnosti dolaska na glavnu raspravu i to zbog ranije zakazanih ročišta za dan 15. travnja 2024., a na toj glavnoj raspravi se izvodio dokaz saslušanjem svjedoka ŽŽ kojeg je i obrana predložila i koji je bio ključan u dokazivanju činjenica koje idu u korist okrivljene pravne osobe. Opisanim postupanjem navodi da je došlo do bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

5.1.Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe opisanu tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

5.1.1.Prvenstveno se ističe, a u odnosu na žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud održao glavnu raspravu iako je branitelj opravdao svoj nedolazak zbog ranije preuzetih obveza, da ne odgađanjem glavne rasprave održane 15. travnja 2024. (list 76-78 spisa) zbog nedolaska branitelja okrivljenika koji je opravdao svoj nedolazak zbog ranije preuzetih obveza, prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na obranu. Naime, okrivljena pravna osoba Lupus zaštita d.o.o. je uredno primila poziv, a svoj nedolazak nije opravdala. Osim toga, okrivljena pravna osoba je primila pisanu obavijest iz članak 109.a Prekršajnog zakona (kao sastavni dio izdanog prekršajnog naloga) u kojoj je u točki 4. obaviještena da imaju pravo da se brani sama ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, ali da zbog nedolaska branitelja na raspravu odnosno ročište ili uzimanja branitelja tek na raspravi odnosno ročištu, rasprava odnosno ročište se neće odgoditi. Isto tako, iz stanja spisa proizlazi da je branitelj okrivljenika bio upoznat sa odlukom suda o održavanju glavne rasprave 15. travnja 2024., na glavnoj raspravi održanoj 6. veljače 2024. (list 64-66 spisa), dakle puna dva mjeseca ranije pa je branitelj imao dovoljno vremena da osigura adekvatnu zamjenu.

5.1.2. Stoga, okrivljena pravna osoba Lupus zaštita d.o.o. imala je mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ju terete, ali to svoje pravo nije iskoristila svojim nedolaskom na glavnu raspravu iako uredno pozvana, dok branitelj okrivljenika nije osigurao sebi pravovremenu zamjenu, a što je bio dužan učiniti.

5.2.Stoga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljena pravna osoba ističe da je vrijeme počinjenja prekršaja pogrešno utvrđeno jer je označeno kao dan inspekcijskog nadzora, a da je notorno da vrijeme inspekcijskog nadzora ujedno ne znači i vrijeme počinjenja prekršajnog djela te da se trebalo utvrditi je li i kada točno okrivljena izdali sporno odobrenje imenovanom radniku. Osim toga, ističu da ŠŽ nije dozvoljeno da vrši dužnost zaštite osoba i imovine, već da je isključivo obavljao poslove domara za što je i sklopio Ugovor o radu te da je isti zbog pandemije COVID virusa, isključivo pomagao strankama Zavoda na način da ih je usmjeravao na neki od šaltera na koji su trebali ići, a isto tako da ŠŽ nije dobio upute od Lupus zaštite d.o.o niti od ikoga trećega da nekoga čuva ili štiti, budući da isti nije imao propisana odobrenja za obavljanje poslova privatne zaštite.

6.1.Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenike kojima ističe da je pogrešno utvrđen dan počinjenja prekršajnog djela odnosno da nije utvrđeno kada je okrivljena pravna osoba izdala sporno odobrenje radniku ŠŽ, budući da kod ovog prekršaja radi o trajnom prekršajnom djelu te se radnja izvršenja kod ovog prekršajnog djela sastoji u uzrokovanju i održavanju protupravnog stanja, tako da dok traje protupravno stanje stvoreno radnjom izvršenja, traje i sama radnja izvršenja jer se i dalje održava protupravno stanje pa je pravilno utvrđeno da je dan počinjenja ovog prekršajnog djela dan kada je inspekcijskim nadzorom utvrđeno protupravno stanje, a tog dana je i utvrđeno da je radnik okrivljene pravne osobe Lupus zaštita d.o.o., ŠŽ obavljao poslove privatne zaštite – čuvara, a bez propisanog dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite. Nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljene da je radnik ŠŽ obavljao poslove domara budući da iz iskaza svjedoka ŠŽ izričito proizlazi da nije obavljao poslove tipa popravaka i slično, a budući da je u vrijeme inspekcijskog nadzora radnik ŠŽ zatečen u jakni s logom okrivljene pravne osobe kakve uobičajeno nose osobe koje pružaju tjelesnu zaštitu u štićenim objektima te imajući u vidu da je isti zatečen na porti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u radnji usmjeravanja stranaka na neki od šaltera, a zbog osiguranja mjera koje su to vrijeme bile na snazi radi pandemije Covid-a, nesporno je da takve radnje imaju prirodu održavanja reda u štićenom objektu – Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud temeljem provedenog dokaznog postupku, utvrdio sve odlučene činjenice od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljene pravne osobe za prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret.

7.Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se ovaj okrivljena pravna osoba nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1.Razmotrivši pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

7.2.Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljene pravne osobe, ovaj sud smatra da je novčana kazna od 5.300,00 eura, dakle, u zakonom propisanom minimalnom iznosu, primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. S obzirom da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50,00 euraa predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje poslovanje pravne osobe.

9.Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda i Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.