REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4876/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1734/2021-8 od 21. listopada 2022., 16. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1734/2021-8 od 21. listopada 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 2.099,56 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 28. svibnja 2019. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da nakon stupanja na snagu Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18. i 32/19.; dalje: ZL), koji kao poseban propis uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilima, više ne postoji objektivna odgovornost lovoovlaštenika za bilo koju štetu na vozilu u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima jer u tom slučaju odredba čl. 80. st. 6. ZL-a, koja ograničava odgovornost lovoovlaštenika, ne bi imala svrhu niti bi našla svoju primjenu u praksi.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijane presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je divljač na cesti opasna stvar za koju tužitelj odgovara objektivno u smislu čl. 1064. do 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO). Pritom ističe i da odredba čl. 76. st. 2. ZL-a propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu vrijede odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koje posljedično dovodi do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.
7. Naime, prvostupanjski sud pogrešno smatra da čl. 80. st. 6. ZL-a isključuje objektivnu odgovornost tuženika jer lovoovlaštenik za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti odgovara objektivno, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer divljač u takvim okolnostima, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2976/2017-2 od 14. prosinca 2022.).
7.1. Ukazuje se da postojanje odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a ne isključuje primjenu općih propisa o odgovornosti za opasnu stvar jer Zakonom o lovstvu nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, kada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu (na što upućuje čl. 76. st. 2. ZL-a). Pritom se napominje i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.
7.2. Kako zbog pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice u pogledu objektivne odgovornosti tuženika i primjene čl. 1063. do 1067. ZOO-a, pobijana presuda se ne može ispitati te je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog koje pobijanu presudu valja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7.3. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7.4. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju, ispitati postoji li odgovornost tuženika prema čl. 1063. do 1067. ZOO-a, imajući u vidu dokaze koji se nalaze u spisu. Potom će donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.
8. Odluka iz točke II. izreke temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio