Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-213/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 23. rujna 2024., broj: Pp-2822/2024, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. DF kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. DF je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci okr. DF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja, izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 eura.
1.1.Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 70,62 eura.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, u Rijeci, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba je neosnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog opsežnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Žalitelj ne spori događaj i upravljanje vozilom u prometu na cesti, a bez uspjeha dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog stupnja koncentracije alkohola u organizmu, budući da isto nesporno proizlazi iz na glavnoj raspravi izvedenih dokaza, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 25. siječnja 2021. iz kojega je razvidno da je koncentracija alkohola (uz granicu dopuštene pogreška) iznosila 1,55 g/kg, da je ispitivanje prihvatio i da rezultat nije poricao, a provjerom ispravnosti korištenog uređaja, na temelju izvješća o ispitivanju br.0097/20 utvrđeno je da zadovoljava mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (NN 118/99) i Tipnim odobrenjem Klasa: UP/I-960-03/06-07/60, s valjanošću ovjere do 31. ožujka 2021. Okolnosti postupanja i postupak alkotestiranja potvrđuje iskaz policijskog službenika IF, koji je neposredno uočio ovoga u nesigurnoj vožnji što ih potaknulo na zaustavljanje vozača zbog sumnje u alkoholiziranost, a koji djelatnik je osposobljen za mjerila i uređaje u nadzoru cestovnog prometa, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Stoga je mišljenje i ovog drugostupanjskog suda da je na temelju rezultata provedenog postupaka prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret.
5.2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog branitelja okrivljenika za provođenje toksikološkog vještačenja, budući da je činjenično stanje bilo dovoljno razjašnjeno provođenjem svih prethodno predloženih i provedenih dokaza, a naročito jer je predložen u svezi konzumiranja alkohola i lijekova, i posljedica koje bi mogle nastati, a iz medicinske dokumentacije koju je žalitelj doprinio sudu ne proizlazi da bi inkriminirane prilike konzumirao lijekove. U pravu je prvostupanjski sud da između medicinske dokumentacije i kritične zgode postoji vremenski diskontinuitet, budući da se radi o događaju od 25. siječnja 2021., a medicinska dokumentacija od 5. ožujka 2021., pa takva dokumentacija nije mjerodavna za pravilno utvrđivanje prisutnosti alkohola.
5.3. Bez uspjeha žalitelj i dalje predlaže toksikološko vještačenje budući da je mišljenje i ovog suda da je stupanj koncentracije alkohola kod ispitanika pravilno utvrđen na temelju rezultata provedenog postupka. Prema članku 199. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama smatra se da vozač ima alkohola u krvi ako je njegova prisutnost utvrđena analizom krvi i urina ili analizom krvi, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkom pregledom i drugim metodama i aparatima, pa je suprotno tvrdnji žalitelja, upotreba uređaja Drager ARCN 0647 jedan od Zakonom predviđenih načina utvrđivanja prisutnosti alkohola. Policijski službenik koji obavlja ispitivanje prisutnosti alkohola nije dužan uputiti ispitanika na stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, ako ispitanik prihvaća ispitivanje i ne poriče rezultate ispitivanja, kako je to slučaj u ovom predmetu. Bez uzimanja krvi i urina na mjestu događaja, u kojem smislu je žalitelj propustio postupiti, nije niti opravdano provođenje toksikološkog vještačenja u pogledu utvrđivanja prisutnosti alkohola. Bez osnove žalitelj upire na stajalište u predmetu Općinskog suda u Opatiji budući da drugostupanjski sud ne obvezuju pravna mišljenja prvostupanjskih sudova, pri čemu nije razvidno da bi citirana odluka bila podložna žalbenom postupku i predmetom odlučivanja drugostupanjskog suda te izražavala relevantnu praksu prekršajnog sudovanja.
5.4.Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6.Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena, budući da je izrečena uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne (od1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dna zatvora). Stoga i ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i da je pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
8.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
