Poslovni broj: Usž-3981/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi mjera zaštite od požara, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5142/2023-9 od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5142/2023-9 od 10. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-245-02/23-07/10, URBROJ: 511-01-208-23-2 od 14. rujna 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcijske zaštite od požara, eksploziva i oružja, KLASA: UP/I-245-02/23- 01/16, URBROJ: 511-01-361/1-23-6 od 2. lipnja 2023. kojim je tužitelju naloženo da iz prostora stubišta na III. katu ukloni ugrađeni ormar s kliznim vratima, ormarić i ostale stvari koje se nalaze na stubištu (stepenicama i hodniku) – evakuacijskom putu te isti u cijelosti ubuduće drži trajno slobodnim, a kao mjeru zaštite od požara za koju je određen rok izvršenja od 30 dana.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24.
- dalje: ZUS). Detaljno iznoseći i osporavajući utvrđenja tuženika i prvostupanjskog suda, navodi da nije postavio predmetni namještaj i u njemu nađene stvari na hodnik, da nije vlasnik istih niti ih drži na zatečenom mjestu, odnosno navedene stvari nisu u njegovom posjedu, kao i da nije samovlasnik zajedničkih dijelova zgrade na kojima se stvari nalaze. Stoga smatra da u predmetnom postupku ne može biti pasivno legitimiran, a u odnosu na navedene okolnosti tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz. Navodi i da mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u upravnom postupku te pravo na jednakost i pravičnost postupanja. Smatra da se navedene povrede ogledaju u nedostavljanju odgovora na žalbu ostalih suvlasnika zgrade u upravnom postupku i upravnom sporu niti mu je omogućen uvid u spis. Ističe i da se prvostupanjski sud uopće ne osvrće na pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-19100/2023 od 8. siječnja 2024., kojom je oslobođen prekršajne odgovornosti za djelo koje je i predmet ovog upravnog spora iz razloga izostanka pravne osnove za utuženje, a osobito izostanka bilo kakvog dokaza koji bi upućivao na njegovu pasivnu legitimaciju. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, te Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Prema mišljenju ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela i tuženika donesena pravilnom primjenom i tumačenjem članka 37. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, 92/10. i 114/22. – dalje: Zakon), kojim je propisano da su vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada dužni održavati slobodnima i propisno označenima evakuacijske putove, kao i pristupe vatrogasnim vozilima.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je u upravnom postupku utvrđeno da se na hodniku koji predstavlja evakuacijski put pored stana koji je u suvlasništvu tužitelja nalaze predmeti (ormar s kliznim vratima, ormarić i drugi predmeti) koji ometaju evakuacijski put, a što je potvrđeno i zapisnikom o obavljenom očevidu, KLASA: UP/I- 245-02/23-01/16, URBROJ: 511-01-361/1-23-3 od 16. ožujka 2023. koji je tužitelj vlastoručno potpisao.
9. Osporavajući rješenje tuženika, tužitelj u žalbi ističe prigovore u pogledu promašene pasivne legitimacije, odnosno da nije dokazano da je vlasnik stana niti stvari na hodniku, i njegove prekršajne odgovornosti, odnosno da je nepravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-19100/2023 od 8. siječnja 2024., oslobođen od optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona. U upravnom postupku, koji se vodi na temelju članka 54. stavka 1. točke 3. Zakona, dostatno je utvrditi samo to održavaju li vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada slobodnima i propisano označenima evakuacijske putove, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da tužitelj nije postupio po navedenoj zakonskoj obvezi.
10. Pri tome se tužitelju napominje da prigovor promašene pasivne legitimacije iznosi tek u žalbi protiv pobijane presude, dok činjenice (su)vlasništva stana i stvari koje se nalaze na hodniku ispred stana tijekom upravnog postupka nisu bile sporne. Naime, iz zapisnika od 16. ožujka 2023., prigovora na zapisnik od 5. travnja 2023. i žalbe protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. srpnja 2023. proizlazi da je tužitelj isticao da je korisnik stana od 2010. godine (od kada je bio u najmu predmetnog stana), a da je postao suvlasnik istog 2017. godine kada ga je stekao kupoprodajom od bivšeg suvlasnika, koji je postavio stvari na hodnik, a koje on koristi od trenutka doseljenja u zgradu. Imajući na umu navedena utvrđenja tijekom upravnog postupka, pravilno je ocijenjeno da su u trenutku donošenja osporenih rješenja bili ispunjani uvjeti za nalaganje provođenja mjere zaštite od požara zbog narušavanja temeljnog zahtjeva sigurnosti za građevinu u slučaju požara.
11. Iz presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp- 19100/2023 od 8. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj oslobođen od optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona jer činjenični opis djela prekršaja iz optužnog prijedloga od 14. studenoga 2023. nije prekršaj te ga sud nije mogao mijenjati ili dopunjavati na štetu okrivljenika jer bi time povrijedio optužno načelo. S obzirom na navedeno, neosnovan je njegov prigovor da iz prekršajnog postupka proizlazi nepostojanje pravne osnove za pokretanje ovog postupka jer je prekršajni postupak pokrenut zbog nepostupanja po ovdje osporenom rješenju prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. lipnja 2023. te stoga ta presuda nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
12. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da mu nije dostavljen odgovor na žalbu ostalih suvlasnika zgrade u upravnom postupku, Sud upućuje na članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) i članak 113. ZUS-a, kojima je propisano pravo stranke obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa. Osim toga, iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj bio osobno nazočan na očevidu, da je na zapisnik izjavio prigovor, da mu je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela uredno dostavljeno i na isto je izjavio žalbu, kao i tužbu protiv osporenog rješenja tuženika kojim je odlučeno o njegovoj žalbi, pa žalbeni prigovor tužitelja da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku nije osnovan.
13. S obzirom na navedene činjenice, koje je na temelju članka 49. stavka 3. ZUS- a, prvostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja pobijane presude, Sud nalazi da iz navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza proizlazi da je činjenično stanje, u pogledu odlučnih činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari, pravilno i potpuno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjena norma kogentne naravi koja ne ostavlja mogućnost drugačijeg tumačenja ili primjene.
14. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka, ustavnih ili konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno u točki II. izreke pobijane presude odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
16. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
