Poslovni broj: Usž-3618/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PD, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1700/2023-8 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1700/2023-8 od 20. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/23-01/03138865665, urbroj: 341-99-05/3-23-589 od 26. svibnja 2023.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Split, klasa: UP/I 140-02/22-01/03138865665, urbroj: 341-18-05/3-22-36199 od 3. siječnja 2023. Tim rješenjem tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 12. rujna 2021. u svoti od 1.472,36 kuna (195,42 eura) mjesečno, s time da od 1. siječnja 2022. mirovina iznosi 1.505,20 kuna (199,79 eura) mjesečno, a od 1. srpnja 2022. mirovina iznosi 1.598,33 kune (212,13 eura) mjesečno, koju mirovinu će isplaćivati Zavod iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske unatrag.
3. Tužitelj protiv navedene presude podnosi žalbu u kojoj navodi da mu kod izračuna mirovine nije obračunato razdoblje od 1983. do 1990. godine, odnosno ukupno 6 godina, 7 mjeseci i 15 dana, za koje razdoblje su Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje uredno dostavljeni platni podaci od strane tvrtki u kojima je on radio. Navodi da platni nalozi nisu evidentirani zbog činjenice da matične evidencije nisu vođene sukladno odredbama članka 104. i 106. Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne zbog njegove krivnje. Predlaže da se donese presuda kojom će se mirovina obračunati na temelju prosjeka plaće Republike Hrvatske, a ne kako je navedeno u rješenju tuženika i pobijanoj presudi prvostupanjskog suda.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Navodi da ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja kao i navodima iz odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
7. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, s obzirom na to da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbi članka 79. do 89. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 109/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO).
8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je u rješenju prvostupanjskog tijela od 3. siječnja 2023., koje je doneseno u izvršenju ranijeg rješenja tuženika od 31. kolovoza 2022., nakon pravilno provedenog postupka u kojem su prikupljeni svi dostupni i relevantni podaci, za sporno razdoblje od 16. svibnja 1983. do 31. prosinca 1989. i od 1. siječnja 1991. do 11. studenoga 1991. evidentiran staž osiguranja ali bez platnih podataka, s obzirom na to da platni podaci nisu pronađeni u službenim evidencijama, te da ih tužitelj kao ni u Državnom arhivu u Splitu ne posjeduju. U osporenom aktu tuženika, nakon kontrole izračuna, detaljno su obrazloženi elementi obračuna visine mirovine uz primjenu mjerodavnih odredbi ZOMO-a, dok je ovlaštena osoba tuženika na ročištu održanom dana 10. svibnja 2024. na zapisnik obrazložila način obračuna za sporno razdoblje, pri tome navodeći da je u konkretnom slučaju za svaku priznatu godinu staža za koju nedostaju platni podaci utvrđen jedan vrijednosni bod sukladno članku 81. stavku 9. ZOMO-a.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nema zakonske mogućnosti da se svota mirovine obračuna na način koji to predlaže tužitelj, odnosno uzimajući u obzir prosjek prosječne plaće isplaćivane u Republici Hrvatskoj, za razdoblje za koje ne postoje platni podaci, već na način koji je tuženik jasno izložio u osporavanom rješenju tuženika, kao i tijekom upravnog spora. S obzirom na to da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno primijenjenog materijalnog prava, njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
10. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi navode koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
