Poslovni broj: Usž-4382/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TO, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Tušek, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Tušek&Tursan, Varaždin, Trg slobode 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-530/2024-12 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-530/2024-12 od 30. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-211-03/24-04/238, urbroj: 511-09-19-24-3 od 2. ožujka 2024., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužiteljice, te je određeno da je tužiteljica dužna vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od 8 dana od primitka tog rješenja.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tuženik i prvostupanjski sud pogrešno tumače i primjenjuju odredbu članka 286. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ističe da je prema zakonskoj odredbi mladi vozač osoba koja nije navršila 24. godine i koja ima vozačku dozvolu. Smatra da je prilikom donošenja odluke trebalo uzeti u obzir činjenicu da je oba prekršaja po osnovi kojih su joj utvrđeni negativni prekršajni bodovi počinila dok nije posjedovala vozačku dozvolu, odnosno u tom trenutku nije niti bila „mladi vozač“. Ističe da joj je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pp-1370/2021 od 3. listopada 2023. pored novčane kazne za počinjene prekršaje izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od mjesec dana. Stoga zaključuje da je oduzimanjem vozačke dozvole kao posljedice upisa negativnih prekršajnih bodova za prekršaj zbog kojeg joj je već ranije oduzeta vozačka dozvola na mjesec dana dva puta kažnjena za isti prekršaj, a što je u suprotnosti s načelom ne bis in idem. Poziva se na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Maresti protiv Republike Hrvatske i Zolotukhin protiv Rusije navodeći da je u tim predmetima sud utvrdio kršenje konvencijskog prava na pravično suđenje zbog kršenja načela ne bis in idem, pri tome utvrđujući „materijalnu doktrinu identiteta djela“, prema kojoj se pitanje identiteta kažnjivog djela temelji na materijalnom supstratu i u bitno istovjetnom činjeničnom stanju, a ne zakonskoj kvalifikaciji i formalnom kriteriju. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora zajedno s troškom za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u cijelosti ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, te je osnovano odbio tužbeni zahtjev, jer tužiteljica svojim tužbenim navodima nije dovela u sumnju opravdanost primjene odredbe članka 286. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. – dalje: ZoSPC). Prema odredbi članka 286. stavka 1. ZoSPC-a pravna posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz tog Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciji. Stavkom 3. istog članka ZoSPC-a propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 6. studenog 2023. prikupila 10 negativnih prekršajnih bodova temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pp-1370/2021-8 od 3. listopada 2023.
9. Budući da je pravna posljedica pravomoćnih odluka o prekršajima, temeljem kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi, oduzimanje i ukidanje vozačke dozvole sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi, pravilno je rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim. Naime, za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari odlučno je da je tužiteljica u trenutku upisa deset prekršajnih bodova u evidenciju, koji broj je premašio broj bodova propisan naprijed citiranom odredbom članka 286. stavka 3. ZoSPC-a, kao mladi vozač (članak 2. stavak 1. točka 69. ZoSPC-a) imala važeću vozačku dozvolu (izdanu 17. svibnja 2021.). Kako je u postupku utvrđeno da je u prekršajnoj evidenciji tužiteljice kao mladog vozača temeljem pravomoćne presude upisano ukupno deset prekršajnih bodova, pravilno je tuženik utvrdio da su u trenutku donošenja rješenja ispunjene zakonom propisane pretpostavke za izricanje mjere ukidanja i oduzimanja predmetne vozačke dozvole.
10. Činjenica da je tužiteljica prometne prekršaje počinila upravljajući vozilom prije stjecanja prava na upravljanje vozilom nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, jer sukladno odredbi članka 80. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) pravna posljedica evidentiranja negativnih prekršajnih bodova nastupa danom pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno da je počinjen prekršaj za koji su zakonom propisani negativni prekršajni bodovi.
11. Žalbene navode tužiteljice u pogledu povrede načela ne bis in idem, koje je iznosila tijekom upravnog spora, pravilno je otklonio prvostupanjski sud, pozivajući se pri tome na odluku Europskog suda za ljudska prava Serožin protiv Hrvatske broj zahtjeva 19120/15 od 8. studenog 2018., koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
12. Potkrepljujući svoje navode tužiteljica se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava. U predmetima Maresti protiv Hrvatske zahtjev broj 55759/07 i Sergey Zolotubhin protiv Rusije zahtjev broj 14939/03 Europski sud za ljudska prava je ponovio da pravno označavanje postupka prema nacionalnom pravu ne može biti jedino mjerilo relevantnosti za primjenu načela ne bis in idem na temelju članka 4. stavka 1. Protokola br. 7. uz Konvenciju, već su u utvrđenoj praksi tog Suda postavljena tri mjerila koja su opće poznata kao „mjerila T“ koja treba razmotriti pri utvrđivanju radi li se o „optužbi za kazneno djelo“ i to: pravno razvrstavanje djela prema nacionalnom pravu, sama narav djela i težina kazne kojoj je osoba moguće izložena.
13. Stoga i ovaj Sud, polazeći od shvaćanja Europskog suda za ljudska prava napominje da djela za koje je tužiteljica pravomoćnom presudom oglašena krivom predstavljaju prekršaje iz članka 49. stavka 4. i članka 216. stavka 3. ZoSPC-a, zbog kojih su joj kao okrivljenici temeljem odredbe članka 39. stavka 1. i 2., članka 50. stavka 1. točke 6. i članka 58. Prekršajnog zakona izrečene prekršajne sankcije i to novčana kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od mjesec dana. Predmetna administrativna mjera ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole je propisana odredbom članka 286. stavka 1. i 3. ZoSPC-a kao pravna posljedica upisa određenog broja negativnih prekršajnih bodova mladom vozaču motornog vozila za određene prekršaje. Svrha ove mjere nije kažnjavanje već primjena preventivnih mjera usmjerenih zaštiti i sigurnosti prometa na cestama, kojom se vozači koji sustavno ne poštuju odredbe ZoSPC-a onemogućavaju u upravljanju vozilom kroz određeni period radi zaštite i sigurnosti svih sudionika u prometu, dok svoje ponašanje ne usklade s pozitivnim propisima. Dakle, iz navedenog proizlazi da se ne radi o „istom djelu“, a niti o „istoj kazni“, kako to navodi tužiteljica osobito uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljici, zbog počinjenog jednog prekršaja, odlukom suda, primjenom mjerodavnih odredbi Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od mjesec dana, dok joj je administrativna mjera ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole izrečena kao sigurnosna mjera nakon što je utvrđeno da joj je kao mladom vozaču temeljem pravomoćne presude za počinjena dva prekršaja upisano ukupno deset prekršajnih bodova. Pri tome se ukazuje tužiteljici da je Europski sud za ljudska prava u navedenim odlukama zauzeo stajalište da se članak 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju mora tumačiti na način da zabranjuje kazneni progon ili suđenje za drugo "djelo" ukoliko ono proizlazi iz istih činjenica ili činjenica koje su u biti iste, a što u konkretnom slučaju nije riječ. Okolnost da su prekršaji počinjeni istog dana nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvar. 14. Tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti iznosi navode koji su od utjecaja na donošenje drugačije odluke, stoga ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 147. ZUS-a jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
