Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-688/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, Hrvatske mornarice 1E, protiv tuženika EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate – regresno potraživanje, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj P-436/2019 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika EG i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj P-436/2019 od 15. svibnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.250,51 eur sa zateznom kamatom koja na iznos od 2.235,58 eur teče od 18. siječnja 2013., a na iznos od 14,93 eur od 26. siječnja 2013. do isplate i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.324,39 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

II Preinačava se navedena presuda pod točkama I. i II. izreke glede stope zatezne kamate na dosuđene iznose i za isto sudi:

1. Nalaže se tuženiku EG da tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje na dosuđeni iznos od 2.250,51 eur plati zateznu kamatu i to:

- za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku EG da tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 3.324,39 eur plati zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske presude 15. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.250,51 euro sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.235,58 eura teče od 18.01.2013. pa do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, a na iznos od 14,93 eura od 26.01.2013. pa do 31.07.2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.324,39 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do dana plaćanja, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 939,31 euro tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili da se presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Navodi da je presuda nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer sud nije uzeo u obzir doprinos oštećene nastanku štete, a činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer vozilom nije upravljao tuženik, već DG.

3. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.324,39 eur, pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda po žalbi tuženika u tome dijelu ispitivana.

4. Žalba je djelomično osnovana, mada ne iz razloga koje ističe tuženik, već iz razloga na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.250,51 eur, koji je isplatio na ime naknade štete vlasniku vozila marke Ford Transit registarske oznake [registarska oznaka], kao i na ime naknade troškova nastalih kao posljedica štetnog događaja od 18. lipnja 2012.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Suprotno navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izreka presude je razumljiva, zbroj pojedinačnih iznosa odgovara ukupnom iznosu glavnice te se presuda može ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik 18. lipnja 2012. upravljao vozilom marke BMW desnim kolničkim trakom iz smjera sjevera u smjeru juga, iza vozila oštećene OG marke ..., da je tuženik kada je vozač vozila ... usporio kretanje, zbog nedržanja potrebnog razmaka iza vozila ispred sebe vozilom BMW udario u vozilo Ford Transit, pri čemu je na vozilu Ford Transit nastala šteta u iznosu od 3.750,00 eur, da vozilo marke BMW u vrijeme štetnog događaja nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti, da je tuženik vlasnik vozila BMW. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj vlasniku oštećenog vozila Ford Transit IG **.**.2013. naknadio štetu u iznosu od 16.764,00 kn i bankarsku proviziju 80,00 kn, što sada iznosi ukupno 2.235,58 eur te je isplatio iznos od 112,50 kn, što je sada 14,93 eur, stručnom suradniku ... 25. siječnja 2013., što sve čini ukupan iznos od 2.250,51 eur, na teret Garancijskog fonda.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika, jer tuženik neosnovano ističe da nije upravljao vozilom, već da je vozilom upravljao DG. Ovo stoga što je sud prvog stupnja na temelju iskaza svjedoka CG i TG nedvojbeno utvrdio da je vozilom marke BMW kritične zgode upravljao upravo tuženik, rukovodeći se pri takvom zaključku i zapisnikom o očevidom prema kojem DG nije uopće zatečen na mjestu događaja. Tuženik pak svoju tvrdnju da je vozilom upravljao DG ničim nije dokazao. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara nalazu i mišljenju vještaka. Naime, na ročištu održanom 9. travnja 2024. tuženik je izričito izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a niti je primjedbe imao tužitelj, pa time što vještak nije pozvan na raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja u situaciji kada stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10. Na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05 i 36/09), kojim je propisano da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (st. 1.), da obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda (st. 4.), a Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova (st. 5.) kada je naložio tuženiku da tužitelju naknadi isplaćeni iznos štete, troškove i kamate, od dana plaćanja do isplate. Tuženik je odgovoran za štetu, jer upravljajući vozilom marke BMW iza vozila marke Ford Transit nije držao potreban razmak, zbog čega je u vozilo ispred sebe svojim vozilom udario, čime je tuženik postupio protivno odredbi čl. 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10 i 74/11).

11. Na dosuđene iznose tuženik je dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu od dana plaćanja. Međutim, odlučujući o visini kamatne stope na dosuđene iznose sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, glede stope zatezne kamate valjalo preinačiti presudu suda prvog stupnja. Naime, tužitelju na dosuđene iznose pripada zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

12. Iako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženik, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, dužan naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka.

13. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I., a na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP kao u izreci pod točkom II. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 153/23).

14. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 939,31 eur prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat