Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-187/2024-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog KP, zbog kaznenog djela iz članka 242. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, te o žalbi oštećenika podnesenoj protiv presude Općinskog sud u Splitu od 21. prosinca 2023. poslovni broj: K-305/2019, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i oštećenika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 21. prosinca 2023. poslovni broj: K-305/2019 na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24- dalje u tekstu ZKP/08) optuženi RP oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – lihvarskim ugovorom, djelo opisano po članku 242. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 242. stavku 2. KZ/11.

1. 1. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik LP je s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućen da isti može ostvarivati u parnici.

1. 2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1-5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 467. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 468. st. 1. t. 11. Zakona o kaznenom postupku) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. t. 3. u svezi s čl. 470. ZKP/08) s prijedlogom da Županijski sud postupajući po žalbi pobijanu presudu ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ukoliko smatra da nema bitne povrede odredbi kaznenog kaznenog postupka i da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno da je preinači i okrivljenog proglasi krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela.

2. 1. Žali se i oštećeni LP bez navođenja zakonskih osnova pobijanja s prijedlogom da Županijski sud ispita navode i zatraži dodatne dokaze iz kojih će biti vidljivo da se lagalo u cilju pomaganja optuženom da se prikaže nedužnim u potpisivanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

3. Na žalbu državnog odvjetnika optuženi RP podnio je odgovor na žalbu po branitelju Toniju Vukičeviću, odvjetniku iz Splita, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao činjenično i zakonski neutemeljena.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-235/2024 od 14. lipnja 2024. vratio spis.

5. Žalbe državnog odvjetnika i oštećenika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

6. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., državni odvjetnik navodi kako su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, pa se presuda ne može ispitati.

6. 1. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pri čemu su izloženi i razlozi ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza koji se odnose na sporne činjenice.

6. 2. Državni odvjetnik proturječnost vidi u tome što sud na različitim mjestima u obrazloženju navodi i u konačnici zaključuje kako okrivljeni RP nije znao ni mogao znati da je Mariji Ljubetić rješenjem Centra za socijalnu skrb postavljen posebni skrbnik dok na drugom mjestu navodi kako je znao i da mu je za tu činjenicu rekla upravo pok. Marija Ljubetić.

6. 3. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud u obrazloženju presude jasno navodi da je optuženik upravo od pok. Marije Ljubetić saznao da joj je pokrenut postupak za skidanje poslovne sposobnosti od strane bivše nevjeste, međutim da nije znao da joj je postavljen posebni skrbnik, kao i da bi imala smanjenu sposobnost rasuđivanja, jer je odluka suda u tom pravcu donesena nakon sklapanja ugovora, rješenjem R1 Ob-789/17 (list 320) od 18. prosinca 2018. a u kojem postupku optuženik nije bio stranka. Stoga u navedenim zaključcima nema proturječnosti, druga je stvar što se žalitelj s takvim utvrđenjima i zaključcima suda prvog stupnja ne slaže, zbog čega se onda ne radi o postupovnoj povredi na koju ukazuje žalitelj, već o prigovorima koji se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora kada će se razmatrati ova žalbena osnova.

6. 4. Daljnju proturječnost državni odvjetnik vidi u tome što prvostupanjski sud nakon navođenja bitnog sadržaja iskaza stalnog sudskog vještaka dr. Šimun Anđelinović (toč. 50.) i stalnog sudskog vještala dr. PP (toč. 51.) u toč. 55. zaključuje da su vještaci kod Marije Ljubetić dopustili mogućnost postojanja "lucidnih" trenutaka, ali da laik iste može teško prepoznati, što da je u suprotnosti s onim što su naveli vještaci (točke 50 i 51. obrazloženja), točnije da je tijek psihičke bolesti kod Marije Ljubetić imao kronični i ubrzavajući tijek i da su svi iz njene okoline mogli uočiti njeno psihičko propadanje kao i njenu smanjenu sposobnost rasuđivanja i donošenja odluka, odnosno uočiti promjene u njenom ponašanju.

6. 5. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je nakon korektne reprodukcije iskaza stalnih sudskih vještaka u toč. 55. obrazloženja presude naveo kako su vještaci dopustili mogućnost postojanja lucidnih trenutaka, ali da laik iste teško može prepoznati, a koji zaključak nije u suprotnosti sa suglasnom tvrdnjom vještaka da je psihičko propadanje kod pok. Marije Ljubetić tijekom 2017. imalo ubrzani tijek i da su svi iz njezine okoline mogli uočiti njeno psihičko propadanje. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i neproturječne razloge zašto unatoč tome smatra da optuženik u trenutku sklapanja ugovora nije imao razloga posumnjati u sposobnost rasuđivanja pok. Marije Ljubetić, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, a o čemu će također biti govora kod žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. 6. Zbog svega iznesenog, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju ističe ovaj žalitelj. 7. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 467. st. 1. toč. 3. u svezi čl. 470. ZKP/08. državni odvjetnik navodi da se protivno zaključcima suda može izvan svake sumnje zaključiti da je optuženik znao za psihičko stanje pok. Marije Ljubetić odnosno za njezinu nesposobnost rasuđivanja, a na što prvenstveno ukazuju mišljenja vještaka. Nadalje, da je protivno zaključcima suda bio upoznat s činjenicom da je pok. Mariji Ljubetić od stane Centra za socijalnu skrb postavljena posebna skrbnica što u svojoj ukupnosti ukazuje na njegovu lošu namjeru i da je iskoristeći stariju životnu dob i psihičko stanje žrtve bez znanja njene posebne skrbnice sklopio s žrtvom ugovor i njime za sebe ostvario znatnu koristi.

7. 1. Dakle, žalitelj kritizira analizu i ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

7. 2. Naime, suprotno stavu žalitelja, pravilno je prvostupanjski nakon provedenog dokaznog postupka, prihvatio kao logičnu i uvjerljivu obranu optuženika, da nije imao saznanja o smanjenoj sposobnosti rasuđivanja pok. Marije Ljubetić. Naime odluka suda u tom pravcu donesena je nakon sklapanja ugovora, rješenjem R1 Ob-789/17 (list 320), dok su se stalni sudski vještaci na te okolnosti izjasnili tek 2023. godine. Nadalje, optuženik nije bio sudionik postupka R1-Ob-789/17 pred Općinskim sudom u Splitu pa su logični njegovi navodi da nije mogao imati saznanja da je ista imala smanjenu sposobnost rasuđivanja. S druge strane, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je u vrijeme sklapanja ugovora pok. Marija Ljubetić bila sama, a optuženik RP koji je živio u neposrednoj blizini pok. Marije Ljubetić joj je bio najbliži rođak, te ga je upravo pok. Marija Ljubetić kontaktirala i odabrala da o njoj vodi brigu. U postupku nije bilo sporno da u to vrijeme njen unuk LP nije živio u [adresa], te da ista nije bila u dobrim odnosima sa njegovom majkom, odnosno bivšom nevjestom. Iz iskaza svjedoka ZP i ČP proizlazi da je pok. DP bila "uspaničena" da je bivša nevjesta želi smjestiti u Dom za starije osobe, te joj oduzeti poslovnu sposobnost, zbog čega je upravo ona inicirala uspostavu kontakta sa optuženikom. Sama činjenica što je u trenutku potpisivanja ugovora primateljica uzdržavanja imala preko 90 godina ne predstavlja prepreku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pa da bi se moglo smatrati da je optuženi zloupotrijebio tu okolnost. Nadalje, ispitana svjedokinja KPŽ, bivša zaposlenica u javnobilježničkom uredu MP je iskazala kako joj je Marija Ljubetić na njen izravni upit izričito potvrdila da zna što potpisuje.

7. 3. Nadalje, pravilni su zaključci prvostupanjskog suda da sklapanjem ugovora optuženik nije s pok. Marijom Ljubetić ugovorio za sebe imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, niti mu je to bila namjera, naprotiv pok. Marija Ljubetić je svega mjesec dana nakon zaključivanja ugovora onemogućila optuženika u pružanju usluga kao davatelja uzdržavanja. Nadalje, optuženik kao davatelj uzdržavanja u trenutku sklapanja istog nije mogao znati koliko će primateljica uzdržavanja živjeti, dok je on uzdržavanje tek trebao dati, pa nije jasna formulacija iz činjeničnog opisa kako je to optuženik za sebe ugovorio imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao. Osim toga, optuženiku se u pravnom opisu i pravnoj oznaci optužnog akta stavlja na teret da je sebi pribavio znatnu imovinsku korist, dok u činjeničnom opisu ista nije precizno navedena.

8. Slijedom svega navedenog, protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije dokazano da bi optuženik, iskoristivši smanjene sposobnosti rasuđivanja druge osobe s njom ugovorio za sebe imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, a dijelom da bi pribavio znatnu imovinsku korist te ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – lihvarskim ugovorom iz članka 242. stavka 1. i 2. KZ/11. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je dao iscrpne, jasne i valjane razloge bez ikakvog proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

U odnosu na žalbu oštećenika

9. Oštećenik prvostupanjsku presudu pobija bez navođenja žalbenih osnova, a iščitavanjem iste utvrđeno je da je žalba podnesena iz osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu.

9. 1. Odredbom članka 464. stavka 4. ZKP/08. propisano je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a iz svih žalbenih osnova samo ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja. To znači da oštećenik u konkretnom slučaju prvostupanjsku presudu može pobijati samo zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu.

9. 2. Oštećenik u žalbi navodi da sud nije odlučio o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika, međutim pravilno je prvostupanjski sud nakon što je u postupku donio presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe sukladno odredbi čl. 158. st. 3. ZKP/08. uputio oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

10. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe državnog odvjetnika i oštećenika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 16. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš