Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-19/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Verice Kos, sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-377/2021-32 od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj P- 377/2021-32 od 4. travnja 2023., osim glede stope zatezne kamate pod točkama II. i IV. izreke te pod točkom V. izreke za iznos od 2.286,50 eura, osim glede stope zatezne kamate.

II. Preinačava se navedena presuda glede stope zatezne kamate na dosuđene iznose pod točkom II. izreke na iznos od 1.045,42 eura, pod točkom IV. izreke na iznos od 60,83 eur a i pod točkom V. izreke na iznos od 2.286,50 eura te pod točkom V. izreke za iznos od 547,47 eura za isto sudi:

1. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju RN na dosuđeni iznos od 1.045,42 eura, iznos od 60,83 eura i iznos od 2.286,50 eura plati zateznu kamatu i to:

- za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RN za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 547,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2023. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 350,89 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011278109, solemniziranog po Javnom bilježniku Biserki Lovrić, pod posl. brojem solemnizacije OU- 192/06 dana 8.5.2006. godine, sklopljenog između tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732 da tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 1.045,42 EUR / 7.876,70 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.8.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 1,30 EUR / 9,80 kn od dana 11.10.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,01 EUR / 7,63 kn od dana 11.11.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 5,53 EUR / 41,63 kn od dana 14.1.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 5,79 EUR / 43,62 kn od dana 5.2.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,77 EUR / 28,39 kn od dana 14.3.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 4,98 EUR / 37,54 kn od dana 25.4.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,02 EUR / 22,76 kn od dana 23.5.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,52 EUR / 26,50 kn od dana 24.6.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,99 EUR / 22,53 kn od dana 27.7.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,17 EUR / 23,92 kn od dana 25.8.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,78 EUR / 20,94 kn od dana 24.9.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,19 EUR / 16,51 kn od dana 21.10.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,25 EUR / 24,50 kn od dana 13.11.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,06 EUR / 23,02 kn od dana 15.12.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 5,22 EUR / 39,30 kn od dana 15.1.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 6,52 EUR / 49,12 kn od dana 12.2.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 6,56 EUR / 49,44 kn od dana 16.3.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,80 EUR / 58,79 kn od dana 15.4.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,22 EUR / 77,04 kn od dana 15.5.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,46 EUR / 78,84 kn od dana 15.6.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 13,77 EUR / 103,75 kn od dana 15.7.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 18,10 EUR / 136,36 kn od dana 26.8.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,59 EUR / 125,00 kn od dana 28.9.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,06 EUR / 121,01 kn od dana 15.10.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 18,28 EUR / 137,73 kn od dana 29.11.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 20,78 EUR / 156,60 kn od dana 15.12.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,85 EUR / 149,58 kn od dana 22.1.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,73 EUR / 148,64 kn od dana 15.2.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 20,90 EUR / 157,46 kn od dana 29.3.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 21,21 EUR / 159,82 kn od dana 27.4.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 23,22 EUR / 174,98 kn od dana 16.5.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 28,53 EUR / 214,96 kn od dana 15.6.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 34,72 EUR / 261,58 kn od dana 28.7.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 41,57 EUR / 313,21 kn od dana 16.8.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,10 EUR / 219,27 kn od dana 29.9.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 28,89 EUR / 217,64 kn od dana 31.10.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 28,52 EUR / 214,88 kn od dana 28.11.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,50 EUR / 222,26 kn od dana 20.12.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,80 EUR / 239,61 kn od dana 27.1.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 32,07 EUR / 241,66 kn od dana 27.2.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 30,94 EUR / 233,11 kn od dana 28.3.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,70 EUR / 238,83 kn od dana 27.4.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 32,12 EUR / 241,98 kn od dana 24.5.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,95 EUR / 240,73 kn od dana 21.6.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,18 EUR / 234,95 kn od dana 21.7.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 30,85 EUR / 232,44 kn od dana 30.8.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,79 EUR / 224,44 kn od dana 27.9.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,05 EUR / 233,93 kn od dana 27.10.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,77 EUR / 239,38 kn od dana 28.11.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,21 EUR / 235,15 kn od dana 21.12.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 27,90 EUR / 210,20 kn od dana 21.1.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,69 EUR / 223,73 kn od dana 18.2.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,15 EUR / 234,72 kn od dana 28.3.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 30,22 EUR / 227,67 kn od dana 30.4.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 27,56 EUR / 207,62 kn od dana 31.5.2013. godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011278109, solemniziranog po Javnom bilježniku Biserki Lovrić, pod posl. brojem solemnizacije OU- 192/06 dana 8.5.2006. godine, sklopljenog između tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, u članku 11.3. Ugovora u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita, a koja odredba glasi: “Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita… .“.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732 da tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 60,83 EUR/458,30 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8.5.2006. godine do dana 31. 12. 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 1.1.2008. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732 da tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.833,97 eura/21.352,53 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2023., kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. St. 2. I 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 350,89 eura. Navodi da je automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a da je prihvaćanjem financijskog izračuna vještaka Augusta Slivara prvostupanjski sud pogrešno odlučio o osnovanosti visine tražbine te je ocjenom da restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario i ocjenom da tužitelju pripadaju zatezne kamate od svakog pojedinog stjecanja pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak i odredbe čl. 11.3. kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,00 % iz ugovora o kreditu broj 9011278109 zaključenog između stranaka 8. svibnja 2006. prema kojem ugovoru je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 9.836,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,17 % godišnje, promjenljivu u skladu s Odlukom o kamatama kreditora te zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe o plaćanju jednokratne naknade za obradu kredita. Tužitelj se u svezi ništavosti navedenih odredaba ugovora o kreditu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., koje su donesene u kolektivnom sporu. Predmetom spora je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.045,42 eura na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i iznosa od 60,83 eura na ime ništetnosti odredbe o ugovorenoj naknadi za obradu kredita.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio. Prema tome, neosnovano upire tuženik da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Polazeći od utvrđenja da je u razdoblju otplate tuženik mijenjao tečaj CHF te da je zbog promjene tečaja CHF platio više 7.876,70 kn / 1.045,42 eura, da je odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, jer tužitelju nije objašnjeno na valjan i razumljiv način da postoji rizik da će tečaj tijekom otplate kredita rasti, a da tužitelj nije mogao pregovarati o sadržaju ugovora te od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. prvostupanjski sud utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih iznosa od ukupno 1.045,42 eura.

7. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten.

8. Na žalbene navode tuženika koji se svode na tvrdnju da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite i da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli valja ponoviti da odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP). Naime, citirana odredba čl. 502.a st. 1. ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je nepoštena odredba čl. 11. t. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada od 1,00 % za obradu kreditnog zahtjeva, jer je bila unaprijed formulirana odredba ugovora, o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 11. t. 3. Ugovora te je pravilno utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru kojeg je pripremila banka kao kreditor. Navedeno je pravilno utvrđeno cijeneći iskaz tužitelja kao stranke iz sadržaj kojeg, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud proizlazi da se o spornoj odredbi ugovora nije pregovaralo te da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj iste pa kako je iz isprave o sklopljenom Ugovoru o kreditu evidentno da se radi o standardnom tipskom ugovoru to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja.

11. Na tako utvrđene činjenice, koje tuženik ni ne spori žalbom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom, nepoštena ugovorna odredba je ništava a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

12. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018. pa je tužba podnesena (podnesena je 23. travnja 2021.) unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Zastara nije nastupila ni glede zahtjeva za isplatu s osnove ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je ta odredba utvrđena ništetnom.

13. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženiku iznos od 1.045,42 eura, odnosno 60,83 eura prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužitelju te iznose.

14. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

14.1. Na dosuđene iznose tuženik je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od dana stjecanja. Međutim, odlučujući o visini kamatne stope na dosuđene iznose sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, glede stope zatezne kamate valjalo preinačiti presudu suda prvog stupnja. Naime, tužitelju na dosuđene iznose pripada zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO („ Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

15. Ostali žalben i navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za odluku pa nisu posebno ocjenjeni (čl. 375.st.1. ZPP).

16. Iako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženik, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, dužan naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka.

17. Tuženik neosnovano ističe da bi tužitelju bilo eventualno osnovano dosuditi troškove u vrijednosti 75 bodova. Naime, vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari tužitelj je naznačio iznosom od 10.000,01 kn, što sada odgovara iznosu od 1.317,23 eura. U vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog postupka bila je na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 – dalje: Tarifa), kojom je prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,01 kn, propisano da za sastavljanje tužbe te za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi te sastav obrazloženih podnesaka pripada nagrada od 100 bodova. Takvu nagradu je sud prvog stupnja za pojedine radnje priznavao tužitelju.

17.1. Neosnovano tuženik pobija trošak od 99,54 eura dosuđen za zastupanje na ročištu za objavu presude 4. travnja 2023. Naime, ročište na kojemu se presuda objavljuje sud je u smislu odredbe čl. 335. st. 6. ZPP dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Kako se radi o posebnom ročištu, to trošak punomoćnika na ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak, u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP, prema kojoj parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, to i trošak punomoćnika na ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak nastao u tijeku parničnog postupka. Tužitelj je zahtjev za naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude određeno postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. i 3. ZPP do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 100,00 eura, njegov punomoćnik je pristupio na ročište na kojemu je presuda objavljena pa je sud prvog stupnja osnovano dosudio nagradu od 99,54 eura.

17.2. Međutim, osnovano ističe tuženik da je sud prvog stupnja odlučujući o visini troškova koji kao opravdani pripadaju tužitelju djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, podnesak od 13. studenog 2022. je bio potreban, ali se ne radi o obrazloženom podnesku pa za sastav toga podneska tužitelju po Tbr. 8. t. 3. Tarife pripada 25 bodova, što iznosi 49,77 eur, a preostali iznos od 149,31 eura za tu radnju je tužitelju neosnovano dosuđen. Neosnovano je tužitelju dosuđen trošak sastava podneska od 15. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eura, jer u njemu ponavlja već iznesene navode, pa taj podnesak nije bio nužan. Za vođenje postupka nije bio nužan ni podnesak od 27. siječnja 2023. kojim je tužitelj tražbinu naznačio u valuti eur, jer je to obveza suda propisana Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22).

17.3. Prema tome, neosnovano je sud prvog stupnja tužitelju dosudio naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 547,47 eura, dok je preostali iznos od 2.286,50 eura tužitelju osnovano odmjeren. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude 4. travnja 2023. do isplate, a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO važećoj u vrijeme donošenja odluke. Sud prvog stupnja je tužitelju dosudio zateznu kamatu po stopi koja u vrijeme donošenja odluke nije bila važeća pa je stoga glede stope odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti.

18. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I., a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP kao u izreci ove presude pod točkom II.

19. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP. Kako je žalba tuženika osnovana samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor