REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9764/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te sudaca Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AT, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ozalj od 22. svibnja 2024., broj: 211-07/24-3/6254, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog AT preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljeni MT, za prekršaje činjenično opisane u izreci prekršajnog naloga, pravno označene kao prekršaj iz članka 199. stavka 8., članka 242. stavka 5., članka 196. stavka 5. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu u iznosu od 1.490,36 eura (tisuću četiristo devedeset eura i tridesetšest centi) dužan platiti u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog AT odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni MT dužan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ozalj od 22. svibnja 2024., broj: 211-07/24-3/6254, okrivljeni MT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8., članka 242. stavka 5., članka 196. stavka 5. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.570,00 eura u koju je, temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, kao dva dana zatvora, odnosno iznos od 79,64 eura, tako da mu preostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.490,36 eura.
1.2. Okrivljeniku je nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja strane dozvole za upravljanje motornim vozilom na području Republike Hrvatske „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 77,36 eura.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj mu novčanoj kazni, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Međutim, ovaj je Sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.
4.2. No, kako je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz obrazloženja pobijanog naloga razvidno je da je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna od 1.570,00 eura, a iz čega je razvidno da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdio kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, dok je za preostale prekršaje utvrđena novčana kazna u fiksno propisanim iznosima (30,00 eura za djelo iz članka 242. stavak 5. Zakona, 130,00 eura za djelo iz članka 196. stavak 5. Zakona te 90,00 eura za djelo iz članka 250. stavak 13. Zakona). Iz obrazloženja prekršajnog naloga dalje proizlazi da je u ukupnu kaznu uračunato vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda kao iznos od 79,64 eura, tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.490,36 eura.
4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj Sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te navodi kako nije u mogućnosti platiti izrečenu mu novčanu kaznu s obzirom da je u Republiku Hrvatsku došao uslijed teške financijske situacije zbog koje veći dio mjesečnih primanja šalje roditeljima u drugu državu. Iz navedenih razloga predlaže da se novčana kazna ublaži odnosno da mu se omogući obročna otplata iste.
6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdilo blažu vrstu kazne (novčanu kaznu), i to u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 1.320,00 eura (Zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), dok je za preostale prekršaje utvrđena novčana kazna u fiksno propisanim iznosima (30,00 eura za djelo iz članka 242. stavak 5. Zakona, 130,00 eura za djelo iz članka 196. stavak 5. Zakona te 90,00 eura za djelo iz članka 250. stavak 13. Zakona). Tako izrečena ukupna novčana kazna ispravno je umanjena za iznos od 79,64 eura na ime uračunavanja oduzimanja slobode u vezi s počinjenim prekršajima.
6.1. Tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela, slijedom čega ovaj Sud smatra da nema osnove za ublažavanje kazne te da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.
6.2. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti na cestama koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
6.3. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.4. Međutim, u odnosu na molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj Sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u četiri jednaka mjesečna obroka, što je, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, Sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.
7. Odluka o troškovima drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Ozalj u 2 otpravka: za okrivljenika i spis.