Poslovni broj: Usž-3328/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1477/2023-10 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1477/2023-10 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/23-014/600, urbroj: 251-02- 01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. u dijelu izreke kojim se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika u točki I. izreke poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/1304, urbroj: 251-09-22-1/001-22-02 od 30. studenog 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. U točki II. izreke rješenja naloženo je navedenom prvostupanjskom tijelu tužiteljici naknaditi trošak u iznosu od 1.171,88 kn, odnosno 155,54 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.

3. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je tuženik nezakonito predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje, te da je sud pogrešno ocijenio izneseni prigovor stvarne nenadležnosti, jer u predmetnom postupku postoji antinomija između dva propisa, i to Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka) i Statuta Grada Zagreba, posebno imajući u vidu da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju navedene odredbe Statuta, pa je posljedično tome pravni lijek žalba, a ne prigovor, o kojoj je nadležno odlučiti ministarstvo. Smatra da sud nije imao u vidu pravno shvaćanje ovoga Suda sadržano u presudi poslovni broj: Usoz- 119/15 od 30. studenog 2015., prema kojem u postupku ocjene zakonitosti općeg akta sud ne ocjenjuje međusobnu usklađenost općih akata istog ranga, iz kojeg shvaćanja proizlazi da je na upravnom sudu u pojedinačnom sudskom sporu trebalo utvrditi jesu li opći akti istog ranga međusobno usklađeni ili postoji antinomija između tih propisa u odnosu na stvarnu nadležnost tijela, odnosno ocijeniti koju je od odredbi raznih općih akata Gradske skupštine Grada Zagreba trebalo primijeniti u pojedinačnom predmetu, na što upućuje i članak 19. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Poziva se i na presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., iz koje proizlazi da sam donositelj Odluke/18, odnosno Odluke/22 potvrđuje da bi pravni lijek u slučaju da se radi o upravnom aktu bila žalba iz članka 164. stavka 4. Statuta Grada Zagreba. Ponavlja da je sud pogrešno odlučio o evidentnom sukobu nadležnosti te pravnih lijekova, imajući u vidu i članak 76. stavak 3. u svezi stavka 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11.,144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19. i 144/20. – dalje: ZoLP(R)S), a dodatno upućuje i na analogno primjenjivu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-II-3569/2015 od 7. ožujka 2017., sukladno kojoj nadležnost, poslovi i ovlasti pojedinih tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave mogu biti određeni samo zakonom i statutom u skladu sa zakonom. Navodi da se u ovom slučaju radi o Odluci, kao podzakonskom propisu koji ima pravnu narav zakona i na temelju koje se ostvaruje imovinsko pravo, a koje upravo kao socijalno pravo propisuje i članak 4. Odluke o socijalnim pravima. Upućuje i na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u odluci o dopuštenosti zahtjeva, broj: 208444/09 (Vesna Hasani protiv Hrvatske) od 30. rujna 2010., prema kojem naknade iz područja socijalne skrbi spadaju pod pravo vlasništva zajamčeno Protokolom broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija). Poziva se na članak 6. Odluke/22 kojim je propisan prekluzivni rok, a tuženik ga pogrešno, kao i sud, smatra instruktivnim. Nadalje, poziva se na niz odluka Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja je praksa prema njezinom mišljenju relevantna i u predmetnom slučaju, kao i na zaključak o pravnom shvaćanju Mirovinsko-invalidsko- zdravstvenog odjela ovoga Suda od 28. siječnja 2013. te praksu Suda glede tumačenja prekluzivnosti rokova i obveze postupanja tijela javne vlasti glede poštovanja propisanih rokova i posljedica propusta postupanja sukladno zakonu. Nadalje navodi da sud nije ocijenio prigovor da nisu postojali propisani uvjeti iz članka 117. stavka 2. ZUP-a za povratak na ponovni postupak s obzirom na stanje spisa, čak i da se radi o nadležnom tijelu, jer je prvostupanjsko tijelo već prije donošenja drugostupanjskog rješenja bilo procesno prekludirano u vršenju ikakvog ovlaštenja zbog proteka prekluzivnog roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelje ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22.). Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu te usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje tuženika u dijelu "vraća se na ponovni postupak", kao i da naloži tuženiku da joj naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura sa zateznim kamatama. Potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura sa zateznim kamatama.

4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima spisa razvidno je da je postupak prije donošenja presude proveden sukladno odredbama ZUS-a/10. Sud je razmotrio odlučna činjenična i pravna pitanja u konkretnom slučaju, kao i navode tužiteljice, koje ponovno iznosi u ovoj žalbi, te navode tuženika dane u odgovoru na tužbu. Sud je održao i usmenu raspravu na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a/10. Nakon tako provedenog postupka, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice, primjenjujući mjerodavno materijalno i postupovno pravo, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. 8. Naime, osporavanim rješenjem tuženika od 9. ožujka 2023., donesenim po prigovoru tužiteljice, poništeno je rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom od 30. studenog 2022. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. ZUP-a.

9. Naprijed navedenom odredbom ZUP-a propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).

10. Dakle, iz citirane odredbe ZUP-a proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ta ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnih tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tijela, kako to pravilno navodi tuženik u obrazloženju osporenog rješenja.

11. Kako iz podataka spisa nesporno proizlazi da službena osoba koja je naznačena kao donositelj prvostupanjskog rješenja (Pročelnica dr. sc. VN), nije potpisala rješenje, već je isto potpisano od druge osobe (Ć.), pravilno je utvrđeno da je, imajući u vidu odredbu članka 23. ZUP-a, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je osnovano rješenje prvostupanjskog tijela poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak na temelju članka 117. stavka 2. ZUP-a, kojom odredbom je propisano da kada je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

12. S obzirom na utvrđeni nedostatak u postupanju prvostupanjskog tijela te činjenicu da tuženik zbog navedenog nije u povodu prigovora tužiteljice odlučivao o meritumu stvari, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim i za odbijanje tužbenog zahtjeva dao valjane, pravno relevantne razloge, s obzirom na podatke spisa te članke 23. i 117. stavak 2. ZUP-a.

13. Stoga navodi žalbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Tužiteljica će imati pravo i mogućnost sudjelovati u ponovnom postupku te iznositi sve činjenice, okolnosti, odnosno prigovore koje smatra odlučnim za rješavanje predmetne stvari.

14. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a/10, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na trošak za sastav žalbe, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a/10.

16. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a/10 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska