REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-94/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika JOCO-TEAM j.d.o.o., OIB: 74237110640, kojeg zastupa punomoćnik Ana Šutalo, odvjetnik iz Valpova, radi isplate iznosa od 3.202,93 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-284/2024-4 od 1. listopada 2024., 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-284/2024-4 od 1. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-284/2024-4 od 1. listopada 2024. ukinut je u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Maria Čerkeza iz Darde poslovni broj UPP/OS-Ovrv-417/2024. od 23. svibnja 2024. te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.202,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2024. do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23. svibnja 2024. do isplate. Tako je sud riješio pozivom na određenja iz čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 451. st. 3. istoga Zakona.
2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud pogrešno primijenio određenja iz čl. 461.a ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 955,22 EUR.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.
6. Uvodno se ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona.
7. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku o pripremanju glavne rasprave, pravilno primijenio odredbe kojima je reguliran postupak u sporovima male vrijednosti (arg. iz čl. 457. -467.a ZPP-a). Iz podataka u spisu proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 3.202,93 EUR (list 9. spisa). Iz podataka u spisu je razvidno da je tuženik protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor nakon čega je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U prigovoru tuženik osporava potraživanje tužitelja navodeći da tužitelju ništa ne duguje te da mu nije poznato na što se odnose stavke u predmetnom računu broj 5/2/1 tako da je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Međutim, tužitelj se nije očitovao na navode prigovora odnosno nije iznio sve činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev niti je predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica u zakonskom roku od 15 dana od primitka rješenja od 22. srpnja 2024. kojim ga je sud na to pozvao. Tužitelj je 30. rujna 2024. dostavio podnesak kojim se očitovao na navode tuženika iz prigovora i predložio dokaze. Nadalje, budući je tužitelj rješenje od 22. srpnja 2024. primio istoga dana, a očitovanje dostavio sudu tek 30. rujna 2024., pravilno je sud zaključio da je tužitelj prekludiran u predlaganju dokaza u smislu čl. 461.a ZPP-a.
8. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je sud primijenio određenja iz čl. 461.a st. 3. ZPP-a; kojom odredbom je propisan postupak u sporovima male vrijednosti.
9. Prema čl. 461.a st. 1. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor; prema st. 2. - u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica; a prema st. 3. – u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a prema st. 4., u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Prema st. 6. čl. 461.a ZPP-a – stranke mogu na pripremnom ročištu iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 3. i 4. ovoga članka; a prema st. 7. toga članka – nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
10. Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje od 22. srpnja 2024. dostavljeno tužitelju istoga dana, a svoje očitovanje i dokazne prijedloge je dostavio sudu tek 30. rujna 2024. iz čega pravilno sud zaključuje da je prekludiran u predlaganju dokaza u smislu citiranog čl. 461.a ZPP-a.
11. U smislu čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a ni jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog radi održavanja ročišta u zakonskim rokovima, zbog čega je sud izvršio uvid u isprave koje je priložio tužitelj uz prijedlog za ovrhu, i to u račun broj 5/2/1 i račune otpremnice koje je priložio tuženik uz prigovor i koji su prema navodima tuženika ranije ispostavljene od strane tužitelja i plaćene.
12. Obzirom na činjenicu da je tuženik u prigovoru osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te s obzirom na činjenicu da tužitelj osim predmetnog računa nije dostavio niti jedan drugi dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tuženik naručio usluge opisane u utuženom računu, a nije u zakonskom roku od 15 dana od primitka rješenja od 22. srpnja 2024. predložio provođenje drugih dokaza radi utvrđenja tih činjenica, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a – da tužiteljev zahtjev nije osnovan budući nije pružio adekvatne dokaze.
13. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoj korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i pružiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. U tom smislu, pravilno je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim i nedokazanim.
14. Imajući u vidu izneseno, valja zaključiti da je prvostupanjski sud jasno i određeno naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan pravilnom primjenom određenja iz citiranog čl. 461.a ZPP-a.
15. Imajući u vidu da je tuženik u prigovoru u cijelosti osporio utuženo potraživanje i po osnovi i po visini – tužitelj je bio dužan dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva (arg. iz čl. 219. ZPP-a, pravila o teretu dokaza), a što nije učinio budući da iz računa broj 5/2/1 ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.
16. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost predmetne presude budući je sud na relevantno činjenično stanje pravilno primijenio određenja iz čl. 461.a ZPP-a u vezi s čl. 219. ZPP-a.
17. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
