REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3106/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja DINAMIX d.o.o., OIB 04044302435, Slavonski Brod, Augustina Kažotića 22, kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Mažuranićeva 11, protiv tuženika PODRAVKA d.d., OIB 18928523252, Koprivnica, A. Starčevića 32, kojeg zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić-Vedran Barišić u Koprivnici, Basaričekova 27, radi isplate iznosa od 4.778,02 eur, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/2024-6 od 24. lipnja 2024., 16. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/2024-6 od 24. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/2024-6 od 24. lipnja 2024. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.778,02 eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eur.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku gospodarske struke na okolnost utvrđivanja visine štete kao i dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost poslovnog odnosa stranaka i vlasništva ambalaže, jer je smatrao da je činjenično stanje u spisu bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke. Sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o distribuciji prirodne izvorske vode Studena od 2. ožujka 2016., koji ugovor je tuženik raskinuo 20. prosinca 2016. Sud je utvrdio da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-24/2019 od 20. listopada 2021., potvrđenom presudom ovog suda poslovni broj Pž-1584/2022 od 9. siječnja 2024. naloženo tuženiku platiti tužitelju 31.840,20 eur radi nepreuzimanja ambalaže. Sud je utvrdio da tuženik po pozivu tužitelja nije preuzeo ambalažu (2.320 galonskih boca i 59 paleta) koja ambalaža se nalazi u poslovnom prostoru tužitelja, ali je odbio tužbeni zahtjev za plaćanjem izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja poslovnih prostorija jer tužitelj nije dokazao kumulativno postojanje svih pretpostavki za taj vid naknade štete. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja sud je zaključio da po redovnom tijeku stvari nije postojala objektivna vjerojatnost da bi tužitelj stekao koristi u visini utuženog iznosa, jer je zastupnik po zakonu tužitelja iskazao da su u više navrata selili spornu ambalažu u razna svoja skladišta, a da skladišta nisu davana u zakup osim dijela skladišta Birotehnika. Stoga je sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 138/23; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovan postupak. U žalbi navodi da je počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku gospodarske struke, a vještak bi na licu mjesta utvrdio gdje se ambalaža nalazi i da je dio skladišta iznajmljen u preostalom dijelu, a ujedno bi se utvrdila veličina prostora koji je zauzela ambalaža kao i visina eventualnog najma. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 500,96 eur.
5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda nepravilna i nije osnovana na zakonu.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, zbog nemogućnosti korištenja svog poslovnog prostora u kojem se nalazi tuženikova ambalaža na način da ga sam koristi ili daje u najam, plati s osnova izmakle koristi iznos od 4.778,02 eur s pripadajućim kamatama.
9. Odredbom članka 1089. stavaka 1. do 3. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kada zakon uređuje nešto drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
10. Iz spisa proizlazi da je predmetni Ugovor o distribuciji raskinut te je tužitelj pozvao tuženika preuzeti preostalu ambalažu koja se nalazi u prostorijama tužitelja. U slučaju kada tuženik nije oslobodio poslovni prostor tužitelja od svoje ambalaže, tada tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti taj poslovni prostor pa i dati ga u najam pa bi imao pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti davanja u zakup poslovnih prostora, iz razloga što je isti mogao osnovano očekivati da bi prema redovnom tijeku stvari te prostore davao u zakup i ostvarivao od toga korist.
11. Tužitelj je naveo da je dio skladišta u kojem se nalazi ambalaža dao u zakup i da bi dao i ostali dio da je slobodan od stvari tuženika te je na te okolnosti predložio vještačenje da se utvrdi na licu mjesta gdje je ambalaža, koji dio skladišta koristi treća osoba na temelju ugovora o zakupu.
12. Nije jasno kako je sud bez izvođenja dokaza predloženih od strane tužitelja, mogao zaključiti da po redovnom tijeku stvari nije postojala objektivna vjerojatnost da bi tužitelj stekao koristi u visini utuženog iznosa.
13. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak prema odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a.
14. U ponovljenom postupku sud će izvesti predložene dokaze te će nakon toga ocijeniti je su li ispunjene pretpostavke za naknadu štete u vidu izmakle koristi u zahtijevanom iznosu.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Sutkinja
Nevenka Marković