Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-551/2024-4

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sanele Horvat članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika MM, zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u svezi st. 221. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika MM po braniteljici Mariji Cindrić Bojmić, odvjetnici iz Vukovara, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj K-8/2019-120 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika MM odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima proglasio je krivim optuženika MM zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11., te ga na temelju čl. 222. st. 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.– u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik MM je dužan platiti trošak kaznenog postupka i to troškove vještačenja u iznosu od 2.024,88 eura, trošak svjedoka u iznosu od 3,80 eura i paušal u iznosu od 200,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Mariji Cindrić Bojmić, odvjetnici iz Vukovara, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava (ispravno: povrede kaznenog zakona), te bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima podnijelo je odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru na razgledanje, koje ga je dopisom broj KŽ-DO-640/2024-3 od 30. prosinca 2024., vratilo na nadležni postupak.

5. Žalba nije osnovana.

6. U žalbi optuženik ističe žalbene osnove povrede kaznenog zakona i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, no u obrazloženju žalbe iste žalbene osnove se ne pojašnjavaju, niti obrazlažu, te se žalba ustvari podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Optuženik u žalbi ponovo ističe okolnosti koje je iznosio i tijekom postupka u svojoj obrani, navodeći da smatra da on nije bio osoba koja je odgovorna za provođenje mjera zaštite na radu u okviru svog posla koji je obavljao u trgovačkom društvu „..., već da je za propuste u okviru zaštite na radu, a koji su doveli do ozljede radnika RM, isključivo odgovoran poslodavac. Prvostupanjski sud je tijekom opširnog dokaznog postupka utvrdio da je kritičnog dana 14. studenog 2011. na privremenom radilištu Međunarodnog graničnog cestovnog prijelaza Principovac-Ljuba trgovačko društvo „... izvodilo radove postavljanja limenih panela na krovnoj konstrukciji objekta graničnog prijelaza. Navedeno društvo ove poslove je obavljalo kao kooperant izvođača radova. Radovi su se sastojali u postavljanju limenih panela na radnoj krovnoj konstrukciji objekta na visini od 3,95 m. Limene panele su pomoću električnih bušilica spajali radnici s OSB pločama koje su se nalazile na gornjem dijelu objekta. Bušilice su bile priključene na produžni kabel. Radnik RM, koji je bio zaposlen na radnom mjestu zidara, povlačeći produžni kabel kretao se unazad po ravnoj krovnoj konstrukciji, te došavši do kraja objekta je zapeo za metalnu konstrukciju na rubu krovišta visine 20 cm, za koju su se učvršćivale limene ploče, te pao na betonsku podlogu sa zapadne strane objekta sa visine od 3,95 m. Pri tome je radnik RM zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu otvorenog iščašenja desnog lakta, oštećene cirkulacije desne podlaktice i otvorenog monokomandnog prijeloma donjeg okrajka desne podlaktice. Ove činjenice nisu sporne i proizlaze iz iskaza oštećenika RM, svjedoka TM, koji je zajedno s oštećenikom obavljao navedene poslove, potom iz zapisnika o očevidu, medicinske dokumentacije za oštećenika, kao i nalaza inspekcije zaštite na radu koji je sačinjen odmah nakon obavljanja očevida na privremenom radilištu.

8. Nadalje, tijekom postupka je također utvrđeno da je uzrok pada radnika RM bio nedostatak sigurnosnog pojasa i sigurnosnog užeta, a koja oprema štiti radnika od pada sa visine. Sporno je bilo čija je odgovornost zašto radnik nije imao propisana sredstva za zaštitu na radu koja su obvezna za rad na visini. Naime, optuženik je u svojoj obrani, a koju sada ponavlja i u žalbi, isticao da on ne može biti odgovorna osoba jer smatra da se nisu ispunili uvjeti za prijenos odgovornosti za zaštitu na radu s poslodavca na njega kao radnika – zidara. Tijekom dokaznog postupka prvostupanjski sud je na okolnosti ove nesreće na radu proveo čak tri vještačenja po vještacima za sigurnost i zaštitu na radu. Vještaci su bili suglasni u svojim nalazima o uzrocima ove nesreće na radu, ali su postojale određene razlike oko mišljenja da li je poslodavac na pravilan način optuženika ovlastio kao ovlaštenika provedbe mjera i pravila zaštite na radu. Prvostupanjski sud je pri tome prihvatio nalaze i mišljenja vještaka Dražena Jeđuda i Roberta Ostruna, koji su se usaglasili da je po njihovom mišljenju optuženik bio pravilno određen za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu, dok s druge strane nije prihvaćen dio nalaza i mišljenja vještaka Pavla Dragičevića. Prvostupanjski sud je za ovakovu ocjenu nalaza i mišljenja vještaka dao argumentirane i uvjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, zaključak o tome da je upravo optuženik MM bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, proizlazi iz dokumentacije u spisu. Iz ugovora o radu na određeno vrijeme koji je zaključen između poslodavca ... Osijek i optuženika MM 26. rujna 2011. proizlazi da je optuženik zaposlen na radnom mjestu građevinskog radnika i to na određeno vrijeme do 23. prosinca 2011. Iz rješenja o imenovanju od 26. rujna 2011., dakle istovremeno kada je sklopljen i ugovor o radu, proizlazi da je optuženik imenovan kao odgovorna osoba za zaštitu na radu na izgradnji objekta visokogradnje na graničnom prijelazu Principovac-Ljuba prema ugovoru za naručitelja ... Osijek. U tom ugovoru se također navodi da je optuženik poslovođa na tom gradilištu od 26. rujna 2011. Iz suglasnih iskaza oštećenika RM i svjedoka TM proizlazi da je optuženik njima obojici dao do znanja da je on poslovođa, a da je u vrijeme nesreće na radu optuženik bio na drugom privremenom radilištu u Iloku. Tijekom postupka optuženik je poricao da bi bio pravilno osposobljen za provođenje mjera i pravila zaštite na radu, no upravo na temelju dokumentacije koja postoji u spisu je utvrđeno da je optuženik bio osposobljen iz područja zaštite na radu. Naime, u spisu se nalazi zapisnik o ocjeni teoretske osposobljenosti ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu za poslovođu MM od 4. listopada 2011. izdano od ... Osijek. Prema tome, rješenje poslodavca o imenovanju upravo optuženika kao poslovođe odgovornom osobom za provedbu zaštite na radu od 26. rujna 2011. je prvostupanjski sud s pravom ocijenio pravilnim i u skladu sa Pravilnikom o zaštiti na radu u građevinarstvu. Prema tome, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je upravo optuženik kao poslovođa i ovlaštenik poslodavca za provođenje mjera zaštite na radu bio dužan radniku RM koji je izvodio radove na visini staviti na raspolaganje sigurnosni pojas i sigurnosno uže koje štiti radnika od pada s visine. S obzirom da optuženik nije poduzeo opisane mjere, odnosno nije radniku dao na raspolaganje zaštitnu opremu koja je obavezna kod radova na visinu zbog tog propusta došlo je do pada radnika sa visine i njegovog teškog ozljeđivanja. Nesumnjivo je da postoji uzročno-posljedična veza između propusta optuženika i posljedice koja je nastupila, tako da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u propustima optuženika postoje sva bitna obilježja kaznenog djela za koje se tereti, a koje je počinjeno iz nehaja.

9. U žalbi se ističe također da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer je odbio dokazne prijedloge da se u svojstvu svjedoka ispitaju VM, vlasnik trgovačkog društva ... Osijek i NM, građevinski inženjer koji je bio zaposlen u tom trgovačkom društvu, a koji su tijekom postupka također bili optuženici, a u odnosu na koje je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima odustalo od optužbe podneskom od 16. rujna 2024., slijedom čega je u odnosu na njih obustavljen kazneni postupak. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno odbio ove dokazne prijedloge kao odugovlačeće, jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju opširnog i obimnog dokaznog postupka. Osim toga, predlažući izvođenje ovih dokaza, optuženik nije precizirao na koje okolnosti točno bi navedene osobe svjedočile, a s obzirom da su sve bitne činjenice utvrđene na temelju dokumentacije u spisu.

10. Isto tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog za provođenje još jednog vještačenja po vještakinji za sigurnost i zaštitu na radu, a s obzirom da je činjenično stanje pravilno utvrđeno.

11. Iz navedenih razloga ovaj sud je ocijenio da žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Optuženik se ne žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, ali primjenom čl. 478. ZKP- a ispitana je i odluka o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud je kod odmjeravanja kaznene sankcije imao u vidu niz olakotnih okolnosti. Prije svega optuženik je do sada neosuđivan, bio je sudionik Domovinskog rata i odlikovan, te je od počinjenja kaznenog djela protekao dulji vremenski period, time da optuženik nije svojim ponašanjem utjecao na dugotrajnost kaznenog postupka. Isto tako, prvostupanjski sud pravilno kao olakotno uzima u obzir blaži oblik krivnje optuženika, tj. činjenicu da je optuženik kazneno djelo počinio iz nehaja. Isto tako opravdano prvostupanjski sud uzima u obzir i izvjesni doprinos oštećenika svom ozljeđivanju. Otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao, pa ako se sve ove okolnosti uzmu u obzir opravdano se može zaključiti da će uvjetnom osudom biti ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a ovaj sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakona. Stoga je primjenom čl. 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić