Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-433/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog GŠ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., i 84/21., – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi 1. optuženika GŠ protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K- 82/2022 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba 1. optuženika GŠ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim 1. opt. GŠ i 2. opt. SŠ zbog počinjenja kaznenog djela, i to da su počinili svaki po jedno kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, iz čl. 235. st. 1. KZ/11, pa se prvooptuženi GŠ temeljem odredbe čl. 235. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te se potom na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 prvooptuženom GŠ izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako prvooptuženi GŠ u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, dok se drugooptužena SŠ temeljem odredbe čl. 235. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te se potom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona drugooptuženoj SŠ izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako drugooptužena SŠ u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe čl. 158 ZKP djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev te se nalaže prvooptuženom GŠ oštećenoj MŠ rođ. ŽŠ(OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku od 30 dana isplatiti 39,42 EUR, dok se drugooptuženoj SŠ nalaže oštećenoj MŠ rođ. ŽŠ(OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku od 30 dana isplatiti 39,42 EUR, sve na ime štete počinjene ovim kaznenim djelom, dok se u preostalom dijelu oštećena upućuje radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva pokrenuti parnični postupak. Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 prvooptuženom GŠ i drugooptuženoj SŠ se određuje posebna obveza da u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude isplate iznos od po 39,42 EUR oštećenoj MŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) koji se iznosi odnose na štetu pričinjenu počinjenjem predmetnog kaznenog djela. Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 sud će opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko prvooptuženi GŠ i drugooptužena SŠ ne izvrše dosuđenu posebnu obvezu na način da u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude isplate iznos od po 39,42 EUR oštećenoj MŠ rođ. ŽŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) koji se iznosi odnose na štetu pričinjenu počinjenjem predmetnog kaznenog djela.
1.2.Temeljem čl. 148. st. 1. a u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. – dalje: ZKP), optuženi se obvezuju snositi troškove ovog kaznenog postupka u novčanom iznosu od po 50,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-8222 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-82/2022).
2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženik GŠ osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se 1. optuženik oslobodi optužbe ili da se ista ukine.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je ODO u Dubrovniku smatrajući žalbu neosnovanom.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na razmatranje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da je pogrešan zaključak suda da je djelo počinio s namjerom, navodi da je istu metlicu brisača iskrivio ali s namjerom da upozori na nepropisno parkiranje, te isto nije počinio zajedno sa suprugom jer ne žive zajedno pa se nisu mogli niti dogovarati o tome. Smatra da se radi o beznačajnom djelu i time je došlo do povrede kaznenog zakona.
7. Na dokazima na kojima prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu, a to je detaljan i uvjerljiv iskaz oštećene MŠ rođ. ŽŠ, djelomično obrane 2. optužene SŠ i materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu u vidu zapisnika o očevidu Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik broj KU-171/2021 od 5. rujna 2021, kao i fotodokumentacije, pravilno je zaključeno da je 1. optuženi GŠ ostvario bitna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i to upravo na način kako je to opisano u izreci presude. Pregledom navedenog zapisnika sud je pravilno utvrdio stanje predmetnog vozila u inkriminirano vrijeme, odnosno da su na predmetnom vozilu slomljeni prednji desni i zadnji brisač, a kada se to dovede u vezu sa obranama optuženika, odnosno priznanjem 2. optužene SŠ, i obranom u kojoj je 1. optuženi GŠ priznao da je oštetio prednji, a 2. optužena zadnji brisač i sve sa iskazom oštećene MŠ rođ. ŽŠ sud je s pravom zaključio da su i 1. optuženi GŠ kao i 2. optužena SŠ počinili djelo na način opisan u izreci presude, dakle svatko svoje kazneno djelo samostalno, a ne kako to 1. optuženi GŠ u žalbi pogrešno zaključuje da mu se stavlja na teret da je djelo počinio zajedno sa 2. optuženom.
8. Stoga je činjenično stanje iz izreke presude pravilno i pouzdano utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon kada su 1. i 2. optuženi proglašeni krivim zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11, te nije došlo do povrede kaznenog zakona niti se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu.
9. Suprotno tom stajalištu žalbe, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, potrebno je naglasiti da u okolnostima konkretnog slučaja gdje 1. opt. GŠ postupa u nakani oštećenja, vrlo skupocjenog vozila za koje su auto dijelovi općepoznato visoke cijene, dakle vozila marke BMW registracijske oznake i broja [registarska oznaka], u vlasništvu ŽŠ, na način da je oko 19,00 sati došao do parkirališta u [adresa] u mjestu [adresa], gdje se nalazilo parkirano predmetno vozilo u vlasništvu ŽŠ, prišao tom vozilu te upotrebom fizičke snage slomio prednji desni brisač vozila, nije beznačajno djelo, jer za prosudbu je li neko djelo beznačajno valja imati u vidu objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pri čemu osobito treba voditi računa o načinu postupanja počinitelja, stupnju krivnje i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav. Pri tome valja naglasiti kako sve tri navedene okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene, a da bi se onda moglo raditi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11. Dakle, imajući u vidu ovakve inkriminacije za koje je 1. optuženik proglašen krivim ovaj sud ne smatra da bi, u izreci pobijane presude opisana i konkretizirana obilježja navedenog kaznenog djela i vodeći pri tome računa o stupnju krivnje (izravna namjera) i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav bila beznačajna. Stoga se u konkretnoj situaciji u postupanju optuženika koji ima na raspolaganju više zakonitih načina da riješi problem, kao što su pozivanje policije, komunalnog redara i sl., a on sam uzima pravdu u svoje ruke, nikako ne radi o beznačajnom djelu budući je djelo počinjeno s najvišim stupnjem krivnje (izravna namjera), a istovremeno su nastupile posljedice kaznenog djela pa postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
10. Budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakon podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni odnosno uvjetnoj osudi u smislu čl. 478. ZKP-a, ovo vijeće nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca na koju je temeljem čl. 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine, primjerena težini i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, kao i osobnosti 1. optuženika, tako da će se izrečenom sankcijom, bez izvršenja izrečene kazne pod uvjetom da u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo i ispuni posebnu obvezu a što je doista minimalna kazna, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u smislu individualne prevencije da 1. optuženik ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, tako i u smislu generalne prevencije, utjecajem na druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
11. Iz navedenih razloga, budući žalba optuženika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).
Bjelovar, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dajana Barberić-Valentić
