REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-3/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TU, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 03. siječnja 2025. br. Kv-115/2024, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog TU kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Kv-115/2024 od 03. siječnja 2025., temeljem članka 127. stavka 4. u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP/08) prema optuženom TU produljen je istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi TU po branitelju Branimiru Belamariću, odvjetniku iz Šibenika, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da sud prihvati žalbu, te da pobijano rješenje ukine te da optuženika pusti na slobodu, podredno da sud prihvati žalbu i predmet uputi na ponovno odlučivanje. Ujedno je branitelj optuženika zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog suda na kojoj će se odlučivati o ovoj žalbi.

3. O sjednici drugostupanjskog vijeća nije obaviješten branitelj optuženika. To iz razloga što se članak 475. stavak 2. ZKP/08 koji propisuje obvezno izvješćivanje stranaka, koje su to zahtijevale, o sjednici vijeća drugostupanjskog suda odnosi samo na žalbeni postupak na presudu suda prvog stupnja, a odredbom članka 495. ZKP/08 nije predviđen jednak postupak i po žalbi protiv rješenja.

4. Spis je, sukladno s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te nemogućnosti njegove zamjene mjerom opreza.

7. Iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da žalitelj ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje u počinjenje terećenog kaznenog djela, kao prve i osnovne pretpostavke da bi se protiv neke osobe mogao odrediti ili produljiti istražni zatvor, ali i da smatra da optuženik nije osoba koja bi boravkom na slobodi nastavila sa činjenjem kaznenih djela. Time u stvari pobija zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti kao osnova za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani optuženog postoji predvidiva i realna opasnost da će on boravkom na slobodi, ponoviti isto ili istovjetno kazneno djelo. Taj svoj zaključak prvostupanjski sud ispravno temelji na činjenicama da je optuženi od 2015. do 2024. u 17 navrata pravomoćno osuđivan, od čega u 13 zbog istih i istovrsnih kaznenih djela (razbojničke krađe, razbojništva, teške krađe i krađe) pri čemu su mu za navedena kaznena djela izricane uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, rad za opće dobro, bezuvjetne kazne zatvora u više navrata, sigurnosne mjere i posebna obveza popravak štete počinjene kaznenim djelom. Kada se pri tom imaju na umu okolnosti konkretnog slučaja, osoba i karakter optuženika te da isti ne poštuje društveno prihvaćene norme ponašanja, da kontinuirano kroz dugi niz godina čini kaznena djela, da je lošeg imovnog stanja, da je korisnik socijalne pomoći, tada je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je očito da činjenjem kaznenih djela isti dolazi do sredstava za život i da dosadašnje uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora nisu utjecale na njega da se kloni društveno neprihvatljivog ponašanja. Osim toga, okolnost počinjenja kaznenog djela, odnosno da je optuženik najprije uporabio silu da bi zadržao ukradenu stvar ukazuje na visok stupanj upornosti i bešćutnosti u njegovu ponašanju. Kraj takvog stanja stvari niti optuženikova paušalna žalbena tvrdnja kojom tvrdi da će mu produljenje istražnog zatvora onemogućiti da promijeni mjesto prebivališta u kojem će se zaposliti u svojoj struci te da na taj način „uspostavi novi normalan život u novoj sredini u kojoj nije stigmatiziran zbog prijašnje osuđivanosti“ ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja istovjetnog kaznenog djela te o primjerenosti daljnjeg produljenja istražnog zatvora.

9. Stoga, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena je i ovoga suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, pa izricanje mjera opreza, kako to predlaže optuženi u svojoj žalbi, za sada ne predstavlja prihvatljivu garanciju za otklanjanje iteracijske opasnosti.

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Šibenik, 16. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac