Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-151/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima podnesenoj protiv presude Općinskog sud u Vinkovcima od 19. ožujka 2024. poslovni broj: K-319/2023, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 19. ožujka 2024. poslovni broj: K-319/2023 na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje ZKP/08) optuženi IŠ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavak 1., ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1-5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO- 185/2024 od 13. svibnja 2024. vratio spis.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08) državni odvjetnik navodi da sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje te je na osnovu činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o krivnji optuženika obrazlažući kako nije dokazano da je isti počinio kazneno djelo.

6. 1. Žalitelj smatra da je sud precijenio istinitost navoda optuženika kada je osporavao učin kaznenog djela, dok je iskaz svjedoka KŠ koji je u dobrim odnosima i sa optuženikom i sa oštećenikom uzeo sa rezervom, te ga je cijenio nevjerodostojnim. Žalitelj također navodi da su iskazi ispitanih svjedoka dijelom kontradiktorni, jer je svjedok RŠ naveo da nitko nije u bilo kojem kontekstu kritičnog događaja spominjao VŠ, dok je svjedok ČŠ rekao da je optuženi IŠ odgovorio na pitanje PŠ da se sa VŠ nije pomirio. Također da je svjedok PŠ iskazao da nije čuo da je optuženik IŠ rekao da će ubiti VŠ, ali da je isti spominjao da se on njega ne boji, da je jači od njega te da će ga istući, ako smije da se potuče te da dolazi kirvaj pa mu može napraviti što želi, ali da on ne voli biti đubre.

6. 2. Dakle, žalitelj kritizira analizu i ocjenu iskaza svjedoka koju je dao prvostupanjski sud iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude sugerirajući da se prihvati kao istinit iskaz svjedoka KŠ, a koji je prenio riječi prijetnje oštećeniku VŠ.

6. 3. Naime, suprotno stavu žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud kod evaluacije iskaza svjedoka KŠ, koji je jedini izjavio da je čuo riječi prijetnje, najprije ocijenio sadržaj samog iskaza, odnosno njegovu dosljednost, dakle usporedio iskaz koji je svjedok iznio dana 20. listopada 2023. u postaji granične policije Vrbanja sa iskazom koji je dao na raspravi, a u kojim iskazima je sud primijetio određena odstupanja koja svjedok nije mogao objasniti, a potom je iskaz navedenog svjedoka doveo u vezu sa iskazima ostalih svjedoka ispitanih tijekom postupka i to prvenstveno iskazima PŠ i ČŠ, a koji su bili nazočni kritičnom događaju i iz čijih iskaza ne proizlazi da bi optuženik IŠ kritične zgode izgovorio riječi prijetnje kako mu se inkriminira. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je iskaz svjedoka KŠ sumnjive dokazne vrijednosti jer je proturječan samom sebi, a uz to je u suprotnosti sa iskazima ostalih svjedoka, što umanjuje njegovu vjerodostojnost, pa ga kao takvog nije mogao prihvatiti za istinit i vjerodostojan.

6. 4. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika činjenično stanje je pravilno utvrđeno, zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

7. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih privatni tužitelj pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu privatnog tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 16. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac