Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-164/2024-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 12. travnja 2024. poslovni broj: K-542/2020, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ČČ kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 12. travnja 2024. poslovni broj: K-542/2024 Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog ČČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude.
1.1. Na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi ČČ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženi ČČ je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 3., 6. i 7. ZKP/08 koji se odnose na izdatke za dovođenje okrivljenika, paušalnu svotu i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žali se optuženi ČČ po branitelju Darku Staniću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i okrivljeniku utvrdi kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci i potom mu izrekne uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina ne počini neko drugo kazneno djelo.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-201/2024 od 29. svibnja 2024. vratio spis.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da presuda ne sadržava razloge o činjenicama o kojima ovisi izbor sankcije i visina kazne, a to su odlučne činjenice u smislu čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP-a.
6. 1. Suprotno izloženim žalbenim navodima sud je odmjeravajući kaznu optuženiku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu što oštećena nije bila zainteresirana za kazneni postupak, dok mu je od otegotnih okolnosti cijenio višestruku osuđivanost u razdoblju od 2010. do 2023.
7. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u žalbi navodi da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno jer je sud propustio utvrditi i nije kao olakotne okolnosti cijenio optuženikovo korektno držanje pred sudom i suradljivost na glavnoj raspravi, pa je propuštanjem suda da iste ocijeni olakotnim, činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a presuda ostala manjkava.
7.1. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sud propustio navedenim okolnostima dati značaj olakotnih okolnosti jer žalitelj osim što nije naveo u čemu bi se ogledalo optuženikovo korektno držanje pred sudom i „suradljivost“ na glavnoj raspravi, navedene okolnosti, sve da su i utvrđene, ne moraju nužno biti olakotne, jer se radi o ponašanju koje se od optuženika očekuje na raspravi i ne treba im se davati značaj prilikom odmjeravanja kazne.
8. Stoga, kako optuženik navodima žalbe nije doveo u dvojbu pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, to njegova žalba iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja nije osnovana.
9. Optuženik pobija odluku zbog odluke o kazni s istom argumentacijom kao i u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. 1. Optuženik žalbom neosnovano dovodi u pitanje vrednovanje u postupku utvrđenih olakotnih okolnosti. Naime, nakon što je u potpunosti i točno cijenio (utvrdio i obrazložio) te okolnosti sud je potom cijenio i otegotne okolnosti na strani optuženika, pa potom iste i pravilno valorizirao.
9. 2. Naime, optuženik je višestruko osuđivan zbog raznih kaznenih djela, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, a zbog počinjenih kaznenih djela izricane su mu uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora koje nisu utjecale na optuženika na način da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Stoga, i po stavu ovog drugostupanjskog suda jedino kazna koja je optuženiku izrečena može na istog djelovati na način da se ostvare sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom (čl. 41. KZ/11).
10. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.
Šibenik, 16. siječnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac