Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-150/2024-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog SR, zbog kaznenog djela iz članka 315 a st. 1. („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog SR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 8. veljače 2024. poslovni broj: K-696/2022, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SR kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poslovni broj: K-696/2022 od 8. veljače 2024. Općinski sud u Rijeci na temelju članka 315 a stavak 1. KZ/11 osudio je optuženog SR na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik SR oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude žali se optuženi SR po branitelju Marinu Đudariću, odvjetniku iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba optuženika usvoji i da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-184/2024 od 13. svibnja 2024. vratio spis.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., nakon čega reproducira tu zakonsku odredbu bez daljnjeg obrazlaganja čime je ta povreda konkretno ostvarena. Stoga na ovu neobrazloženu žalbenu tvrdnju valja odgovoriti da izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna razlozima presude, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri proturječni, niti postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

7. Žaleći se iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je sud odlučne činjenice u postupku pogrešno utvrdio, odnosno da sadržaj iz zapisnika o provedenim dokazima ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice. Žalitelj nadalje smatra da se radnja počinitelja kaznenog djela prisile prema zdravstvenom radniku sastoji od počiniteljeve uporabe sile i prijetnje, da će izravno uporabiti silu, usmjeren na sprječavanje zdravstvenog djelatnika u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti, dok je radnja udaranja ŠR, ako je uopće i izvršena, uslijedila nakon što su zdravstveni djelatnici odustali od bilo kakvog liječničkog postupka prema optuženiku, pa da stoga predmetna radnja nije mogla biti usmjerena na sprječavanje istih u takvom postupanju od kojeg su već odustali.

7. 1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

7. 2. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako je sila koju je prema zdravstvenim djelatnicima uporabio optuženik, započela opiranjem i vikanjem na djelatnike medicinskog tima nakon čega se optuženik ustao iz kreveta i počeo udarati rukama i nogama po torbama s medicinskom opremom, koja sila je ne samo bila usmjerena prema sredstvu rada medicinskog osoblja, već je ujedno predstavljala i prijetnju da će uporabiti silu protiv osobe i navela zdravstvene djelatnike da krenu prema vratima, da bi optuženik krenuo prema medicinskoj sestri ŠR, koja mu je okrenula leđa jer je u rukama još imala injekcije, te istu šakom udario u predjelu sredine leđa desno. Dakle, ovdje se radi o kontinuitetu radnje koju je prema zdravstvenim djelatnicima poduzeo optuženik i koje radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju silu kojom je optuženik iste spriječio u neometanom i profesionalnom obavljanju njihove zdravstvene djelatnosti kao posebnog zaštićenog dobra.

7. 3. Žalitelj u žalbi ističe kako je jedini cilj koji je optuženik svojim ponašanjem u kojem nije bilo niti sile ili prijetnje, pokušao ostvariti jest da ga zdravstveni tim preveze na OHBP, a ne sprječavanje zdravstvenoga tima u tome da mu daju terapiju.

7. 4. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud je valjano obrazložio na temelju kojih dokaza je došao do zaključka da je optuženik ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisile prema zdravstvenom radniku iz čl. 315 a st. 1 KZ/11 i o tome iznio razloge u točki 16. i 17. obrazloženja presude koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da je kritične prigode obitelj optuženog SR zatražila medicinsku intervenciju zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženika, te da je na intervenciju upućen liječnički tim hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Krk u sastavu dr. VR, medicinske sestre ŠR i vozača RR koji su došli u dom optuženika. Liječnica FR je procijenila da nema indikacije za hitni medicinski transport, te da je optuženiku potrebno dati terapiju i to dvije injekcije za ublažavanje tegoba sa disanjem i diuretik koje je medicinska sestra počela pripremati kada je optuženik počeo negodovati i inzistirati na prijevoz do OHBP Sušak. Stoga, kada je optuženik nastavno silom spriječio zdravstveni tim u provedbi potrebne terapije, neprihvatljivi su žalbeni navodi da je njegov "cilj" bio da ga zdravstveni tim preveze na OHBP, a ne sprječavanje obavljanja zdravstvene djelatnosti, jer upravo njegov „cilj“ da medicinski tim postupi na način kako to optuženik želi je očito bio i povod sile kojom je spriječio doktoricu medicine i medicinsku sestru u obavljanju njihove zdravstvene djelatnosti u smislu primjene adekvatne terapije, a koju u svakom slučaju određuje liječnica, a ne pacijent.

7. 5. Stoga, kako optuženik navodima žalbe nije doveo u dvojbu pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, to njegova žalba iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja nije osnovana.

8. Što se tiče žalbe optuženika u odluci o kazni, optuženik smatra da prvostupanjski sud nije na pravilan način odmjerio kaznu, te da bezuvjetna zatvorska kazna za inkriminirano ponašanje predstavlja neprimjerenu kaznu, pogotovo imajući u vidu očite zdravstvene probleme optuženika u kojim okolnostima je sud dobio saznanja izravno i iz iskaza saslušanih svjedoka, da se radi o olakotnoj okolnosti koju je sud morao uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, a što je propustio učiniti.

8. 1. Optuženik žalbom neosnovano dovodi u pitanje vrednovanje u postupku utvrđenih olakotnih okolnosti. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud je optuženiku olakotnim cijenio njegovo narušeno zdravstveno stanje i činjenicu da je otac dvoje malodobne djece, te nakon što je u potpunosti i točno cijenio (utvrdio i obrazložio) te okolnosti sud je potom i cijenio i otegotne okolnosti na strani optuženika, pa potom iste i pravilno valorizirao.

8. 2. Naime, optuženik je višestruko osuđivan zbog raznih kaznenih djela, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, a zbog počinjenih kaznenih djela izricane su mu uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora koje nisu utjecale na žalitelja na način da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. I po stavu ovog drugostupanjskog suda jedino kazna koja je optuženiku izrečena može na istog djelovati na način da se ostvare sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom (čl. 41. KZ/11).

9. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 16. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac