REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-624/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Krešimira Čuture, OIB: 62038119992, Vukovar, Vijeća Europe 77, zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatki, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-160/2022-13 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-160/2022-13 od 10. svibnja 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu ( točka I. izreke ) i odluci o troškovima postupka ( točka III. i IV. izreke).
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:
I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732., da tužitelju Krešimiru Čuturi iz Vukovara, Vijeća Europe 77, OIB: 62038119992, isplati na ime preplaćene razlike valutnog tečaja iznos od 3.421,78 eura (slovima:tritisućečetiristodvadesetijedaneuroisedamdesetosamcenta) sa zakonskim zateznim kamatama na novčane iznose kako slijedi:
na iznos od 0,82 eur od 31.07.2009. do isplate
na iznos od 3,70 eur od 31.08.2009. do isplate
na iznos od 6,76 eur od 30.09.2009. do isplate
na iznos od 4,64 eur od 31.10.2009. do isplate
na iznos od 6,29 eur od 30.11.2009. do isplate
na iznos od 8,13 eur od 31.12.2009. do isplate
na iznos od 10,64 eur od 31.01.2010. do isplate
na iznos od 14,35 eur od 28.02.2010. do isplate
na iznos od 13,16 eur od 31.03.2010. do isplate
na iznos od 18,86 eur od 31.05.2010. do isplate
na iznos od 1,29 eur od 30.06.2010. do isplate
na iznos od 29,40 eur od 31.07.2010. do isplate
na iznos od 25,13 eur od 31.08.2010. do isplate
na iznos od 40,74 eur od 30.09.2010. do isplate
na iznos od 35,46 eur od 31.10.2010. do isplate
na iznos od 35,87 eur od 30.11.2010. do isplate
na iznos od 51,06 eur od 31.12.2010. do isplate
na iznos od 47,12 eur od 31.01.2011. do isplate
na iznos od 49,08 eur od 29.02.2011. do isplate
na iznos od 46,83 eur od 31.03.2011. do isplate
na iznos od 46,41 eur od 30.04.2011. do isplate
na iznos od 61,27 eur od 31.05.2011. do isplate
na iznos od 40,81 eur od 30.06.2011. do isplate
na iznos od 106,85 eur od 31.07.2011. do isplate
na iznos od 84,82 eur od 31.08.2011. do isplate
na iznos od 71,20 eur od 30.09.2011. do isplate
na iznos od 42,72 eur od 31.10.2011. do isplate
na iznos od 62,89 eur od 30.11.2011. do isplate
na iznos od 67,33 eur od 31.12.2011. do isplate
na iznos od 100,07 eur od 31.01.2012. do isplate
na iznos od 74,46 eur od 28.02.2012. do isplate
na iznos od 112,47 eur od 31.03.2012. do isplate
na iznos od 110,04 eur od 31.05.2012. do isplate
na iznos od 1.991,11 eur od 30.06.2012. do isplate
obračunatim po eskontnoj stopi HNB – a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena pa sve do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenoga zahtjeva koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB D.D., Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732., da tužitelju KREŠIMIRU ČUTURI iz Vukovara, Vijeća Europe 77, OIB: 62038119992., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 993,60 eura zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
na iznos od 9,86 eur od 31.08.2007. do isplate
na iznos od 9,81 eur od 30.09.2007. do isplate
na iznos od 9,50 eur od 31.10.2007. do isplate
na iznos od 9,64 eur od 30.11.2007. do isplate
na iznos od 9,40 eur od 31.12.2007. do isplate
na iznos od 9,60 eur od 31.01.2008. do isplate
na iznos od 22,18 eur od 28.02.2008. do isplate
na iznos od 22,48 eur od 31.03.2008. do isplate
na iznos od 21,72 eur od 30.04.2008. do isplate
na iznos od 21,33 eur od 31.05.2008. do isplate
na iznos od 21,13 eur od 30.06.2008. do isplate
na iznos od 20,98 eur od 31.07.2008. do isplate
na iznos od 20,61 eur od 31.08.2008. do isplate
na iznos od 20,40 eur od 30.09.2008. do isplate
na iznos od 21,33 eur od 31.10.2008. do isplate
na iznos od 21,06 eur od 30.11.2008. do isplate
na iznos od 21,01 eur od 31.12.2008. do isplate
na iznos od 21,81 eur od 31.01.2009. do isplate
na iznos od 21,39 eur od 28.02.2009. do isplate
na iznos od 20,64 eur od 31.03.2009. do isplate
na iznos od 20,58 eur od 30.04.2009. do isplate
na iznos od 20,32 eur od 31.05.2009. do isplate
na iznos od 19,73 eur od 30.06.2009. do isplate
na iznos od 19,60 eur od 31.07.2009. do isplate
na iznos od 19,07 eur od 31.08.2009. do isplate
na iznos od 19,00 eur od 30.09.2009. do isplate
na iznos od 18,60 eur od 31.10.2009. do isplate
na iznos od 18,57 eur od 30.11.2009. do isplate
na iznos od 18,16 eur od 31.12.2009. do isplate
na iznos od 18,35 eur od 31.01.2010. do isplate
na iznos od 18,18 eur od 28.02.2010. do isplate
na iznos od 18,18 eur od 31.03.2010. do isplate
na iznos od 18,33 eur od 30.04.2010. do isplate
na iznos od 18,04 eur od 31.05.2010. do isplate
na iznos od 18,29 eur od 30.06.2010. do isplate
na iznos od 18,12 eur od 31.07.2010. do isplate
na iznos od 18,41 eur od 31.08.2010. do isplate
na iznos od 17,53 eur od 30.09.2010. do isplate
na iznos od 17,37 eur od 31.10.2010. do isplate
na iznos od 16,96 eur od 30.11.2010. do isplate
na iznos od 17,97 eur od 31.12.2010. do isplate
na iznos od 17,00 eur od 31.01.2011. do isplate
na iznos od 16,49 eur od 29.02.2011. do isplate
na iznos od 16,62 eur od 31.03.2011. do isplate
na iznos od 15,72 eur od 30.04.2011. do isplate
na iznos od 16,11 eur od 31.05.2011. do isplate
na iznos od 16,01 eur od 30.06.2011. do isplate
na iznos od 16,33 eur od 31.07.2011. do isplate
na iznos od 16,33 eur od 31.08.2011. do isplate
na iznos od 14,82 eur od 30.09.2011. do isplate
na iznos od 14,10 eur od 31.10.2011. do isplate
na iznos od 13,83 eur od 30.11.2011. do isplate
na iznos od 13,37 eur od 31.12.2011. do isplate
na iznos od 13,29 eur od 30.01.2012. do isplate
na iznos od 12,88 eur od 28.02.2012. do isplate
na iznos od 12,29 eur od 31.03.2012. do isplate
na iznos od 11,83 eur od 30.04.2012. do isplate
na iznos od 11,44 eur od 31.05.2012. do isplate
obračunatim po eskontnoj stopi HNB – a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena pa sve do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju Krešimiru Čuturi iz Vukovara, Vijeća Europe 77, OIB: 62038119992 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.094,79 eura (slovima: dvijetisućeidevedesetčetirieuraisedamdesetdevetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 967,71 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
IV. U cijelosti se odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I. ,III, i IV. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava , te predlaže da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
2.1. U navodima žalbe tuženik ističe da je automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), te da je prihvaćenjem financijskog izračuna stalne sudske vještakinje Dajane Vuković iz nalaza i mišljenja od 24. prosinca 2021. prvostupanjski sud pogrešno odlučio o osnovanosti visine tražbine tužitelja, odnosno pogrešno primijenio materijalno pravo, kao i ocjenom da restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario, te da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja. Tuženik navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao jasne razloge zbog kojih je našao da bi sporne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule CHF bile ništetne, osim što se u bez preispitivanja pozvao na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, da je stav suda kako pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku imaju obvezujući učinak u posebnim parnicama koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije neosnovano plaćenih iznosa, pri tome smatrajući da sudovi nisu dužni ponovno preispitivati i utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastale kao posljedica nepoštenosti ugovornih odredaba, koji su izvedeni u kolektivnom postupku, već da je za ocjenu o meritumu dovoljno provesti dokaz financijskim vještačenjem, da je u svakom pojedinačnom slučaju potrebno utvrditi je li sporna ugovorna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ukoliko bi se utvrdilo da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, kumulativno utvrditi uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Nastavno tuženi ističe da je bezrezervnim prihvaćanjem nalaza financijskog vještaka sud pogrešno odlučio o visini tužbenog zahtjeva, prvenstveno iz razloga što je vještaku sud dao pogrešan nalog za vještačenje, da je trebalo uzeti u obzir i razdoblja negativnih vrijednosti tečaja CHF kada je bio manji od početno ugovorenog. Tvrdi je sud pogrešno primijenio odredbe članka 59. Zakona o zaštiti potrošača, jer je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u cijelosti postupao u skladu sa Zakonom o bankama i Zakonom o kreditnim institucijama. Tuženi smatra da je sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te da je pogrešno tuženika smatrao nepoštenim stjecateljem. Konačno zbog navedenog tuženik osporava i odluku o troškovima postupka .
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao jasne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje da je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu br. 9012207487 sklopljenog 4. siječnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu) gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te otplata kredita vezana uz CHF u protuvrijednosti kuna obračunatim po srednjem tečaju važećem na dan plaćanja, prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, te dodatnih elaboriranja tuženik da te odredbe Ugovora o kreditu nisu i ne mogu biti ništetne, ovaj sud ukazuje da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-189/2021-26 od 18. ožujka 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-338/22-2 od 6. srpnja 2022., pravomoćno utvrđeno da su navedene odredbe ugovora o kreditu ništetne, tako da ovaj sud ocjenjuje nepotrebnim ponovo se očitovati na žalbene navode tuženika kojima se osporava ništetnost tih ugovornih odredbi, jer je predmet spora sada samo restitucijski zahtjev za isplatu zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kreditu br. 9012207487 zaključenog 4. siječnja 2007. između tužitelja i tuženika, s tim što je predmet žalbe samo dosuđujući restitucijski zahtjev više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
7. Tijekom postupka i sada u žalbi tuženik ne osporavao matematički izračun financijskog vještaka Dajane Vuković glede sume više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF, već smatra da je sud trebao uzeti u obzir i negativne razlike.
8. Nesporno tijekom postupka tuženik nije stavio zahtjev za prijeboj niti protutužbu glede iznosa nastalog uslijed negativne tečajne razlike za vrijeme otplate kredita. Stoga na žalbene navode tuženika kako je potraživanje tužitelja valjalo umanjiti za iznos negativnih tečajnih razlika, valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. u kojoj je prošireno vijeće od 13 sudaca zauzelo stav da, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a, ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i čl. 196. ZOO,odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
9. Suprotno navodima žalbe pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., glede mogućnosti prekidanja zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare za pojedine individualne tražbine.
10. U odnosu na prigovor zastare, stav prvostupanjskog suda je identičan stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 2245/17-2, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga se rok zastare računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15. srpnja 2021., prije nego je protekao opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, za žalbom osporavane iznose preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nije nestupila zastara.
11. Stoga je suprotno navodima žalbe osnovano tuženik presuđen na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a .
12. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka koju tuženik samo načelno osporava iz razloga što smatra da je tužitelja valjalo u cijelosti odbiti sa tužbenim zahtjevom .
13. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Požegi, 16 .siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
