Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-288/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IŠ zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika IŠ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-927/2018-28 od 22. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika IŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-487/2024-24 od 30. rujna 2024. optuženi IŠ oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine-krađom, opisano u članku 228. stavak 1. KZ/11. Optuženi IŠ je za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 na temelju iste odredbe osuđen na kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode dana 5. travnja 2018.

1.1. Na temelju odredbe članka Na temelju članka 148. stavaka 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 -dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik IŠ u obvezi je podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna)/132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa).

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni IŠ po braniteljici ABC, odvjetnici iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno sušenje podredno da se preinači u pogledu odluke o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

3. Žalba optuženog IŠ nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala, već navodi da je „…izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema uopće razloge i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj proturječnosti, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika, odnosno iskaza navedenih svjedoka i zapisnika o očevidu i samih tih isprava i iskaza. Naravno rezultat toga je da je sud odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno sadržaj navedenog zapisnika o ispitivanju svjedoka i zapisnika o očevidu ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja iste "odlučne činjenice“, na koji način parafrazira zakonsku odredbu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5. Optuženik se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da presudu pobija samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne ističe koje to odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, niti za takve neutvrđene činjenice nudi bilo kakve dokaze. U žalbi prigovara pogrešnoj ocjeni dokaza i pogrešnom izvođenju zaključaka iz takve ocjene.

5.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik kritične zgode počinio kazneno djelo za koje je optužen, a za koje djelo je kazneno odgovoran. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, razlozima žalbe nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja s obzirom da optuženik samo polemizira s razlozima presude, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate izvedenih dokaza, sugerirajući zaključak da nije počinitelj predmetnog kaznenog djela. Međutim, razloge koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude glede ocjene vjerodostojnosti i istinitosti posebno iskaza svjedoka EŠ ali i ostalih izvedenih dokaza te pročitanih i pregledanih isprava, u svemu su pravilno ocjenjeni, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

5.2. Stoga, ovim i ovako ocijenjenim izvedenim dokazima, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, koje kao takvo sa sigurnošću upućuje na zaključak da je optuženik kritične zgode u nakani pribavljanja nepripadnih mu predmeta, iskoristivši nepažnju djelatnika, uzeo i za sebe zadržao razne prehrambene i neprehrambene artikle u ukupnoj vrijednosti od 4.827,58 kuna, za koji iznos je oštećeno trgovačko društvo "... [adresa].

5.3. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude, na koji način je optuženik skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11., a što je sve izneseno u njenom obrazloženju, koje sadrži logične i uvjerljive razloge o svim (važnim i) odlučnim činjenicama, koja činjenična utvrđivanja prihvaća i ovaj sud, za koja su dani argumentirani razlozi, na koje se upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

5.4. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Isto tako, iako je okrivljenik u uvodu navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ne obrazlaže precizno koju povredu ima u vidu, već iz sadržaja žalbe se može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela krađe, to nije povrijeđen ni kazneni zakon.

6. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, optuženik ističe da je kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci na koju je osuđen prestroga, te se zalaže za blaže kažnjavanje.

6.1. Prilikom odabira kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je, imajući u vidu sve okolnosti od utjecaja na vrstu i mjeru kazne cijenio olakotnim činjenicu da je optuženik na raspravi iskazao žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, dok je na strani optuženika otegotno cijenio višestruku osuđivanost optuženika.

6.2. Imajući na umu upravo dugo razdoblje u kojem optuženik čini kaznena djela, te njegovu višestruku osuđivanost, a koje kazne do sada nisu utjecale na optuženika, niti ga odvratile od daljnjeg protupravnog postupanja, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju 9 mjeseci primjerena je svim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu. Skrb optuženika za obitelj, te loše imovno stanje, odnosno olakotne okolnosti na koje se optuženik poziva u žalbi, nisu takvog karaktera da bi rezultirali blažim kažnjavanjem, jer unatoč ovim okolnostima pa i šteti koju je nadoknadio, upravo višestruka osuđivanost optuženika dovedena je u korelaciju sa olakotnim okolnostima, ali nadilazi značaj i važnost za blaže kažnjavanje.

6.3. Stoga će se ovako izrečenom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te utjecati kako na optuženika, tako i na druge, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i povrede zakona na štetu optuženika pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci .

Dubrovnik, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav