REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-771/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak &Partneri d.o.o., Split, protiv tuženika ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danilo Cvitković-Vučetić, odvjetnik iz Splita, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Psp-160/2021-31 od 8. srpnja 2024., dana 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Psp-160/2021-31 od 8. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I/ Utvrđuje se da je tuženik zasmetao posjed tužiteljici na posebnom dijelu nekretnine smještene u S., označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], a koji posebni dio predstavlja apartman u prizemlju objekta, koji se sastoji od kuhinje WC-a i spavaće sobe, na način što je izmijenio bravu ulaznih vrata ovog prostora, a što je tužiteljica saznala dana 22. studenog 2021., pa se tuženiku nalaže da u roku 8 dana uspostavi ranije posjedovno stanje na ovom stanu, na način da povrati ključ ulaznih vrata, odnosno da primjerak istog preda tužiteljici, te se ubuduće kani bilo kakvog smetanja posjeda predmetne nekretnine.
II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu 1.777,56 eura sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 8. srpnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kako tuženik ne navodi u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pa je ovaj žalbeni razlog neosnovan.
6. U pretežnom dijelu žalbe tuženik je u okviru žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osporavao činjenične zaključke prvostupanjskog suda o spornim činjenicama, te je i dalje, kao i u tijeku postupka tvrdio da tužiteljica nije bila u posjedu predmetnog dijela nekretnine, odnosno da je ona prestala izvršavati posjed iste četiri godine prije podnošenja tužbe, a isticao je i da je tužiteljica bila u posjedu te nekretnine samo do opoziva, odnosno dok tuženik i njegova supruga ne odluče koristiti taj apartman za svoje potrebe.
6.1. Kao nesporne činjenice koje su bitne za donošenje odluke prvostupanjski sud utvrđuje nespornim čin smetanja posjeda, jer je tuženik priznao da je 21. studenog 2021. godine promijenio bravu na ulaznim vratima stana, tako da tužiteljica sa svojim ključem više nije mogla ući u isti dio nekretnine, u naravi kuće u vlasništvu tuženika, te da je prethodno iz stana, odnosno apartmana uklonio sobni namještaj i ostale stvari tužiteljice, koje je odložio u garažu. Nesporno je i da se tužiteljica ranije koristila tim apartmanom kada je dolazila na godišnji odmor iz Njemačke gdje inače živi, te bi boravila u njemu za vrijeme odmora, a boravila je u istom i za vrijeme kada je u stanu bio smješten otac stranaka, te se brinula o njemu jer je bio bolestan, s tim što na istoj adresi gdje je sporna nekretnina tužiteljica ima prijavljeno prebivalište od 9. srpnja 2013.
6.2. Tuženik je osporavao da je tužiteljica bila u posjedu spornog stana u vrijeme kada je on izvršio promjenu brave na ulaznim vratima i kada je uklonio stvari tužiteljice iz tog stana, a tvrdio je i da je tužiteljica ranije bila u posjedu istog stana samo do opoziva tog njenog prava od strane tuženika. Te sporne činjenice je prvostupanjski sud utvrđivao prvenstveno , pored ostalih dokaza, iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, te je nakon analize istih iskaza, izvršene u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, isti sud zaključio da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje, te da je utvrđena bitna činjenica da je tužiteljica bila u posjedu, odnosno suposjedu predmetnog stana s tuženikom, u vrijeme poduzimanja radnje smetanja posjeda od strane tuženika. Takav činjenični zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je sud odluku o istinitosti i značaju pojedinih iskaza svjedoka donio ocjenom istih, koja je ocjena na temelju načela neposrednosti vođenja parničnog postupka u isključivoj nadležnosti suda pred kojim su ti dokazi na glavnoj raspravi izvedeni, a osim toga zaključci prvostupanjskog suda o svim bitnim činjenicama su i životno logični i proizlaze iz nesporno utvrđenih činjenica, te djelomično i iz samih tvrdnji tuženika iznesenih tijekom postupka i u njegovom iskazu. Zbog svega toga sud drugog stupnja je zaključio da je žalba tuženika neosnovana i u okviru zakonskog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica s tuženikom bila u suposjedu predmetnog stana, te da je suposjed istog vršila povremenim korištenjem prilikom dolaska iz Njemačke gdje je živjela, na odmor u Republiku Hrvatsku, a s obzirom da je takav način povremenog korištenja stana jedini moguć i u konkretnim okolnostima i uobičajen kao način vršenja posjeda nekretnine, pravilan je zaključak suda da je tužiteljica bila u posjedu sporne nekretnine sve do trenutka kada joj je tuženik taj posjed promjenom brave oduzeo. Uz navedeno potrebno je dodati i da neprekinuti mirni posjed nekretnine od strane tužiteljice, proizlazi i iz samog iskaza tuženika, jer je on naveo da je nakon promjene brave na ulaznim vratima stana, on sav namještaj i druge stvari tužiteljice, koje su do tada bile u stanu, uklonio iz stana i smjestio ih u garažu, a sudska praksa je u sličnim slučajevima već zauzela stajalište da se posjed stana ili drugog prostora može vršiti i držanjem stvari u tom prostoru, čime posjednik izražava volju da taj prostor koristi na taj način kao svoj prostor. 7.1. Budući je tužiteljica navedenim radnjama tuženika potpuno onemogućena u korištenju stana na način kako ga je do tada koristila, odnosno posjed istog joj je oduzet od strane drugog suposjednika, osnovano je prvostupanjski sud usvajanjem tužbenog zahtjeva pružio tužiteljici posjedovnu zaštitu primjenom materijalno pravnih odredbi članka 20. do 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/1481/15 i 94/17 dalje: ZV), te posebno odredbe članka 24. stavak 1. ZV koja propisuje da je suposjednik ovlašten štititi svoj suposjed putem suda i od drugog suposjednika, ako ga je isti potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a što je upravo i utvrđeno u konkretnom slučaju.
8. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je nalazeći podnesenu žalbu neosnovanom u cijelosti, odlučio istu odbiti i pobijano rješenje potvrditi, uključujući i odluku o naknadi parničnog troška, koja žalbom nije specificirano ni pobijana, te je stoga i odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 16. siječnja 2025.
Sudac
Berislav Devčić
