REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-918/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Velimiri Anibalović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Silviju Hraste odvjetniku iz OD Hraste & Partneri iz Zagreba, zbog smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp- 151/2020-42 od 2. kolovoza 2024., dana 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-151/2020-42 od 2. kolovoza 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] Kuća, [adresa], dvorište i livada u površini od 662 m2, na način da je dana 17. listopada 2020., bez znanja i odobrenja tužiteljice, s još jednom nepoznatom osobom, ušao u dvorište i livadu nekretnine tužiteljice i posjekao postojeće raslinje, pa mu se zabranjuje u buduće svako takvo ili slično smetanje.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 727,56 eur sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili 2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se isto preinači, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba tuženika nepravodobna te istu predlaže kao takvu odbaciti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
5.1. Neosnovano je i tuženikovo isticanje postojanja bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da su razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju i izreci međusobno proturječni i da se zbog toga pobijana odluka ne može ispitati, jer sud drugog stupnja nalazi da je upravo suprotno, pobijano prvostupanjsko rješenje valjano i detaljno obrazloženo, uz iznošenje ocjene iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka, tako da se isto u žalbenom postupku može ispitati.
5.2. U vezi prigovora nepravodobnosti podnesene žalbe, istaknutog u odgovoru tužiteljice na žalbu, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud ipak pravilno nije odbacio istu žalbu kao nepravovremenu, već je istu kao pravovremenu dostavio na odlučivanje drugostupanjskom sudu, bez obzira što je točan navod odgovora na žalbu da se u skladu s odredbom članka 143.c stavak 5. ZPP-a smatra da je dostava rješenja izvršena punomoćniku tužene dana 18. kolovoza 2024., jer isti nije preuzeo istu pošiljku dostavljenu elektronskom komunikacijom dana 2. kolovoza 2024., a to iz razloga što je prvostupanjski sud naredio ponovnu dostavu pobijanog rješenja za obje stranke, koja je elektronskom komunikacijom izvršena za tuženika 26. kolovoza 2024., tako da zbog toga tuženikova žalba nije nepravovremena.
6. Naprijed navedenu bitnu postupovnu povredu tuženik u žalbi vezuje i uz zakonski žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik smatra da su činjenični zaključci o spornom zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine nepravilni, jer sud nije prihvatio kao istinite iskaze tuženika i svjedoka koji su iskazivali u njegovu korist. Međutim, sud drugog stupnja nalazi da je ocjena istinitosti iskaza u postupku saslušanih svjedoka i stranaka, na temelju načela neposrednosti vođenja glavne rasprave u parničnom postupku, u isključivoj nadležnosti prvostupanjskog suda, a pošto je isti sud u obrazloženju naveo razloge zbog kojih nekim iskazima sudionika postupka vjeruje, a neke ne prihvaća istinitima, činjenične zaključke o spornom pitanju prvostupanjskog suda kao logične i uvjerljive prihvaća i drugostupanjski sud. U postupku se kao sporno utvrđivalo samo da li je tužiteljica bila u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, jer je tuženik tvrdio suprotno, da tužiteljica nikad nije bila u posjedu iste i da je u posjedu predmetne nekretnine njegova kćerka KCB, koja sa tužiteljicom vodi spor o vlasništvu te nekretnine. Dakle prvostupanjski sud je, s obzirom da je činjenica izvršenja radnje smetanja posjeda na način da je iskrčen dio raslinja na spornoj zemljišnoj čestici od strane tuženika po vremenu i mjestu izvršenja, nesporno utvrđena, te nakon utvrđenja da je u posjedu te zemljišne čestice neposredno, odnosno najmanje mjesec dana prije izvršenja te radnje, zbog čega za ocjenu spornog pitanja nisu bili bitni dijelovi iskaza svjedoka ili stranaka koji su govorili o dužem vremenskom periodu prije ili nakon tog događaja, bila upravo tužiteljica, pa je stoga istoj osnovano i pružena posjedovna zaštita pobijanom odlukom suda. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je sporna nekretnina nedovršena kuća sa okućnicom u kojoj nitko ne živi, a po stanju zemljišta zaraslog u travu i drugo raslinje, vidljivo je da isto duže vrijeme nitko nije ni održavao pa niti posjedovao u uobičajenom smislu uživanja nekretnine. Zbog toga, u uvjetima utvrđenih povremenih dolazaka na spornu nekretninu od strane obje stranke, po mišljenju suda drugog stupnja je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ipak tužiteljica imala stvarnu faktičnu vlast na spornoj nekretnini jer je posjedovala ključeve kuće i garaže, i ta faktična vlast i posjed nekretnine se manifestirao time da je tužiteljica kao posjednik omogućavala drugim osobama u više navrata pristup na nekretninu radi obavljanja poslova izrade projekta rušenja kuće, što je potvrdila saslušana svjedokinja NC, a posredno i saslušani svjedok IC koji je iskazivao o najmu garaže na spornoj nekretnini, čiji posjed je njegovoj građevinskoj tvrtci omogućila upravo tužiteljica. Nasuprot tome tuženik nije u postupku dokazao niti tvrdio suprotno, odnosno da tužiteljica nema ključeve kuće ili da njegova kćerka ima ključeve i da na taj način ima faktični posjed sporne nekretnine, zbog čega je drugostupanjski sud, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, zaključio da je žalba tuženika neosnovana i u okviru istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Nakon što je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice, isti je pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva u obrazloženju svoje odluke, prvenstveno odredbe članka 22. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) usvojio tužbeni zahtjev uključujući i odluku o naknadi parničnih troškova koji su dosuđeni primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a koja odluka o naknadi troškova i visini istih se žalbom nije obrazloženo pobijala , tako da je podnesena žalba tuženika utvrđena neosnovanom u cijelosti.
8. Budući tuženik u drugostupanjskom postupku nije uspio sa svojom žalbom, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe s PDV-om.
9. Zbog svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 16. siječnja 2025.
Sudac
Berislav Devčić
