REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-137/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima postupka iz stavka II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu broj Pr-437/2024-6 od 13. studenog 2024., dana 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje stavak II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu broj Pr-437/2024-6 od 13. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.06.2019. do 29.02.2024. u ukupnom iznosu od 765,87 EUR-a neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 12,08 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- 32,38 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- 12,08 EUR teče od 15. rujan 2019.

- 11,95 EUR teče od 15. listopad 2019.

- 43,67 EUR teče od 15. studeni 2019.

- 39,15 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- 21,10 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- 11,95 EUR teče od 15. veljača 2020.

- 11,95 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- 17,25 EUR teče od 15. travanj 2020.

- 16,72 EUR teče od 15. svibanj 2020.

- 19,51 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- 33,71 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- 47,65 EUR teče od 15. studeni 2020.

- 0,27 EUR teče od 15. prosinac 2020.

- 3,05 EUR teče od 15. veljača 2021.

- 22,56 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- 11,41 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- 33,71 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- 0,27 EUR teče od 15. studeni 2021.

- 3,05 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- 16,99 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 11,41 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- 5,84 EUR teče od 15. travanj 2022.

- 5,84 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- 25,35 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- 11,41 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- 25,35 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- 23,09 EUR teče od 15. rujan 2022.

- 10,62 EUR teče od 15. listopad 2022.

- 10,62 EUR teče od 15. studeni 2022.

- 10,62 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- 10,61 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 14,65 EUR teče od 15. veljača 2023.

- 10,00 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- 10,00 EUR teče od 15. travanj 2023.

- 19,00 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- 10,00 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- 19,00 EUR teče od 15. srpanj 2023.

- 35,00 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

- 10,00 EUR teče od 15. rujan 2023.

- 11,00 EUR teče od 15. listopad 2023.

- 11,00 EUR teče od 15. studeni 2023.

- 10,00 EUR teče od 15. prosinac 2023.

- 13,00 EUR teče od 15. siječanj 2024.

- 10,00 EUR teče od 15. veljača 2024.

- 10,00 EUR teče od 15. ožujak 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 207,50 eura uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu na temelju priznanja pobija tužitelj u dijelu odluke o troškovima postupka (stavak II. izreke) te predlaže da se u tom dijelu ista preinači u smislu žalbenih navoda. U sadržaju žalbe tvrdi se da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka prekoračenja tužbenog zahtjeva i nejasnosti izreke presude zbog koje se ista ne može ispitati, sve u vezi toga što je presudom tuženiku naložena isplata troškova postupka tužitelju, a ne njegovoj punomoćnici kako je zatraženo preciziranjem tužbenog zahtjeva u naknadnom podnesku tužitelja. Tužitelj također smatra da mu sud neosnovano nije priznao u trošak parničnog postupka i trošak sastava navedenog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanom odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 207,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po propisanim stopama, sve prema odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) te mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023., dalje: Tarifa) i to za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije 20,00 eura, a sastav tužbe 150,00 eura uz PDV, ukupno 207,50 eura.

6. Nije sporno da je tuženik u ovoj pravnoj stvari priznao tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu na temelju priznanja u skladu s odredbom članka 331. stavak 1. ZPP-a. Time je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, pa prema odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a ima pravo, kao stranka koja je u cijelosti uspjela u parnici, od tuženika tražiti naknadu troškova prouzročenih vođenjem postupka, pri čemu se može raditi samo o onim troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice.

7. Prema podacima u spisu, tužitelj je prvobitno tužbenim zahtjevom zatražio da tuženik njemu isplati parnični trošak, da bi podneskom od 6. kolovoza 2024. zatražio da to učini na račun njegove punomoćnice, navođenjem računa punomoćnice. Iako je prvostupanjski sud propustio odlukom o trošku odlučiti da se trošak ima isplatiti na račun punomoćnice tužitelja, time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, odnosno nije prekoračen tužbeni zahtjev, niti je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer odluka o trošku nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, iako nije naznačen račun punomoćnice tužiteljice, s obzirom da je za priznati i odmjereni trošak postupka tužitelju, prvostupanjski sud naveo potrebne razloge u smislu odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Također ovaj sud ne nalazi da su počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.1. Protivno žalbi tužitelja, iako je on doista podneskom od 6. kolovoza 2024. zatražio preciziranjem stavka II. izreke tužbenog zahtjeva da se trošak postupka isplati na račun njegove punomoćnice, a prvostupanjski sud po tome nije postupio, donesenom odlukom o troškovima postupka nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, tužitelju koji je u postupku uspio u cijelosti, jer tuženik je priznao tužbeni zahtjev, dosuđen je opravdan trošak upravo u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a i mjerodavne Odvjetničke tarife. Također, zatraženi trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2024. ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, ocjenjuje nepotrebnim za vođenje postupka, jer je svoj zahtjev da se troškovi postupka isplate na račun punomoćnice, tužitelj mogao istaknuti već u podnesenoj tužbi, pogotovo što je isti podnesak dostavljen sudu prije dostave tužbe tuženiku na odgovor, pa je stoga tužiteljeva žalba i u tom dijelu utvrđena neosnovanom.

8. Iako odlukom o trošku nije odlučeno da se trošak isplati na račun punomoćnice tužitelja, samim time o trošku nije pogrešno odlučeno, i u tom slučaju se ne može raditi o prekoračenju tužbenog zahtjeva, jer upravo suprotno sud nije odlučio u potpunosti o svim dijelovima tužbenog zahtjeva, pa stoga prvostupanjski sud odnosne žalbene navode može smatrati prijedlogom tužitelja za donošenje dopunske odluke o isplati troškovi tužitelja na račun njegove punomoćnice, te o istom po potrebi odlučiti naknadno.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu prema odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a, a pošto tužitelj sa žalbom u drugostupanjskom postupku nije uspio, primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbe, te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 16. siječnja 2025.

Sudac

Berislav Devčić