REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:Pr-137/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćenici Margiti Plažanin, Počiteljska 5, Zagreb, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB:40589450667, zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po opunomoćenici MM, dipl.iur., radi isplate dijela plaće, v.p.s. 2.039,28 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 2. prosinca 2024., provedene u nazočnosti tužiteljice, zamjenika opunomoćenika tužiteljice odvjetnika Velimira Galića, opunomoćenika tužitelja i zakonske zastupnice umječača, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 isplatiti tužiteljici IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.039,28 eura/ 15.365,00 kuna, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za svibanj 2015.godine na iznos od 43,26 eura/ 325,98 kuna od 08.06.2015.

-za lipanj 2015.godine na iznos od 151,43 eura/ 1.140,92 kuna od 09.07.2015.

-za srpanj 2015.godine na iznos od 143,97 eura/ 1.084,71 kuna od 06.08.2015.

-za kolovoz 2015.godine na iznos od 73,83 eura/ 556,26 kuna od 07.09.2015.

-za rujan 2015.godine na iznos od 30,10 eura/ 226,80 kuna od 09.10.2015.

-za listopad 2015.godine na iznos od 24,93 eura/ 187,87 kuna od 06.11.2015.

-za studeni 2015.godine na iznos od 145,99 eura/ 1.099,97 kuna od 09.12.2015.

-za travanj 2016.godine na iznos od 48,66 eura/ 366,65 kuna od 10.05.2016.

-za svibanj 2016.godine na iznos od 77,42 eura/ 583,32 kuna od 08.06.2016

-za srpanj 2016.godine na iznos od 318,00 eura/ 2.395,95 kuna od 08.08.2016.

-za listopad 2016.godine na iznos od 130,18 eura/ 980,83 kuna od 08.11.2016.

-za studeni 2016.godine na iznos od 31,10 eura/ 234,32 kuna od 07.12.2016.

- za siječanj 2017.godine na iznos od 100,42 eura/ 756,65 kuna od 07.02.2017.

-za ožujak 2017.godine na iznos od 7,23 eura/ 54,49 kuna od 06.04.2017.

-za travanj 2017.godine na iznos od 8,97 eura/ 67,59 kuna od 08.05.2017.

-za svibanj 2017.godine na iznos od 62,98 eura/ 474,49 kuna od 07.06.2017.

-za lipanj 2017.godine na iznos od 31,72 eura/ 239,01 kuna od 06.07.2017.

-za srpanj 2017.godine na iznos od 340,04 eura/ 2.562,00 kuna od 07.08.2017.

-za rujan 2017.godine na iznos od 4,72 eura/ 35,54 kuna od 06.10.2017.

-za listopad 2017.godine na iznos od 79,54 eura/ 599,31 kuna od 07.11.2017.

-za studeni 2017.godine na iznos od 66,29 eura/ 499,43 kuna od 08.12.2017.

-za prosinac 2017.godine na iznos od 118,50 eura/ 892,84 kuna od 08.01.2017. , do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište,uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 naknaditi tužiteljici IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 2.202,95 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica IM podnijela je tužbu protiv OŽB Požega radi isplate.

1.1. Tvrdi da je bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre, od 1.1.2014.g. do 1.1.2018.g., a da joj je radni odnos reguliran Ugovorom o radu, Zakonom o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), Internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj:143/13), Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12), Dodatkom II. TKU-a (Narodne novine br. 150/13), Ispravkom Dodatka II.TKU- a ("Narodne novine" broj: 153/13),TKU-om ("Narodne novine" broj:24/17), TKU-om ("Narodne novine" broj: 128/17), kao i Rješenjem o plaći.

1.2. Rad tužiteljice bio je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je sukladno čl.47. KU 143/13 prema kojem, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je bio i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu, a koji plaću radnika u članku 50. definira na identičan način kako je opisano u naprijed navedenom KU.

1.3. U odredbama čl.51, 57, 60. KU (143/13) te u odredbi čl. 53. i 54. TKU (128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 01. travnja 2015. godine, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. ("Narodne novine" broj:91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva ("Narodne novine" broj: 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013. godine), propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

1.4. Tužena u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivala dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz čl.57.KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu.

1.5. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Člankom 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine" broj: 96/15) propisano je da, iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

1.6. Tužena od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve određene sate, već je navedeni dodatak isplaćivala samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Obzirom da je tužena pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivala plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tužena tužiteljici pogrešno obračunavala i isplatila plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunala i isplatila sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Prema članku 36. KU (143/13), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a prema st.2. istog članka, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.7. Prema članku 58. stavak 1. (TKU128/17, 47/18), ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st.2. istog članka naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.).

1.8. Prema čl.9.st.3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga je tužena bila u obvezi postupiti u skladu s navedenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici.

1.9. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tužena, tužiteljica ističe da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, te temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, predlaže da sud naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: tužiteljičinu evidenciju rada za period od 01.4..2015. g. pa do 1.1.2018. g. i isplatne liste tužiteljice za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018. g.

1.10. Sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku navodi da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15.og. u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Tužena Opća županijska bolnica Požega se u odgovoru na tužbu (list br. 7-13) u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnov i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva.

2.1.Tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je Odlukom Požeško- slavonske županije od 12. rujna 2017. o podjeli Opće županijske bolnice Požega i osnivanju nove zdravstvene ustanove - Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, tužiteljica kao raniji zaposlenik podružnice tuženice nastavila rad u novoosnovanoj ustanovi.

2.2. Navodi naime da Sporazum tuženice i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana od 14. veljače 2018. definira prava i obveze obiju strana tog sporazuma te sukladno odredbi članka 2.t.4. tuženica prema teritorijalnom kriteriju ne odgovara za eventualne obveze nastale obavljanjem djelatnosti ranije podružnice.

2.3. Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključenim su Sporazumom od 14. veljače 2018. godine, utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Tuženica naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom predviđeno da će se svi eventualni budući sudski sporovi podijeliti prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom. Pravna posljedica Sporazuma je da sve obveze vezane za tužiteljicu, temeljem diobene bilance, treba snositi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana. Imajući u vidu rečeno tuženica predlaže sudu da na strani tuženice pozove kao umješača u ovaj parnični postupak Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana.

2.4. Tuženica ističe prigovor zastare prava sukladno odredbi članka 227. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj:143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svaki mjesec, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku.

2.5. Iz navedenoga da proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe podredno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba članka 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl.

2.6. Sukladno navodima tužbe, pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bila uključena i naknada za prekovremeni rad (što prema stavu tuženice nije ispravno jer se sukladno jasnim i nedvosmislenim odredbama Kolektivnog ugovora traženi dodatci isplaćuju na tzv. osnovnu plaću koja ne uključuje naknadu za prekovremeni rad), pod pretpostavkom da je osnovano, nastalo je za tužiteljicu prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena 5. svibnja 2020., tužena zaključuje da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.7. Vezano uz navode iz točke II. i točke III. tužbe, ističe da je tuženica tužiteljici pravilno obračunala i isplatila dodatak na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te da po toj osnovi prema tužiteljici ne postoji nikakav dug. Teza tužiteljice o pogrešnom obračunavanju dodataka na plaću utemeljena je na pogrešnom tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/2013), kojim je jasno i nedvosmisleno propisano na koji se način obračunavaju dodatci na plaću. Ističe da iz sadržaja tužbe nije jasno na kojoj pravnoj normi tužiteljica temelji tezu da joj pripada pravo na obračun traženih dodataka na plaću u dijelu u kojem plaća predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Odredbom članka 57. stavak 2. KU propisano je da se dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom članka 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

2.8. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima. Definicija osnovne plaće sadržana u KU jasna je i ne ostavlja mogućnosti za različite interpretacije. Odredbom članka 47. stavak 3. KU određeno je da se svi dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću koja je definirana člankom 47. stavak 2. KU, iz čega proizlazi zaključak da tuženica pravilno obračunava i isplaćuje dodatke na plaću tužiteljici, pravilno uzimajući za osnovicu obračuna osnovnu plaću tužiteljice onako kako je ona definirana člankom 47. stavak 2. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. U tom smislu, zahtjev tužiteljice ne samo da nije utemeljen na odredbama kolektivnih ugovora, štoviše, protivan je jasnim i nedvosmislenim odredbama koje reguliraju način obračuna tužbom zatraženih dodataka na plaću.

2.9. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47.KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora te prema odredbi članka 19. stavak 6. KU tumačenja Povjerenstva su obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

2.10. Osim Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja, tuženica ističe da je njen stav potvrdila i pravna znanost, te je dostavila pravno mišljenje izvanrednog prof.dr.sc.PM, spec. za radno i socijalno pravo.

2.11. Tužena se protivi financijskom vještačenju budući je tužbeni zahtjev zasnovan na pogrešno pravnom shvaćaju o tome što čini osnovnu plaću kao osnovicu za izračun uvećanja i dodataka i to je isključivo pravno pitanje te ne postoji pretpostavka za vještačenje na tu okolnost.

2.12. Zbog svega navedenoga tuženica predlaže da se tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku od 5.10.2020. (list br. 61) ističe da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je tužena kao poslodavac bila pasivno legitimirana u ovom predmetu u kojem tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće po više osnova. Tužiteljica je za utuženo vremensko razdoblje sklopila ugovor o radu upravo sa tuženom Zdravstvenom ustanovom Opća županijska bolnica Požega, sa sjedištem u [adresa]. U vezi navedenog ističe da je tuženica ta koja ima pravnu osobnost, a ne mjesto rada tužiteljice koje je navedeno kao podružnica Gradska bolnica Pakrac, a koja nije bila ugovorna strana kod sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom.

3.1. Smatra da pozivanje tužene na dokumentaciju koja je sklopljena nakon 1. siječnja 2018. godine, nema utjecaja, ni pravnog osnova u odnosu na utuženo razdoblje i na rad tužiteljice i njezina prava iz sklopljenog ugovora o radu u vremenskom periodu od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018. Pozivanje na Sporazum od 14. veljače 2018. i to na članak 2. točka 4. je u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koja isključivo obuhvaća gore navedeni period, s tim da je precizirano razdoblje utuženja za vremenski period koji nije u zastari, a to je period od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., dok je Sporazum sklopljen dana 14.2.2018.

3.2. U odnosu na citiranje odredbi važećih propisa na koje se poziva tuženica kada je u pitanju plaća, tužiteljica ističe da nema primjedbi, no osporava iznesena tumačenja određenih odredbi koje u odgovoru na tužbu iznosi tuženica odnosno njegove pravne stavove po pitanju primjene istih navedenih propisa, kad je u pitanju način obračuna plaće.

3.3. Pozivanje tužene na pravno mišljenje izv.prof.dr.sc. PM nije pravni izvor i ne može biti potvrda da je tuženica tužiteljici pravilno i zakonito obračunavala i isplaćivala plaću.

3.4. Slijedom navedenog, tužiteljica ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, protivi se navodima tuženice koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, te potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Podneskom od 1. prosinca 2020. (list br. 71) Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana prihvatila je miješanje na strani tuženice.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra (list br. 15-26) Sporazum između OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana (27) od 14.2.2018., Odluku OŽB [adresa] od 2. veljače 2018 i Odluku OŽB [adresa] od 7. veljače 2018., u platne liste i podatke o preraspodjeli sati iz šihterice, Nalaz i mišljenje vještaka Dajane Hart od 23.5.2022. (list br. 281-294), koja vještakinja je i neposredno saslušana na glavnoj raspravi. Proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje KM i tužiteljice, te je izvršen uvid u sve priloge spisu.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tužene bila zaposlena na temelju ugovora o radu na radnome mjestu medicinske sestre.

8. Sud ocjenjuje prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim jer je uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice za utuženo razdoblje utvrđeno da je poslodavac tužiteljici bila upravo tužena Opća županijska bolnica Požega, koja je dakle i isplaćivala plaću tužiteljici.

8.1. Kako tužiteljica ovom tužbom i uređenim tužbenim zahtjevom potražuje dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate rada (u redovnom i prekovremenom radu), za koje isti nisu isplaćeni te razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana i bolovanja do koje je došlo jer poslodavac nije tužiteljici obračunao i isplatio ranije navedene dodatke na sve odrađene sate rada, za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. kada je tuženica bila poslodavac tužiteljici s kojom je i sklopila ugovor o radu to je tužena u ovom postupku pasivno legitimirana, odnosno obvezna je isplatiti razliku plaće.

8.2. Sukladno zaključenom Sporazumu tužena može eventualno potraživati isplaćene iznose od novog poslodavca tužiteljice.

9. Tužiteljica je tužbom od tuženika potraživala razliku plaće za period od travnja 2015. do zaključno prosinca 2017. na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad, a nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 22.7.2022.(list br. 301) specificirala tužbeni zahtjev potražujući iznos od 15.364,93 kuna, kojim obuhvaća i cjelokupni prekovremeni rad kod tuženice za razdoblje od svibnja 2015. do zaključno prosinca 2017, dok je podneskom od 11.4.2024. (list br. 325) iskazala tužbeni zahtjev u eurima, potražujući iznos od 2.039,28 EUR.

9.1. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9.2. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva.

9.3. Sud nalazi da je tužiteljica preinačila tužbu jer je umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva radi isplate dodataka za prekovremene sate rada, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja zatražila i isplatu prekovremenih sati rada što je promjena istovjetnosti zahtjeva.

9.4. Tuženica i umješač su se protivili preinaci tužbe, no sud je dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje radno-pravnog odnosa tužiteljice i tuženica kroz utuženo razdoblje.

10. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja koji prigovor sud smatra neosnovanim .

10.1. Tužiteljica je stupnjevitom tužbom zatražila isplatu razlike plaće odnosno isplatu onoga što joj pripada na osnovi rada, a to su kako dodaci koji su vezani za redovni i za prekovremeni rad tako i sve ono što joj pripada na osnovi prekovremenog rada, a što je nalazom vještaka utvrđeno da joj nije isplaćeno.

10.2. Tužiteljica je tek nakon provedenog vještačenja imala saznanja koji joj sve dodaci nisu isplaćeni i u kojem iznosu, tako da se rokovi vezani za zastaru potraživanja na ime svih dodataka primjenjuju imajući u vidu trenutak podnošenja tužbe, a ista je podnesena unutar zastarnog roka.

10.3. Naime, prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlike plaće za period od svibnja 2015. do zaključno prosinca 2017. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužiteljice za mjesec svibanj 2015. dospjela 15. lipnja 2015., odnosno 8. lipnja 2015. kada je tužiteljici isplaćena plaća za navedeni mjesec. Kako je tužba tužiteljice podnesena 5. svibnja 2020. tužiteljičino potraživanje nije zastarjelo.

11. Sporno je pitanje ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenom radu te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad te na ime odrađenog prekovremenog rada.

12. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

12.1. Naime, u razdoblju koje je predmet postupka plaća tužiteljice je regulirana odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 93/14, dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje KU) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12 i 24/17, dalje TKU).

12.2. KU/13 u članku 57., a KU/18 u članku 55. propisuje da radniku u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, medicinska sestra /tehničar na odjelu za ginekologiju i porodništvo ima pravo na dodatak na plaću od 14%. Isto tako KU/13 u članku 58. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

12.3. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Sud je vezan navedenim pravnim shvaćanjem VSRH jer je isto doneseno o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava.

12.4. Obzirom na navedeno, po mišljenju suda osnovan je zahtjev tužiteljice kojim potražuje dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za koje KU i TKU propisuje posebne dodatke na plaću, kako za vrijeme redovnog rada tužiteljice tako i za vrijeme prekovremenog rada tužiteljice jer tužiteljica i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada radi u otežanim uvjetima, te je odgovorna za život i zdravlje ljudi.

13. Budući tužena nije tužiteljici isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju time je tužiteljica uskraćena za dio iznosa naknade za godišnji odmor. Na isti način tužiteljici je uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju.

13.1. Odredbom članka 51. stavak 11. KU/13 (49 KU/18) propisano je da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad.

14. Kako bi utvrdio iznos razlike plaće koji je tužena dužna platiti tužiteljici sud je proveo vještačenje po financijsko-knjigovodstvenom vještaku Dajani Hart.

14.1. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2022. (list br.281-294), navela da je izradila nalaz vještačenja na način da je obračunala bruto plaću tužiteljici za sve sate rada koji joj nisu obračunati niti isplaćeni i koji se prema odrađenim satima iz Evidencije radnog vremena smatraju prekovremenim radom (primjenjujući zaključak br.148 do 21. prosinca 2015.,a nakon toga Zaključak br.153), a koji se prema KU isplaćuju uvećano za 50% te pripadajuće dodatke na sve odrađene prekovremene sate rada i u skladu s tim dobila nove iznose bruto plaće koja je trebala tužiteljici biti isplaćena. Prema tim novim iznosima bruto plaće, preračunala je naknade za godišnji odmor koje su trebale biti isplaćene. Kada se gleda utuženo razdoblje u istome prekovremeni sati nisu obračunati na platnoj listi, nisu plaćeni niti je po njima mogla biti uvećana bruto plaća koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora (prosjek plaće prethodna tri mjeseca) i naknade za bolovanje. Obračun je napravljen na način da su se svi navedeni dodaci za odrađene prekovremene sate rada obračunali u skladu sa člankom 47. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj:143/2013), što znači na temelju cijene sata rada za redovan rad, odnosno na temelju osnovne plaće uvećane za koeficijent radnog mjesta i uvećanja po osnovi minulog rada. Pregledom Evidencije rada tužiteljice, odnosno šihterica, vještakinja je utvrdila da tužiteljica niti u jednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, za koje prema KU ima pravo na uvećanu plaću. Jer, uvijek je taj višak odrađenih sati rada u stvari oduzet od sati redovnog rada koji je najmanje plaćen, bez ikakvih dodataka, dok su dodaci za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću ili blagdanom isplaćeni, što je utvrdila usporedbom šihterica i obračunskih lista plaće. Tužiteljici je obračunata i isplaćena uvećana plaća po svim ovim osnovama u skladu sa KU (za rad subotom uvećanje plaće 25%, za rad nedjeljom 35%, smjenski rad 10% i rad noću 40%). Obračun plaće od strane tuženice napravljen je na bazi mjesečnog fonda sati, na koje sate su obračunati svi pripadajući dodaci, što znači da je potrebno obračunati razliku dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za stvarno odrađene sate osim navedenog redovnog fonda sati. Nadalje, ističe da je potrebno sukladno Zaključku 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 obračunati razliku plaće i po osnovi viška odrađenih sati preko fonda radnih sati, koji se smatraju prekovremenim radom.

14.2. Vještakinja je u Rekapitulaciji izračuna (tablica br.2) dala izračun na način da je obračunala bruto plaću na odrađene prekovremene sate rada tužiteljice te sve pripadajuće dodatke u skladu s odredbama KU zdravstva kao i razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje iz kojeg izračuna proizlazi da je manje isplaćena bruto plaća za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. u iznosu od ukupno 15.364,93 kuna. Od navedenog iznosa, iznos od 12.415,92 kuna se odnosi na sate prekovremenog rada, iznos od 227,56 kuna se odnosi na razliku dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, iznos od 908,40 kuna se odnosi na razliku dodataka za posebne uvjete rada, iznos od 964,58 kuna se odnosi na razliku naknadu za godišnji odmor i iznos od 848,47 kuna se odnosi na razliku naknade za vrijeme bolovanja.

15. Umješač Opća županijska bolnica Parkrac i bolnica hrvatskih veterana u podnesku od 5. siječnja 2023.(list br. 257) navodi da je sav rad bio organiziran sukladno potrebama organizacije rada odnosno pacijenata budući da su obavezni pružati zdravstvenu zaštitu tijekom 24 sata, a prilikom organizacije rada glavne sestre vodile su brige i o potrebama radnika. Sav rad organiziran je u dobroj vjeri i u dogovoru s radnicima, poslodavcu nikada nije bila namjera zakinuti radnika te su svi bili upoznati da će manjak sati morati odraditi, da će dobiti punu plaću za mjesec kada su radili manje, odnosno da će višak sati morati odraditi. Rad tužiteljice ne može se gledati samo u utuženom razdoblju. Tužiteljica je radila i prije utuženog razdoblja i nastavlja raditi na navedeni način tijekom 2018., odnosno koristiti eventualni višak – manjak sati. Nakon što se utvrdilo da se rad više ne može organizirati na navedeni način, nakon sastanka sa glavnim sestrama i predstavnicom sindikata, pristupilo se plaćanju eventualnog preostalog viška sati.

15.1. Napominje da je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo da tužiteljica radi s viškom i manjkom sati, da joj je za manjak isplaćena puna satnica, da je slobodne dane koristila prijepodne, kada su joj isplaćeni svi dodaci uključujući i dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost.

15.2. Protivi se specificiranom tužbenom zahtjevu budući da se radi o zahtjevu koji je postavljen izvan prvotno utuženog, te se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Navodi naime, da je tužiteljica prvotno utužila dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost, a naknadno mijenja tužbeni zahtjev potražujući i prekovremeni rad. Da je utužila odmah prekovremeni rad, postupak bi se drugačije vodio, jer bi podnijela protutužbu.

15.3. Podredno ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev. 16. Tužena se u podnesku od 27.3.2023. (list br. 329-334) također usprotivila uređenom tužbenom zahtjevu, ističući da se tako uređeni tužbeni zahtjev ima smatrati preinakom tužbe u smislu odredbe čl. 190. i 191 ZPP-a, kojoj preinaci izričito se protivi. Tužena ističe da se preinaka ogleda u tome što tužiteljica potražuje naknadu za odrađeni, a navodno neisplaćeni prekovremeni rad, a u tom smislu nije postavljen zahtjev za isplatu temeljem takve činjenične osnove. Stoga da bi donošenjem meritorne odluke temeljem takvog zahtjeva predstavljala prekoračenje tužbenog zahtjeva u smislu odredbi čl. 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Ističe prigovor zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

17. Očitujući se na primjedbe umješača vještakinja je na glavnoj raspravi (list br. 382) navela da je u izradi svog nalaza primijenila Zaključak 148. koji je bio na snazi do 21. prosinca 2015., a nakon toga je primijenila Zaključak br.153. kojim su stavljeni izvan snage svi dotadašnji Zaključci br. 21, 48 i 148. Primijenila je Zaključak 148 iz razloga jer je isti novijeg datuma nego li su Zaključci 21 i 48 te je povoljniji za radnika u odnosu na navedene Zaključke, a koji su bili na snazi u isto vrijeme do donošenja Zaključka br. 153. Vještakinja je navela da je tužiteljica u mjesecima kada je radila manje, primala punu plaću te je tako bilo ukupno 210 sati manjka za koje je primila punu plaću sa svim pripadajućim dodacima. Postojao je i višak sati rada. Ističe da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužena vodila evidenciju kretanja viška, odnosno manjka sati tužiteljice, te je u mjesecima u kojima je tužiteljica odrađivala manje sati rada, a isplata je bila za puni mjesečni fond sati, tada umanjivala kumulirani saldo viška sati rada iz prethodnih razdoblja. Tužiteljici su u siječnju 2019., isplaćeni preostali kumulirani sati rada, koji je predstavljao saldo iz prethodnih razdoblja. Istakla je da je u platnim listama vidljiv i manjak i višak sati rada pod šiframa 1137, 1462, i 1931. Inače umanjenje sati je računato u omjeru 1:1, a ne 1:1,5, kako je propisano zakonom u slučaju prekovremenog rada. Iz priložene dokumentacije nije primijetila da postoji pisani zahtjev za slobodne dane na ime prekovremenih sati, a niti u dokumentaciji postoji odluka poslodavca o eventualnom načinu korištenja slobodnih dana.

18. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je uredila tužbeni zahtjev u skladu s istim, potražujući isplatu iznosa od 2.039,28 eura/ 15.365,00 kuna bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

19. U odnosu na prigovor zastare potraživanja i preinaku tužbenog zahtjeva sud se očitovao ranije.

20. Iz iskaza svjedokinje KM koja je u razdoblju od 2015-2018 na odjelu kirurgije bila glavna sestra na kojem odjelu je radila i tužiteljica, proizlazi da su sestre radile u smjenskom radu od 6-18 sati, dnevna smjena je iznosila 12 sati, 24 sata slobodno, 12 sati noćne smjene i 48 sati slobodno. Ona je radila raspored rada u suglasnosti s glavnom sestrom bolnice, te u dogovoru sa sestrama s odjela. Ukoliko je kojoj trebao slobodan dan, ako je bilo moguće, uvažili su. Uvažavali su zahtjeve koje su sestre iskazivale usmeno. Raspored je bio dostupan svima i nije bilo pismenih primjedbi na raspored rada, a niti usmeno jer je sve rađeno sukladno dogovoru. Bilo je svakakvih situacija obzirom na iznenadna bolovanja, tako da su znali povući sestre sa slobodnih dana. Ako su povučene sa slobodnog dana odradile bi cijelu smjenu. Bilo je mjeseci kada su zaposlenice imale manjak sati i plaću su dobile za taj mjesec punu, a bilo je mjeseci kada je bio višak sati, a taj višak sati nije bio plaćen, već se prenosio u slijedeći mjesec i na osnovu tih sati su dobile slobodne dane ili se prebijao s manjkom odrađenih sati. Nisu se trebali podnositi pisani zahtjevi za slobodne dane, niti je poslodavac donosio pojedinačnu odluku o korištenju slobodnih dana. Obzirom da je bila 2019.g. na porodiljinom vidjela je u spisu da je tužiteljici isplaćen višak sati rada u 2019. Nikada nije upisala neke sate da ih radnik nije odradio niti je bilo što brisala u evidenciji rada. Ističe da je zaposlenicima bilo poznato da će im višak sati biti kompenziran na navedeni način, da im neće biti plaćen i da će manjak morati odraditi, ili će dobiti slobodne dane.

21. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra na Odjelu kirurgije i ginekologije. Rad je bio organiziran u turnusima, radilo se dan 12 sati, 24 sata slobodna, 12 sati noć i nakon toga 48 sati slobodna. Bez obzira što je imala slobodne dane ukoliko je bilo potrebe, morala je doći na posao. Navela je da se ne razumije u raspored i prebrojavanje sati pa ne zna kako se to vodilo kada je došla na posao, a imala je slobodan dan. Vidjela je na rasporedu rada koji je radila glavna sestra odjela, sestra ZM, da ima manjka sati, ali se taj manjak sati preklapao sa viškom sati. Kad je radila sa manjkom sati dobila je plaću u punom iznosu. Kako je pisalo na rasporedu tako je koristila slobodne dane i radila, a nitko joj nije rekao da za višak sati dobiva slobodne dane niti je ona to pitala. Bilo je to davno pa se više ne sjeća platnih lista što i kako je isplaćivano. Nitko nikad nije rekao a niti pismeno da se višak sati neće obračunati i isplaćivati plaća za isti. Kad su svi krenuli u tužbe putem sindikata onda je i ona krenula. Navela je da je njoj odvjetnica objasnila da tuži nepravilnosti u isplaćivanju prekovremenih sati i slobodnih dana. Zna da je trebalo tužiti i za dodatke na plaću. Istakla je da su se slobodni dani koristili u omjeru 1:1. U rasporedu je točno navedeno koliko je sati određeno, međutim kad se raspored predavao upravi rečeno je da se raspored mora uskladiti sa brojem sati koji se mora isplatiti odnosno sa punom satnicom. Vidjela je da u tom periodu višak sati nije plaćen. Ne sjeća se da li joj je kumulirani broj sati isplaćen. Uvijek je prilagođavala svoje privatne potrebe rasporedu rada, ali se glavnoj sestri moglo reći kada joj je potreban slobodan dan, tada bi se pomicao raspored.

22. Po ocjeni suda rad kroz utuženo razdoblje, ukoliko je bio duži od punog radnog vremena, predstavlja prekovremeni rad. Vještak je uvidom u evidencije rada utvrdio da je tužiteljica određene mjesece imala manjak i višak radnih sati, dok joj je plaća uvijek isplaćena prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova i viškova. Tužiteljica je za svaki mjesec dobila punu plaću kao da je radila puni mjesečni fond sati. Sati koje nije odradila obračunati su kao redovan rad te su na navedene sate obračunati i dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi budući su plaćeni kao redovan rad.

23. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi za koje su prekovremene sate korišteni slobodni dani, kada, te jesu li pravilno obračunati.

24. Odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18) je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Nesporno je da nije bilo pisanog zahtjeva tužiteljice za korištenje slobodnih dana, niti je poslodavac donosio pisanu odluku o korištenju slobodnih dana.

24.1. Iz iskaza vještakinje proizlazi da je umanjenje sati računato u omjeru od 1:1 a ne 1:1,5 kako je propisano odredbom čl. 51. stavak 11. KU/13.

25. Radnik u situaciji u kojoj je za određeni prekovremeni rad koristio slobodne dane u omjeru 1:1,5 uistinu nema pravo i na slobodne dane i plaćanje prekovremenog rada, kako pravilno ukazuje tuženik obzirom da bi za iste koristio i slobodne dane i bio prekovremeno plaćen.

25.1. Međutim, u konkretnom slučaju na temelju dostavljene dokumentacije i načina vođenja iste od strane tuženice, nije bilo moguće utvrditi je li i za koje prekovremene sate je tužiteljica koristila slobodne dane i u kojem omjeru sati, pa se stoga niti ne može izvesti zaključak da bi tužiteljica kao radnica za prekovremene sate koji su egzaktno iskazani u nalazu i mišljenju vještaka, koristila slobodne dane. Sam način evidentiranja prekovremenih sati i slobodnih dana mora biti proveden od strane poslodavca, a da je pri tome moguće na jasan, razumljiv i transparentan način utvrditi je li takvo postupanje u skladu sa odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18), a što u konkretnom postupku nije slučaj. Te činjenice se trebaju dokazivati materijalnom dokumentacijom u vidu isprava tuženice kao poslodavca iz kojih će jasno i nedvosmisleno proizlaziti za koje su točno prekovremene sate korišteni slobodni dani i u kojemu periodu, a koju dokumentaciju tužena nije dostavila, dok saslušana svjedokinja KM, glavna sestra bolnice u [adresa], u svom iskazu potvrđuje činjenicu prema kojoj tuženica kao poslodavac za korištenje slobodnih dana nije donosila pisanu odluku niti su radnici podnosili pisani zahtjev za korištenje slobodnih dana.

25.2 U svakom konkretnom postupku neophodno je dokazati i utvrditi za koje je prekovremene sate radnik koristio slobodne dane sukladno odredbi čl. 51. st.11. KU/13 (49 KU/18), pri čemu je na poslodavcu obveza vođenja evidencije koja na jasan, razumljiv i transparentan način mora omogućiti takvu usporedbu i izračun, dok će u protivnom sud takvu činjenicu utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25.3. Kako tuženica nije dokazala za koje je prekovremene sate tužiteljica koristila slobodne dane, a budući iz nalaza vještaka proizlazi da su dodaci za posebne uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvijek obračunavani na bazi mjesečnog fonda sati, odnosno nisu obračunavani na evidentirane prekovremene sate rada, tuženica je tužiteljici dužna isplatiti navedene dodatke za evidentirane prekovremene sate rada. Isto tako, budući tuženica nije dokazala da su tužiteljici u utuženom razdoblju obračunati prekovremeni sati, zbog čega po njima nije mogla biti uvećana bruto plaća tužiteljice koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade za bolovanje, tuženica je dužna tužiteljici isplatiti razliku koja je zbog toga nastala tužiteljici, a koju ista potražuje tužbom.

26. Zbog svega navedenoga sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, budući smatra da je isti dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je na njemu utemeljio svoju odluku i tuženoj naložio da tužiteljici isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 2.039,28 EUR, koliko tužiteljica potražuje na ime odrađenog prekovremenog rada te dodataka na posebne uvjete rada, dodataka za odgovornost za život i zdravlje u prekovremenom radu te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

26.1. Sud je odbio prijedlog tužene radi dopune nalaza i mišljenja na način da vještak prikaže isplaćenu plaću i plaću koja je trebala biti isplaćena na temelju stvarno odrađenih sati, ocjenjujući da navedeni podaci nisu od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, posebice jer tužena u ovom stadiju ne može istaknuti protutužbeni zahtjev.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

28. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom sud je tuženici naložio da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.202,95 EUR.

29. Sud je priznao tužiteljici nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 5.10.2020. (list br. 61-63) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 5. listopada 2020., u iznosu od 50,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 30.3.2021. ( list75) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 8. travnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 17.5.2021.(list br.220) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 2. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR. Ukupno troškovi na ime zastupanja s PDV-om iznose 1.937,50 EUR. Trošak vještačenja iznosi 265,45 EUR, tako da su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 2.202,95 EUR. 29.1. Sud nije priznao ostale podneske kao nesvrsishodne sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Opunomoćenica, dostavlja nepotrebno niz podnesaka u kojima ponavlja navode iz ranijih, a sve navode je mogla istaći u podnescima za koje joj je priznata nagrada.

30. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 16. siječnja 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Podnosi se sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, Počiteljska br. 5

2. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac