Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-377/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SSB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Poparić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, protiv ovršenika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-430/2024- 11 od 23. rujna 2024., dana 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika SS kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-430/2024-11 od 23. rujna 2024.

II Odbija se zahtjev ovršenika SS za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 625,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-430/2024-2 od 19. lipnja 2024. kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno zakonom propisane žalbene razloge. U bitnom navodi da ovršenik mora učiniti samo vjerojatnim, da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ali ne da to mora dokazati kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud. Osporava tražbinu ovrhovoditelja, ističe da je potpuno jasno da je nastupila zastara tražbine i da je samim time učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu. Predlaže ovrhu ograničiti samo na onaj predmet koji je dovoljan za ostvarenje tražbine u konkretnom slučaju. Prigovara trošku ovrhovoditelja u iznosu od 875,00 eura. Predlaže prihvatiti žalbu i usvojiti zahtjev ovršenika za odgodu ovrhe. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 625,00 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), nisu počinjene ni druge povrede odredaba postupka na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), a i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. 5. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako nisu kumulativno ispunjene obje pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima.

6. Naime, iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a proizlazi da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

7. Ovršenik je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom čime je ispunjena jedna od dvije pretpostavke koje odredba čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje kao uvjet za odgodu ovrhe.

8. Nadalje, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da ovršenik nije ispunio drugu pretpostavku iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

9. Naime, osim što je u prijedlogu za odgodu ovrhe naveo da ne postoji tražbina i da je nastupila zastara potraživanja pa da bi zbog toga daljnjom provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, on ne iznosi druge razloge o tome kakvu bi konkretnu štetu trpio provedbom ovrhe, a niti da bi ona bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Bez navođenja u čemu bi se ta šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg te štete – ne može se zaključiti da bi eventualno nastala šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

10. Pravilno navodi ovršenik da ne mora dokazati da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kako to navodi prvostupanjski sud, nego je potrebno da navedeno samo učini vjerojatnim. Međutim, iako je prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja pogrešno naveo da ovršenik nije ničim dokazao odnosno učinio vjerojatnim da provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, iz cijelog obrazloženja rješenja je jasno da je sud utvrđenje o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti razmatrao na temelju utvrđenja vjerojatnim, ne na temelju dokazivanja. Navedeno je razvidno i iz druge rečenice točke 8. obrazloženja u kojoj se navodi da po ocjeni tog suda nije ispunjen drugi kumulativni uvjet za odgodu ovrhe odnosno da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. Također, niti prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Navodi ovršenika da je nastupila zastara i da ne postoji potraživanje ovrhovoditelja nisu razlozi kojima on čini vjerojatnim da bi mu nastala nenadoknadiva šteta nego su to razlozi zbog kojih je ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U slučaju eventualnog uspjeha ovršenika u toj parnici, imat će pravo zahtijevati od ovrhovoditelja da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom.

12. U odnosu na žalbeni navod kojim prigovara troškovima koji su određeni ovrhovoditelju u iznosu od 875,00 eura, valja reći da pobijanim rješenjem sud nije odlučio o bilo kakvim troškovima.

13. O prijedlogu ovršenika za ograničenjem sredstava i predmeta ovrhe, sukladno odredbi čl. 5. st. 2. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. Budući da ovršenik nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 16. siječnja 2025.

Sudac

Goran Škugor