Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-158/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Pravni fakultet Osijek, Stjepana Radića 13, Osijek, OIB: 26416570803, kojeg zastupa punomoćnik Petar Vukasović, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-143/2022-22 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja NČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-143/2022-22 od 13. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa zahtjevom na utvrđenje da je Odluka tuženika od 23. rujna 2022. KLASA: 112-02/22-01/13 URBROJ:2158-95-06- 22-4, kojom je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu i Odluka tuženika KLASA: 112-02/22-01/13 URBROJ: 2158-95-06-22-8 od 19. listopada 2022., nedopuštena (st. I., točka 1. izreke), da se raskida Ugovor o radu sklopljen dana 01. lipnja 2017. godine između tužitelja i tuženika s danom 14. siječnja 2023. godine (st. I., točka 2. izreke), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od 27. rujna 2022. do 14. siječnja 2023., u mjesečnom bruto iznosu od 3.099,29 EUR / 23.351,58 kn (st. I., točka 3. izreke), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza Ugovora o radu iznos od 5 mjesečnih bruto plaća u visini od 15.496,45 EUR / 116.758,00 kn (st. I., točka 4. izreke) i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak (st. I. točka 5. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 497,50 EUR (st. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te zbog povrede ustavnih i konvencijskih prava.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, obrazloženje presude sastavljano u skladu s tom zakonskom odredbom.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ili nejasni, niti u proturječju sa ispravama i dokazima izvedenim tijekom postupka.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdio da je Odluka tuženika kojom je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu i Odluka tuženika KLASA: 112-02/22- 01/13 URBROJ: 2158-95-06-22-8 od 19. listopada 2022., nedopuštena, da se raskine Ugovor o radu sklopljen dana 01. lipnja 2017. godine između tužitelja i tuženika s danom 14. siječnja 2023., da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od 27. rujna 2022. do 14. siječnja 2023., u mjesečnom bruto iznosu od 3.099,29 EUR / 23.351,58 kn te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza Ugovora o radu iznos od 5 mjesečnih bruto plaća u visini od 15.496,45 EUR / 116.758,00 kn. Takav zahtjev tužitelj zasniva na činjeničnim navodima da je kod tuženika kao poslodavca obavljao poslove redovitog profesora, da mu je izvanredno otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i osobito važne činjenice, da je pobijanu odluku primio dana 27. rujna 2022., da je protiv nje 5. listopada 2022., tuženiku kao poslodavcu, uložio Zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik kao poslodavac, očitovao na način da je donio Odluku kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava. Tužitelj smatra da je odluka o otkazu Ugovora o radu nezakonita i nedopuštena, jer je tuženik kao poslodavac pobijanu Odluku donio po proteku zakonskog roka od 15 dana u kojem je dopušteno donijeti odluku o izvanrednom otkazu, te prilikom otkazivanja nije poštovao tužiteljevo pravo na iznošenje obrane.

9. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno kada je poslodavac saznao za tešku povredu radne obveze tužitelja te je li shodno tome u roku iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR), dao tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik dana 12. rujna 2022. zaprimio presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-43/15 od 16. prosinca 2019. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-51/2020-12 od 20. travnja 2022., da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-43/15 od 16. prosinca 2019. tužitelj kao trećeokrivljeni proglašen krivim što je u vremenu od 2. travnja do 1. travnja 2012. godine u Osijeku, kao odgovorna osoba primio dar da u granicama svoje ovlasti obavi radnju koju ne bi smio obaviti, čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – primanje mita opisano i kažnjivo po čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/97), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, da je osim izrečene kazne zatvora, III-okr. NČ, izrečena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti i dužnosti sveučilišnog profesora u trajanju od 5 (pet) godina, da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-51/2020-12 od 20. travnja 2022. odbijena žalba optuženog NČ (i drugih optuženika) te potvrđena prvostupanjska presuda, da kako je tuženik 12. rujna 2022. primio pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-43/15 od 16. prosinca 2019. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-51/2020-12 od 20. travnja 2022., da je tada i saznao da je pravomoćno okončan kazneni postupak protiv tužitelja, gdje je utvrđeno da je tužitelj počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – primanje mita, te da je takvo postupanje tužitelja jedino moguće ocijeniti kršenjem obveze iz radnog odnosa, a da je time ostvaren i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, da je tuženik utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz članka 106. stavak 1., 3. i članka 15. Pravilnika o radu te je tuženik istog dana saznao i za izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti i dužnosti sveučilišnog profesora u trajanju od pet godina, a što predstavlja osobito važnu činjenicu jer je tužitelj kod tuženika obavljao poslove redovitog profesora pa da od tog dana, 12. rujna 2022. teče zakonski rok za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelja, a odluku o izvanrednom otkazu tuženik je donio 23. rujna 2022. . Iz navedenih činjenica prvostupanjski je sud izveo zaključak da je tuženik u zakonskom roku izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju, sukladno odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik tek primitkom presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-43/15 od 16. prosinca 2019. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-51/2020-12 od 20. travnja 2022., saznao da je tužitelj počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – primanje mita, a koje kazneno djelo ujedno predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

12. Naime, iz samih je presuda razvidno da tuženik nije kao stranka sudjelovao u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja, a niti iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tuženik imao konkretnih saznanja o tome što se tužitelju stavlja na teret u tom kaznenom postupku, osim onoga što se o tome pisalo u medijima, a takvo saznanje iz medija ne može se smatrati saznanjem s dovoljnim stupnjem izvjesnosti za zaključak da je tužitelj stvarno počinio kazneno djelo. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije niti tvrdio da bi kaznena presuda Županijskog suda u Zagrebu bila objavljena u medijima, pa da je od toga dana tuženik imao saznanja o teškoj povredi obveze tužitelja iz radnog odnosa, a iskazi svjedoka da su imali iz medija određenih saznanja o kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja, ne može predstavljati dovoljno uporište za zaključak da je tuženik preko medija, prije primitka kaznenih presuda imao saznanje s dovoljnim stupnjem izvjesnosti da je tužitelj počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa.

13. Presuda Vrhovnog suda broj Rev – 875/05 od 28. ožujka 2006., na koju se tužitelj poziva u žalbi, temelji se na drugačijem činjeničnom supstratu od onog iz ovog postupka, i to zbog toga što je u tome predmetu sam poslodavac putem svoje inventurne komisije saznao za manjak u prodavaonici kojoj je poslovođa bio tužitelja, pa je shodno tome Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio pravno stajalište da u takvoj situaciji rok za davanja izvanrednog otkaza teče od dana takvog saznanja poslodavca, a ne od primitka kaznene presude kojom je utvrđeno da je njihov zaposlenik počinio kazneno djelo, dok u ovom postupku nije utvrđeno da bi tuženik imao ikakvih konkretnih saznanja o tome da je tužitelj počinio osobitu tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a što je konkretno saznao tek primitkom kaznenih presuda, te je tek na temelju tih presuda mogao utvrditi da je tužitelj počinio tešku povredu radnih obveza koje opravdavaju davanje izvanrednog otkaza o radu.

14. Tužitelj u žalbi ukazuje da je tuženik svakako mogao saznati za povredu radne obveze tužitelja, dana 16. prosinca 2019., nakon što je u svim relevantnim novinama javno objavljena navedena presuda Županijskog suda u Zagrebu. Međutim, tužitelj tu činjenicu, kao niti dokaze u vezi toga, nije iznio tijekom prvostupanjskog postupka, pa se radi o novoj činjenici koja se sukladno čl. 352. st. 1. ZPP ne može iznositi tek u žalbi.

15. U tužbi je navedeno da je tuženik saznao za tešku povredu obveza iz radnog odnosa počinjenu od strane tužitelja objavom novinskih članaka u Glasu Slavonije, Jutarnjeg lista, Večernjeg lista, 24 sata i dr., u kojima je javnost detaljno obaviještena o podizanu optužnice, ali takve svoje navode nije dokazao prilaganjem novinskih članaka iz kojih bi takvo što proizlazilo, a osim toga s obzirom da se radi o delikatnom slučaju, realno je očekivati od tuženika da donese odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, i to računajući od trenutka kada je s velikim stupnjem izvjesnosti (primitak kaznenih presuda) imao saznanje da je tužitelj i stvarno počinio kazneno djelo (Rev 886/07-2 od 13. veljače 2008.).

16. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je tuženik primitkom kaznenih presuda saznao da je tužitelj počinio kazneno djelo, ali ne i da je počinio grube povrede radne obveze, jer u situaciji kada poslodavac putem svojih tijela, internom kontrolom, nije utvrdio teške povrede radne obveze od strane tužitelja, tada je tek primitkom kaznenih presuda saznao da je tužitelj počinio kazneno djelo, koje prema svom činjeničnom opisu ujedno predstavlja opravdan razloga za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu.

17. Prvostupanjski je sud odustao od dokaznog prijedloga tužitelja za saslušanjem svjedoka VČ, jer da je isti pozivan dva puta, te da se oba puta dostava poziva vratila sa naznakom nepoznat. Dakle, tužitelj nije dostavio točnu adresu stanovanja tog svjedoka, tako da je postojao opravdani razloga da sud prvog stupnja odustane od već prihvaćenog dokaznog prijedloga tužitelja za njegovim saslušanjem. Osim toga, ovaj je sud suglasan sa zaključkom suda prvog stupnja, da je i bez saslušanja tog svjedoka činjenično stanje bilo moguće utvrditi na temelju ostalih provedenih dokaza.

18. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik dao tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu u roku iz čl. 116. st. 2. ZR.

19. Kako je pravilno utvrđeno da je dopušten izvanredan otkaz ugovora o radu, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen i u odnosu na daljnje zahtjeve tužitelja (raskid ugovora, isplata naknade plaće i naknada štete), koji su neosnovani ako je neosnovan zahtjev na utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena.

20. Tužitelj odluku o troškovima postupka žalbom samo paušalno osporava, a kako ovaj sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, trebalo je temeljem čl. 380. t.

2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. točka 5. i st. II. izreke pobijane presude.

21. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos