REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-127/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugo tužiteljice JN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i treće tužiteljice BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grad Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], Split, Obala kneza Branimira 17, zastupanog po generalnom punomoćniku ČN dipl. iur., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn- 277/2017-84, od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe prvo tužitelja DN, drugo tužiteljice JN i treće tužiteljice BN i tuženika Grada Splita, odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-277/2017-84, od 7. prosinca 2023.

II. Tužitelji se odbijaju s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-277/2017-84, od 7. prosinca 2023., u točki I. izreke naloženo je tuženiku Gradu Splitu da prvo tužitelju DN isplati s osnova naknade neimovinske štete, iznos od 103.893,79 euro / 782.782,03 kuna eura u roku od 15 dana s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2016. do isplate.

1.1. U točki II. izreke odbijena je točka I. tužbenog zahtjeva kao neosnovana u dijelu u kojem je zatraženo da tuženik Grad Split prvo tužitelju DN isplati s osnova naknade neimovinske štete, iznos od 28.863,00 euro / 217.468,27 kuna u roku od 15 dana s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2016. do isplate.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku Gradu Splitu da prvo tužitelju DN s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 27.12.2011. do 27.12.2013., isplati iznos od 1.911,21 € / 14.400,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27.12.2013. pa do isplate.

1.3. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku Gradu Splitu da prvo tužitelju DN, isplaćuje s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, mjesečno iznos od 288,47 € / 2.173,48 kuna počevši od 27.12.2013. pa ubuduće, sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da se dospjeli iznosi rente od 33.750,99 € / 254.296,83 kn plate odjednom zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate.

1.4. U točki V. izreke odbijena je točka 3. tužbenog zahtjeva kao neosnovana u dijelu u kojem je zatraženo da tuženik Grad Split prvo tužitelju DN isplati s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, mjesečno iznos od 422,92 € / 3.186,49 kuna počevši od 27.12.2013. pa ubuduće, sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da se dospjeli iznosi rente od 49.481,64 euro/372.819,42 kn plate odjednom zajedno sa zateznom kamatom od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate.

1.5. U točki VI. izreke naloženo je tuženiku Gradu Splitu da drugo tužiteljici JN s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 30.658,97 € / 231.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22.12.2016. pa do isplate.

1.6. U točki VII. izreke odbijena je točka 4. tužbenog zahtjeva kao neosnovana u dijelu u kojem je zatraženo da tuženik Grad Split drugo tužiteljici JN s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 4.379,85 € / 33.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22.12.2016. pa do isplate.

1.7. U točki VIII. izreke naloženo je tuženiku Gradu Splitu da drugo tužiteljici BN s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 30.658,97 € / 231.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22.12.2016. pa do isplate.

1.8 U točki IX. izreke odbijena je točka 5. tužbenog zahtjeva kao neosnovana u dijelu u kojem je zatraženo da tuženik Grad Split drugo tužiteljici BN s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 4.379,85 € / 33.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22.12.2016. pa do isplate.

1.9. U točki X. izreke naloženo je tuženiku Gradu Splitu da prvo tužitelju DN. drugo tužiteljici JN i treće tužiteljici BN isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 75.848,69 eura /571.481,95 kuna u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 2023. pa do isplate.

2. Žalbe protiv presude uložili su i tužitelji i tuženik.

3. Tužitelji su uložili žalbu u dijelu u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

3.1. U sadržaju žalbe tužitelji prvenstveno pobijaju presudu u odnosu na utvrđeni doprinos tužitelja nastanku nezgode koji je prvostupanjski sud neosnovano cijenio sa 30%, navodeći da su tužitelji u postupku doprinos u omjeru od 20%, učinili nespornim već u tužbi samo radi ekonomičnosti postupka iako stvarno tog doprinosa nije bilo, a što je u konačnici dovelo do neosnovanog odbijanja dijela tužbenog zahtjeva.

3.2. Tužitelji smatraju i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je prenisko ocijenio iznos pravične novčane naknade neimovinske štete koja tužitelju pripada i da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 165.945,98 eura, što umanjeno za 20% priznatog doprinosa iznosi 132.756,79 eura.

3.3. Žalbom se pobija odluka i u dijelu u kojem tužitelju nije priznata trajna medicinska tuđa pomoć i njega koju pružaju fizioterapeut i logoped, jer prema nalazu vještaka dr. Mire Jurinovića i dr. ZN proizlazi da tužitelj ima potrebu za trajnom medicinskom tuđom pomoći i njegom i to koju pruža fizioterapeut u opsegu od 3 sata tjedno te da mu je potrebna povremena posjeta logopedu.

4. Žalbu je uložio i tuženik protiv dijela presude kojim je usvojen tužbeni zahtjev, iz svih zakonom dozvoljenih razloga sa prijedlogom da se pobijani dio presude preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz osudu tužitelja na snašanje troškova spora, a podredno da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4.1. U sadržaju žalbe tuženik smatra da činjenično stanje glede doprinosa tužitelja prometnoj nezgodi nije pravilno utvrđeno, jer prometni vještak nije odgovorio na pitanja o činjenicama koje su bile nužne za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, prvenstveno da li bi do destabilizacije i gubitka ravnoteže došlo da je prvo tužitelj vozio u skladu s jasno postavljenim znakom ograničenja brzine, pa zbog toga tuženik smatra da su ispunjene pretpostavke da se zatraži mišljenje drugog vještaka, koji prijedlog je prvostupanjski sud neosnovano odbio.

5. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelji prije svega smatraju da je žalba nepravodobna i predlažu da ju se odbaci, a opreza radi protive svim žalbenim navodima tuženika kao neosnovanim.

6. Iz uvida u spis utvrđeno je da je prvostupanjski sud presudu objavio na ročištu održanom 7. prosinca 2023., nakon što su stranke uredno obaviještene o ročištu za objavu presude na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. listopada 2023., pa bi shodno tome rok za žalbu počeo teči 8. prosinca 2023., a istekao 22. prosinca 2023., pa kako je žalbu tuženik uložio 29. prosinca 2023.. prema odredbi članka 335. st. 9. ZPP-a, žalba bi bila nepravodobna.

6.1. Međutim, kako je prema službenoj bilješci uređujućeg suca prvostupanjski sud strankama greškom poslao presudu putem e-komunikacije, a koju presudu je tuženik zaprimio 22. prosinca 2023. i žalbu protiv presude podnio 29. prosinca 2023., drugostupanjski sud ocijenio je ispravnim zaključak prvostupanjskog suda da bi odbačaj žalbe u konkretnom slučaju predstavljalo bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku, jer tu povredu čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, pa je odlučio i o žalbi tuženika.

6.2. Žalbe nisu osnovane.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

8. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom postupku, sporna je odgovornost za nastalu štetu, kao i visina dosuđene neimovinske i imovinske štete, dok u drugostupanjskom postupku tuženik nije osporavao pasivnu legitimaciju.

8.1. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz odredbi članka 107. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11.), u vezi sa člankom 3. st, 1. točkom 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11.,) i člankom 10. i 24. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" br. 25/98., 162/98., 180/04., 84/11.), jer je sukladno navedenim odredbama tuženik po samom zakonu dužan održavati cestu i solidarno je odgovoran bez obzira da li je poslove održavanja ugovorio s nekim trgovačkim društvom koje također odgovora oštećenim osoba za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi.

9. Iz uvida u dokumentaciju u spisu utvrđeno je:

- iz uvida u zapisnik o očevidu prometne nesreće utvrđeno je da se prometna nesreća dogodila se 27. prosinca 2011. oko 4,25 sati u Splitu u Ulici Ivana Gundulića u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede i da je na mjestu nezgode brzina kretanja ograničena na 40km/h.

- da je tužitelj DN proglašen krivim pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu broj pp 30 P-4914/12 od 22. studenog 2022. zbog činjenice što nije prilagodio brzinu kretanja motocikla osobinama i stanju ceste kao i zbog upravljanja vozilom u alkoholiziranom stanju.

- da je prema nalazu i mišljenju Oliandre Rogić, stalnog sudskog vještaka za toksikologiju danog pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu Pn- 3826/2016, utvrđeno da je tužitelj DN u krvi imao 0,85 g/kg apsolutnog alkohola, a u mokraći 1,30 g/kg apsolutnog alkohola, a kako je od događaja pa do vađenja krvi prošlo najmanje 60 minuta u trenutku nezgode tužitelj je imao najmanje 0,95 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Kod takve koncentracije alkohola u krvi većina ljudi nalazi se u pripitom stanju i njihove vozačke sposobnosti su smanjenje, ali ne bitno što znači da su relativno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilima.

10. Glede utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do prometne nezgode, njene dinamike i utvrđivanja omjera odgovornosti za nastalu štetu, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, vozila i promet KN, koji je u bitnom utvrdio da je brzina motocikla tužitelja na početku kočenja iznosila 52,7 km/h, a brzina vožnje kritične prigode 53,6 km/h. Brzina vožnje motocikla bila je niža od granične brzine zavoja koju bi sigurno prešao zavoj, a motocikl je ipak izletio. Prije naleta na betonsku ogradu, a nakon prelaska revizijskog okna motocikl je ostvario tragove kočenja. Iz fotografija koji su sačinili policijski službenici da je vidljivo da je revizijsko okno bilo u depresiji za najmanje 15 mm u trenutku nastanka prometne nesreće. Po tragovima kočenja da se zaključuje kako je prije naleta na betonsku ogradu motociklist prešao preko revizijskog okna koje se nalazi unutar samog zavoja. Vještak smatra da brzina motocikla nije povezana s izlijetanjem, tužitelja, jer je granična brzina lijevog zavoja kojom bi ga motocikl sigurno prešao bila 56, 2 km/h. U noćnim uvjetima u kojim se i dogodila prometna nesreća motociklist je mogao uočiti poklopac revizijskog okna, ali nije mogao vidjeti da je revizijsko okno s poklopcem i okolna asfaltna površina kolnika u depresiji.

10.1. Vještak se dodatno očitovao na primjedbe na svoj nalaz iskazavši da je revizijsko okno i poklopac okna u depresiji vidljiv iz fotoelaborata sačinjenog za vrijeme provođenja očevida od strane policijskih službenika i da se kojim slučajem motocikl gibao brzinom od 40 km/h došlo bi do destabilizacije motocikla, ali svakako u manjoj mjeri nego li je to pri većoj brzini. Vještak se nije mogao izjasniti da li bi vozeći brzinom od 40 km/h motociklist izbjegao udar u betonsku ogradu, jer bi to bilo nagađanje, a nije se mogao decidirano očitovati da li bi do destabilizacije došlo da je vozio 40km/h.

10.2. Što se tiče prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, drugostupanjski sud smatra da je vještak stručno i detaljno obrazložio svoj nalaz i da je pravilno prvostupanjski sud na tom nalazu temeljio svoju odluku glede odgovornosti za nastalu nezgodu. Iskazi saslušanih svjedoka, policajaca koji su obavili očevid i tuženika sukladni su sadržaju dokumentacije koju je koristio vještak u izradi nalaza i mišljenja.

10.3. Naime, vještak se nije mogao decidirano izjasniti da li bi vozeći brzinom od 40 km/h motociklist izbjegao udar u betonsku ogradu i da li bi pri toj brzini došlo do destabilizacije motocikla, jer bi to bilo nagađanje, što je i razumljivo, jer je činjenica da je šaht bio postavljen nepropisno u samom zavoju, pa je logično da o mogućoj destabilizaciji vozila dolaskom na šaht odlučuju mnogobrojni faktori, a ne samo i isključivo brzina vozila.

11. Prvostupanjski sud zaključio je da je za nastanak štetnog događaja najvećim dijelom odgovoran tuženik, ali i da postoji doprinos prvo tužitelja u omjeru od 30%, zbog prekoračenja brzine kojom se kretao i činjenice da je u trenutku nezgode bio alkoholiziran s najmanje 0,95 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

11.1. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud jer je prvo tužitelj vozeći neprilagođenom brzinom od 53,6 km/h (13,6 km/h bržom od dopuštene), kršio odredbu članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, dalje u tekstu ZOSPC) i u alkoholiziranom stanju ( najmanje 0,95 g/kg apsolutnog alkohola u krvi), kršio odredbu članka 199. st. 2. ZOSPC-a.

11.2. Iako se vještak nije mogao decidirano izjasniti da li bi prvo tužitelj vozeći brzinom od 40 km/h izbjegao udar u betonsku ogradu i da li bi uopće došlo do destabilizacije motocikla, opće je poznato da mogućnost nezgode i posljedice nezgode proporcionalno rastu sa brzinom kretanja, kao što je nedvojbeno da stupanj alkoholiziranosti utječe na vozačke sposobnosti. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da je prvo tužitelj prebrzom vožnjom u alkoholiziranom stanju, preuzeo dodatni nepotrebni rizik i da je vožnjom u takvom stanju veća vjerojatnost da će doći do prometne nesreće i da je veća mogućnost težeg ozljeđivanja, zbog čega je pravilno utvrđen njegov doprinos nastanku nezgode od 30%.

11.3. S druge strane doprinos tuženika znatno je veći, jer nepropisno postavljanje i održavanje šahta na prometnom kolniku u zavoju predstavlja veliki i nepredviđeni rizik za sudionike u prometu pogotovo za vozila na dva kotača, po su shodno tome glede doprinosa nastanku prometne odbijene žalbe tužitelja i tuženika.

12. Glede utvrđivanja posljedica koje je štetni događaj ostavio na prvo tužitelja i postojanje uzročne veze između štetnog događaja i povrede prava osobnosti tužitelja, bitne činjenice utvrđene su uvidom u medicinsku dokumentaciju i provođenjem medicinskog vještačenja.

13. Iz zajedničkog nalaza i mišljenja doktora ĆN i doktorice CN, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju doktora MN, proizlazi da je prvo tužitelj u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede od kojih su najznačajnije natučenje mozga, prijelom lijeve bedrene kosti s pomakom, rana razderotina lijeve prepone i difuzna aksonalna ozljeda mozga, zbog čega je kod tužitelja ostao trajni invaliditet, a zdravstveno stanje mu je stabilizirano 1. prosinca 2016.

13.1. Uslijed zadobivenih povreda tužitelj je trpio 6 tjedana bolova srednjeg intenziteta, 9 mjeseci bolove manjeg ili blagog intenziteta. Strah umjerenog intenziteta trajao je 8-10 tjedana, a blažeg intenziteta 10-12 mjeseci. Oštećenje duševnog zdravlja uklapa se u postotak umanjenja životnih aktivnosti koje su dali vještak neurokirurg i ortoped i s neurološkog-ortopedskog stajališta kod tužitelja nastalo oštećenje zdravlja iznosi 90%, te je toliko i umanjena životna aktivnost. Naruženost se može smatrati izraženom u srednjem stupnju, ali u određenim socijalnim uvjetima i prilikama ta naruženost može se kvalificirati do jakog stupnja.

13.2. Prema nalazima vještaka potreba za tuđom pomoći trajala je 5 sati dnevno u razdoblju od 6 mjeseci, od dana vještačenja i ubuduće trajna tuđa pomoć i njega biti će potrebna u trajanju od 3 sata u danu. Medicinska pomoć stručnog fizioterapeuta preporučena je 3 puta tjedno po 45 minuta kao i posjet logopeda, ali ta se stručna pomoć može organizirati putem HZZO-a.

13.3. Nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka pravilno je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na njima temeljio svoju odluku, jer su nalazi izrađeni stručno i detaljno, a vještaci su jasno i argumentirano obrazložili svoje nalaze i odgovorio na sva pitanja.

14. Temeljem nalaza vještaka drugostupanjski sud zaključuje da je prvo tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer na to ukazuju intenzitet i trajanje posljedica štetnog događaja. Stoga u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu satisfakciju primjenom odredbi članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka. 1-3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11, 76/15 - dalje: ZOO), u vezi sa člankom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a kao kriteriji za određivanje visine novčane satisfakcije uzeti su trajanje i intenzitet bolova, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog naruženja i duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti.

14.1. Prvostupanjski sud prvo tužitelju je po osnovi neimovinske štete u vidu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti utvrdio ukupni iznos štete u visini od 1.118.260,00 kuna /148.418,61 eura, utvrdivši po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 32.760,00 kuna, po kriteriju pretrpljenog straha 40.000,00 kuna, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja 33.000,00 kuna i duševnih boli smanjenje životne aktivnosti 1.012.500,00 kuna.

14.2 Drugostupanjski su polazeći od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su tek kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane satisfakcije, imajući u vidu da se radi o izuzetno teškim povredama koje su ostavile trajne posljedice na zdravlje i tjelesne aktivnosti prvo tužitelja, smatra da je u konkretnom slučaju iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti dosuđen u adekvatnom iznosu.

14.3. Naime, činjenica je da se radi o povredi koja po svojoj težini i trajanju bolova i straha, a pogotovo zbog operativnih zahvata i trajnog gubitka tjelesnih aktivnosti, imajući u vidu da se radi o osobi koja će posljedice ozljeđivanja osjećati još duži niz godina, bilo je osnove za dosuđivanje novčane satisfakcije nešto iznad prosječnih iznosa koje se priznaju za takvu vrstu povreda.

14.4. Može se naravno polemizirati da li je ukupna šteta pravilno utvrđena po svakom od kriterija, ali u svojoj ukupnosti utvrđena neimovinska šteta predstavlja primjerenu novčanu satisfakciju i ne odstupa standarda postavljenim Orijentacijskim kriterijima utvrđenim na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14.5. Utvrđeni iznos neimovinske štete primjenom odredbe članka 1106. u vezi sa člankom 1092. st. 1. umanjen je za doprinos prvo tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 30%, pa je prvo tužitelju pravilno dosuđen iznos od 782.782,03 kuna / 103.893,03 eura po tom osnovu.

15. Imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege, koja je po nalazu i mišljenju vještaka tužitelju bila potrebna 5 sati dnevno u razdoblju od 6 mjeseci, a koja pomoć se pruža po izlasku iz bolnice odnosno od 7. ožujka 2012. kada je otpušten iz Kliničkog bolničkog centra Split, pa za razdoblje od 6 mjeseci, odnosno do 7. rujna 2012., pravilno je dosuđena u iznosu od 1.911,21 euro / 14.400,00 kuna (nakon umanjenja od 30%), koliko je zatražio tužitelj, jer je cijena od 35,00 kuna eura po jednom satu pružene tuđe pomoći i njege, primjerena cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege koja se dosuđuje za taj vid štete.

16. Glede zahtjeva za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu nakon 27. prosinca 2013., pa nadalje, prvo tužitelju pripada tuđa pomoć i tri sata dnevno što iznosi 105 kuna dnevno, odnosno 3.105,00 kuna / 412,10 euro mjesečno koji iznos je pravilno umanjen za 30% što iznosi 288,47euro/ 2.183,48 kuna mjesečno.

17. Imajući u vidu da je kod prvo tužitelja DN nastupio teški invaliditet pravilno je drugo tužiteljici JN i treće tužiteljici BN, supruzi i tada maloljetnoj kćeri prvo tužitelja. temeljem članka 1101. st. 1. ZOO-a, utvrđena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti i to naročitog teškog invaliditeta bliske osobe, i to svakoj u iznosu od po 330.000,00 kuna / 43.798,53 euro. koji iznos je zbog doprinosa prvo tužitelja umanjen za 30% što iznosi 30.658,97 euro / 231.000,00 kuna.

17. Zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu dosuđena je suglasno odredbi čl. 1103. i čl. 1086 ZOO-a, u vezi sa člankom 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

18. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka temeljem odredbe članka 154. st. 5. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT),.

18.1. Tužitelji su uspjeli u postupku u omjeru od oko 85%, a kako nakon analize troškova postupka drugostupanjski sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud priznao tužiteljima zatražene troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku, prvostupanjska presuda potvrđena je i u dijelu odluke o troškovima postupka.

19. Tužiteljima nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer navodi odgovora nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

20. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić