REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž -72/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugo tužiteljice ZE, [adresa], treće tužiteljice LE, [adresa] i četvrto. tužiteljice GE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskih nasljednika pok. ŠE, svi zastupani po punomoćnici Nadi Kovačević, odvjetnici iz [adresa], protiv prvo tuženice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-304/2020-46, od 28. listopada 2022., i dopunske presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-304/2020-52., od 11. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja odbijaju se kao neosnovana, te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-304/2020-46, od 28. listopada 2022., i dopunska presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-304/2020-52., od 11. listopada 2023.

2. Tuženici se odbijaju s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-304/2020-46, od 28. listopada 2022., presuđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev 1., 2., 3. i 4. tužitelja koji glasi

" 1. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 13. lipnja 2017. godine između sada pok. ŠE kao pravnog prednika 1. tužitelja UE, OIB: [osobni identifikacijski broj]. tužiteljice ZE, 3. tužiteljice KE i 4. tužiteljice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tužene FE OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženog NE OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjeren po javnom bilježniku Ivanu Markoviću dana 13. lipnja 2017. pod brojem: OV- 1848/17.

Nalaže se tuženima da tužitelju naknade trošak ovog parničnog postupka."

1.1. Dopunskom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-304/2020-52., od 11. listopada 2023., presuđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev 1., 2., 3. i 4. tužitelja koji glasi:

"2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku brisanje svih upisa izvršenih na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 499 m2, pomoćna zgrada od 40 m2, pomoćna zgrada od 30 m2 i stambena zgrada [adresa] od 52 m2 za korist I. tužene FE OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke i 1. izreke presude i uspostava stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke 1. izreke ove presude, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude i dopunske presude žalbu su uložili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev i raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju i naloži tuženicima plaćanje parničnog troška ili presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. i 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, tužitelji smatraju iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude proturječi odlučnim činjenicama i iskazima danim u postupku .

2.2. U sadržaju žalbe tužitelji su prvenstveno istakli da prvostupanjski sud nije odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, te su predložili donošenje dopunske presude,

2.3. Pogrešnim se smatra zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelji nisu dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva, pri čemu se ispušta iz vida da je ovaj postupak pokrenut tužbom koju je osobno, po punomoćniku podnio pok. ŠE, samo godinu dana nakon sklapanja ugovora, a da je prvu tužbu za raskid ugovora podnio je već nakon dva mjeseca od sklapanja ugovora po punomoćnici Mersihi Mulalić odvjetnici iz Siska, koju je kasnije povukao pod pritiskom tuženika. Tužitelji u žalbi analiziraju iskaze saslušanih svjedoka, smatrajući da iz njihovih iskaza proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbu tuženici navode da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, pa predlažu da se žalba odbije kao neosnovana.

3.1. U sadržaju odgovora tuženici dodatno argumentiraju svoje navode koje su iznosili tijekom postupka apostrofirajući upravo tužiteljicu GE kao osobu koja je remetila odnose između tuženika i pokojnog ŠE i onemogućavala provedbu ugovora o doživotnom uzdržavanju.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pokojnog ŠE kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja 13. lipnja 2017., ovjeren po javnom bilježniku Ivanu Markoviću 13. lipnja 2017., pod brojem: OV-1848/17.

8. U postupku je sporno da li su se ispunili uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja.

9. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbe članka 583 st. 3 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO).

10. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju potrebno je u konkretnom slučaju utvrditi tri bitne činjenice:

10.1. Prvo treba analizirati sadržaj ugovora i utvrditi njegov karakter u smislu okolnosti koje su bile bitne u vrijeme zaključenja ugovora i prave volje stranaka glede okolnosti koje mogu nastati tijekom izvršavanja ugovora, drugo, da li se ugovor izvršava i da li su okolnosti vezane uz poremećene odnose bitne za opstojnost ugovora i treće tko je odgovoran za poremećenost međusobnih odnosa.

10.2. Te bitne okolnosti prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza u potpunosti utvrdio i pravilno na primijenio materijalno pravo.

11. Iz dokumentacije u spisu proizlazi:

- da je prednik tužitelja, ŠE kao primatelj uzdržavanja zaključio s tuženicima kao davateljima uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju 13. lipnja 2017. (dalje: Ugovor).

- da su se tuženici kao davatelji uzdržavanja obvezali uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, na način da su se obvezali osigurati mu potrebnu prehranu, spremanje kuće i pranje rublja, potrebnu odjeću i obuću, i sve ostale potrepštine, svu potrebnu njegu u slučaju bolesti, osigurati mu liječenje, te snositi troškove liječenja i lijekova, uključujući bolničke troškove, osigurati mu miran život u njegovo kući, te ga u slučaju smrti sahraniti prema mjesnom običaju i o svom trošku.

- da se tužitelj obvezao u trenutku svoje smrti prenijeti tužiteljima suvlasnički dio od ½ dijela nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i svu drugu pokretnu i nepokretnu imovinu u svom vlasništvu

- da su se tuženici nakon smrti ŠE uknjižili kao suvlasnici na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnina.

- da je predmetnu tužbu ŠE podnio 19. lipnja 2018., a da je preminuo **.**.2018.

12. Iz sadržaja ugovora je jasno vidljivo da stranke nisu ugovorile zajednicu života, jer je navedeno da će stranke živjeti svaka u svojem domaćinstvu, a davatelji uzdržavanja će mu pružati ugovorenu skrb. U točki I. Ugovora istaknuto je i da su stranke vezane osobnim vezama i da se davatelji uzdržavanja već dugi niz godina brinu o primatelju uzdržavanja i njegovoj imovini.

13. Postupak je pokrenuo kao tužitelj sada pokojni ŠE koji je u činjeničnom supstratu tužbe kao primjer da tuženici ne poštuju obveze preuzete Ugovorom posebno naveo da su otišli na more u kolovozu 2017. i ostavili ga bez pomoći u svakodnevnom životu.

13.1. Kako je ŠE umro prije nego što je saslušan u postupku, sporne činjenice oko izvršavanja Ugovora utvrđivane su saslušanjem stranaka i svjedoka.

13.2. Vezano uz odlazak tuženika na more u kolovozu 2017., tuženici su još u odgovoru na tužbu istakli da je točno da su otišli na more, ali da su dogovorili da za to vrijeme o ŠE brigu preuzmu RE i PE na što je on pristao, a tuženici su za tu uslugu platili 700,00 kn s obzirom da su RE i PE nosili hranu, čistili i brinuli se o zdravlju i higijeni primatelja uzdržavanja.

13.3. Saslušana kao svjedok RE potvrdila je da ju je prvo tuženica zamolila da kuha i nosi hranu ŠE za vrijeme dok su oni išli na more jer on nije htio ići s njima, te joj je ostavila 700 kn, pa je ona 15 dana kuhala a njen muž je vozio hranu u vrijeme ručka.

14. Budući je tijekom postupka problematiziran čitav tijek izvršavanja obveza tuženika preuzetih Ugovorom, na te okolnosti saslušani su predloženi svjedoci, koji su o bitnim činjenicama imali uglavnom posredna saznanja.

14.1. Iz iskaza svjedoka u bitnom proizlazi da je primatelj uzdržavanja bio osoba koja nije u potpunosti bio vezan za skrb treće osobe, jer je inzistirao da živi u svojoj kući, a što se tiče izvršavanje ugovornih obaveza od strane tuženika kao davatelja uzdržavanja, drugostupanjski sud smatra relevantnim iskaze četvrto tužiteljice GE, prvo tuženice, te svjedoka ĆE, i liječnice dr. BE.

14.2. Iz iskaza četvrto tužiteljice EE, prvo tuženice FE i svjedokinje ĆE, majke četvrto tužiteljice proizlazi da je po saznanju da je ugovor zaključen došlo do međusobno poremećenih odnosa i da je ĆE koja je s primateljem uzdržavanja živjela u izvanbračnoj zajednici dugi niz godina, pokrenula postupak za utvrđenje njenog udjela na kući koju su ona i primatelj uzdržavanja sagradili tijekom zajedničkog života. Postupak je završio nagodbom kojom joj je priznat udio od ½ dijela, s čim su se složili i tuženici koji su bili stranke u tom postupku. Također nije sporno da je došlo do svađe što je rezultiralo da je ĆE zabranjen pristup primatelju uzdržavanja.

15. Analizom dokaznog postupka proizlazi između ostalog da je pokojni ŠE, sam inicirao zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer je smatrao da mu je potrebna skrb trećih osoba, pa je ponudio sklapanje ugovora prvo HE, pa kad to ona nije prihvatila sklopio je ugovor s tuženicima. Takav ugovor doveo je do poremećenih odnosa, koji su s jedne strane doveli do tužbe izvanbračne supruge ĆE glede njenog udjela u imovini i odnosa nasljednika primatelja uzdržavanja s tuženicima.

16. Svjedokinja BE, liječnica obiteljske medicine iskazala je da je pok. ŠE bio njen dugogodišnji pacijent sve do smrti i da je bolovao od kroničnih bolesti kao što je hipertenzija i dijabetes, te je dolazio po lijekove. Sjeća se da je po lijekove dolazila prvo tuženica i to više puta. Ona joj je govorila da se nešto psihički događa sa sada pok. ŠE i rekla joj je da ne može ona razgovarati o tome već da on mora sam doći k njoj. Što se tiče fizičkog stanja on je bio u dobrom stanju ali je više bio depresivan i to prije nego što će otići u Dom. Što se tiče tog njegovog psihičkog stanja iz razgovora s njim zaključila je da je bio nezadovoljan sa životom, žalio se na situaciju, žalio se da nije zadovoljan sa skrbi, hranom koju je dobivao prvo tuženice, te joj je rekao da ima kćer ali se nije izjašnjavao o svojim odnosima sa kćeri. Preminuo je u Domu u koji je smješten nakon što se vratio iz Njemačke gdje je bio kod kćeri GE.

17. Analizom svih relevantnih činjenica, a vezano uz ključna pitanja navedena u točki 10.1. obrazloženja, nedvojbeno je po mišljenju drugostupanjskog suda da je u vrijeme zaključenja ugovora prava volja stranaka bila zaključenje ugovora sadržajno istovjetnog zaključenom ugovoru i da su ispunjene sve formalne pretpostavke za valjanost takvog ugovora.

17.1. Glede izvršavanja sadržaja Ugovora, činjenica je da su tuženici u kolovozu 2017. otišli na more i da su brigu o primatelju uzdržavanja prepustili RE i njezinom mužu. No kako se primatelj uzdržavanja suglasio da skrb privremeno preuzmu RE i njen suprug i kako je imao osiguran ručak, a radilo se o osobi koja je bila pokretna i imala svoja novčana sredstva, taj privremeni izostanak tuženika nije se mogao tretirati kao zapuštanje primatelja uzdržavanja i dovoljnim razlogom za raskid ugovora.

17.2. Iz iskaza doktorice BE proizlazi i da su tuženici vodili brigu o zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja i da je on samostalno mogao komunicirati s doktoricom i iznositi joj svoje probleme.

17.3. Cijeneći iskaz svjedoka doktorice BE kojoj treba u cijelosti pokloniti vjeru, može se zaključiti da su nezadovoljstvo primatelja uzdržavanja došli do izražaja u vremenu kad je došlo do poremećenih odnosa između tužitelja i tuženika, te ĆE i primatelja uzdržavanja i činjenicom da je pred smještaj u Dom primatelj bio kod četvrto tužiteljice u Njemačkoj.

17.4. Stoga drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali da tuženici nisu ispunjavali svoje obveze iz Ugovora i da je do djelomičnog prekida u izvršenju ugovornih obveza došlo zbog postupaka primatelja uzdržavanja nakon i onemogućavanja tuženicima pristupa kući primatelja uzdržavanja, pa stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid Ugovora propisane člankom 583. stavak 3. ZOO-a.

18. Tuženicima nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer sadržaj odgovora na žalbu nije bio od utjecaja na odluku drugostupanjskog suda.

19. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbio je kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrdio je u cijelosti.

U Požegi 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić