Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4497/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐŠ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 4. travnja 2024., broj: 22 Pp-3255/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. ĐŠ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okr. ĐŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura, koju je dužan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude.

1.1. Nadalje je okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2.Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni, navodeći da je loših materijalnih prilika i da nije u mogućnosti platiti kaznu, jer da pomaže roditeljima, narušenog je zdravlja i plaća kredit od 560,00 eura. Stoga predlaže primjenu opomene ili da se kazna zamijeni radom za opće dobro.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba je neosnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona i već u dovoljnoj mjeri vrednovanih svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te je očito imao u vidu njegove materijalne i obiteljske prilike, na koje ponovno upire u žalbi, budući da je kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo, iako je kao otegotnu okolnost utvrdio pravomoćnu kažnjavanost zbog prometnog prekršaja. Stoga je ocjena i ovog suda da nema uvjeta za blaže kažnjavanje.

6. Neosnovano žalitelj sugerira da se prema njemu primjeni opomena, budući da nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, jer se sukladno odredbe članka 43. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 euro, što nije slučaj u ovom predmetu, s obzirom da je za predmetno djelo propisana znatno viša novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana.

7. Prijedlog žalitelja da se kazna zamjeni radom za opće dobro je preuranjen jer se, sukladno odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, o tome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije, pod zakonom propisanim uvjetima. Međutim, osuđenik ne može sam tražiti niti zahtijevati da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.

8.Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), u minimalnijem iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje žalbenog postupka te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.

10.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.