Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-40/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lani Rudelić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. (OIB:23057039320), Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću broj P-125/2019-29 od 4. prosinca 2024., dana 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću broj P-125/2019-29 od 4. prosinca 2024.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan.

1.1.Obrazlažući navedeno stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjenice da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iz Ugovora o kreditu kojeg je sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 11.lipnja 2007. u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa], da navedeni ugovor sadrži prorogacijsku klauzulu u korist Općinskog suda u Rijeci kao suda sjedišta tuženika i da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor ugovorene mjesne nadležnosti Općinskog suda u Rijeci.

1.2. Polazeći od odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu ( dalje: ZZP/03 - "Narodne novine" broj 96/03) koja propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, od odredbe čl. 83. ZZP/03 prema kojoj se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, prvostupanjski sud je dokazni postupka koncentrirao na ispitivanje citiranih pretpostavaka.

1.4. Utvrdivši iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja da je predmetni ugovor sklopio u poslovnici tuženika u [adresa], da je tužitelj umirovljenik sa oko 800,00 Eur mirovine, da boluje od teže bolesti (raka prostate), da on i supruga imaju na raspolaganju jedan osobni automobil koji supruga koristi za potrebe svoga zaposlenja, da je udaljenost između [adresa] (ujedno i mjesta prebivališta tužitelja) i [adresa] otprilike tri puta dulja od puta između [adresa] i [adresa] kao sjedišta prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud zaključuje da bi putovanje tužitelja radi ostvarivanja njegovih prava i obveza na sud u Rijeku u odnosu na istovjetnu poziciju tuženika predstavljalo značajnu financijsku neravnotežu, imajući u vidu udaljenosti, troškove putovanja i za to potrebno vrijeme, a da bi mu na taj način bila i otežana mogućnost pristupu sudu.

1.5. Zaključivši stoga da je predmetna prorogacijska klauzula nepoštena te nastavno tome ništetna, prvostupanjski sud je odbio prigovor ugovorene mjesne nadležnosti odnosno nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Opisano rješenje pravovremenom žalbom iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) pobija tuženik, s prijedlogom ovom sudu da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (unatoč zabrani dvostrukog ukidanja sadržanoj u odredbi čl.366.a stav.1. Zakona o parničnom postupku).

2.1.Tuženik - u bitnom – nakon reprodukcije činjeničnih utvrđenja sadržanih u pobijanom rješenju kao i materijalno-pravne osnove odlučivanja te iznošenja sentenca sudskih odluka više sudova u Republici Hrvatskoj, ističe da je prvostupanjski sud "samo paušalno" ustanovio da je odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost suda u Rijeci nepoštena čime da je ostvario i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a. Nastavno ističe i da je prvostupanjski sud propustio sagledati da – i u slučaju da nije bila ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci, da bi u predmetnom sporu Općinski sud u Rijeci ponovno bio nadležan i to sukladno odredbama članka 46. i 48. ZPP-a.

3. Razmatranjem pobijanog rješenja i stanja prvostupanjskog predmeta ovaj sud istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč. 11. ZPP-a ne nalazi osnovanim. Suprotno tome stajalište je ovoga suda da pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, da su izneseni razlozi potpuno jasni, određeni i bez proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP- a.

4.Naime, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o tuženikovom prigovoru ugovorene mjesne nadležnosti suda u mjestu njegovog sjedišta (Općinskog suda u Rijeci) imao u vidu udaljenost tužiteljevog mjesta prebivališta ([adresa]) te sa takvim putovanjem povezane troškove i vremenski aspekt pa je, imajući u vidu i ostale okolnosti konkretnog slučaju (npr. prihode tužitelja, njegovu tešku bolest) osnovano zaključio da bi takva prorogacijska klauzula dovela do znatne neravnoteže u procesnim pozicijama ugovornih, kao parničnih stranaka, a što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

4.1.Na žalbenu tvrdnju da prisutnost tužitelja na raspravama nije potrebna jer je angažirao odvjetnika, treba reći da stranka bez obzira na zastupanje po odvjetniku u zaštiti svojih interesa može prisustvovat raspravama, a osim toga u provođenju dokaznog prijedloga njegovim saslušanjem (koji dokazni prijedlog je istaknuo sam tuženik) njegova prisutnost je i potrebna. Saslušanje sudionika parničnog postupka na daljinu, rezervirano je za posebne okolnosti te je posljedica takvih posebnih okolnosti, a ne pretpostavka ocjene (ne)ravnoteže u korištenju procesnih dispozicija stranaka.

4.2.Konačno, imajući u vidu da je iz dokumentacije u spisu (a i iskaza tužitelja) vidljivo da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u tuženikovoj poslovnici u [adresa] to je evidentno da je nadležnost prvostupanjskog suda utemeljena na odredbi čl.59. ZPP-a čime je anulirana primjena poveznica općemjesne nadležnosti za tuženika prema odredbama čl.46. i čl.48. stav.1. ZPP-a koju ističe tuženik u žalbi. Naime, prema odredbi čl.2.stav.1.III Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22) Općinski sud u Gospiću mjesno je nadležan i za grad [adresa].

5.Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl.380. toč.2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

5.1. Trošak žalbenog postupka tuženiku nije dosuđen obzirom da sa žalbom nije uspio. U Varaždinu, 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Dijana Hofer