REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4383/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja SETOVIA VOĆE d.o.o., OIB 78989677212, Zagreb, Slavonska avenija 7, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Vilajtović, odvjetnik u Zagrebu, Izidora Kršnjavoga 11, protiv tuženika KERUM d.o.o. u stečaju, OIB 66124057408, Split, Zrinsko-Frankopanska 68, kojeg zastupa punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu, Omiška 14, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-52/2023-4 od 27. kolovoza 2024., 16. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-52/2023-4 od 27. kolovoza 2024. u točki I. izreke i u točki II. izreke za parnični trošak u iznosu od 187,50 eur.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-52/2023-4 od 27. kolovoza 2024. u točki II. izreke i rješava:
Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 807,92 eur.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eur.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-52/2023-4 od 27. kolovoza 2024. u točki I. njegove izreke odbačena je tužba pa je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-8542/2012 od 28. kolovoza 2012. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 995,42 eur. Točkom III. izreke rješenja odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 829,52 eur.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud odbacio tužbu zbog toga što tražbina nije prijavljena u stečajnom postupku tuženika koji je otvoren rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-2/2013 od 2. studenog 2018., a odredbom članka 96. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 25/12 i 133/12; dalje: SZ) propisano je da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvariti samo u stečajnom postupku.
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).
4. Protiv označenog rješenja u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud ukine rješenje i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi u bitnome navodi da je pobijano rješenje nepravilno jer je tuženik u predstečajnom postupku nad njim, u cijelosti priznao tužiteljevu tražbinu pa stoga tužitelj nije imao obvezu prijaviti tražbinu nakon što je nad tuženikom otvoren stečajni postupak i to iz razloga što je tuženik u stečajnom postupku bio sam dužan ispitati njegovu tražbinu. Navodi da nije primio rješenje prvostupanjskog suda o prekidu postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, niti rješenje kojim se nastavlja ranije prekinut postupak zbog otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom. Pobija i odluku o trošku postupka smatrajući da podnesci od 8. studenog 2013., 25. listopada 2019. i 5. listopada 2020. nisu bili potrebni. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 625,00 eur.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o trošku parničnog postupka.
7. Ispitavši rješenje u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13., 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko rješenje pravilno osim u dijelu odluke o trošku postupka.
8. Tužitelj ne osporava da tražbinu koju je prije otvaranja stečajnog postupka ostvarivao u ovoj parnici, nije prijavio u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-2/2013 od 2. studenog 2018. Međutim, tužitelj pogrešno smatra da je sam tuženik u stečajnom postupku morao ispitati njegovu tražbinu, budući da je ona priznata u predstečajnom postupku koji se prethodno vodio nad tuženikom pa stoga on nije niti imao obvezu prijaviti tražbinu.
9. Naime, tužitelj koji je vjerovnik tuženika, bez obzira temelji li mu se tražbina na ovršnoj ispravi ili vjerodostojnoj ispravi, mora tražbinu sam prijaviti u stečajnom postupku prema odredbi članka 173. stavka 1. SZ-a (jedini izuzetak odnosi se na tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnik iz radnog odnosa, za koje je stečajni upravitelj dužan sastaviti popis tražbina koji se smatra prijavom tražbine, članak 173. stavak 2. SZ-a). Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 96. SZ-a, jer tužitelj kao vjerovnik tražbinu može ostvariti samo u stečajnom postupku i to nakon što prijavi tražbinu i ona mu bude ispitana na ispitnom ročištu. Okolnost da je tužiteljeva tražbina iz ove parnice ispitana u predstečajnom postupku nad tuženikom, ne oslobađa tužitelja obveze da tu istu tražbinu mora prijaviti i u stečajnom postupku, ako mu nakon priznanja tražbine u predstečajnom postupku, ista nije i namirena.
10. Parnični postupak koji se vodio prije otvaranja stečajnog postupka, nakon što je prekinut može se nastaviti i voditi samo ako je u stečajnom postupku tražbina osporena i vjerovnik osporene tražbine predloži nastavak parnice u skladu s odredbom članka 179. SZ-a, a kako tužitelj nije prijavio tražbinu niti mu je ona osporena u stečajnom postupku nad tuženikom, nisu ispunjene pretpostavke da bi se nakon nastavljanja ove parnice raspravljalo o tužiteljevoj tražbini.
11. Slijedom navedenog, iako prvostupanjski sud nije donio posebno rješenje o prekidu ovog parničnog postupka sada zbog otvaranja stečajnog postupka, koji je u trenutku otvaranja stečajnog postupka bio u prekidu zbog otvaranja predstečajnog postupka, nije počinjena povreda koja bi utjecala na odlučnu okolnost da se ova parnica nakon nastavljanja ne može voditi već se tužba mora odbaciti u skladu s kogentnom odredbom članka 96. SZ-a.
12. Naime,iz spisa proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-841/2012 od 11. studenog 2013. prekinuta ova parnica zbog otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom rješenjem nagodbenog vijeća od 15. listopada 2013. prema odredbi članka 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12; dalje: ZFPPN-a). Za vrijeme trajanja prekida postupka prema pravilima Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, otvoren je stečajni postupak nad tuženikom 2. studenog 2018. Podneskom od 25. listopada 2019. tuženik je izvijestio sud da tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku i predlaže odbaciti tužbu pa je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Povrv-841/2012 od 7. siječnja 2021. kojim je nastavio prekinuti postupak i pozvao tužitelja izvijestiti sud je li u stečajnom postupku prijavio tražbinu iz ove parnice. Navedeno rješenje je tužitelj primio 3. veljače 2021., protiv kojeg nije podnio žalbu, već je podneskom od 10. veljače 2021. izvijestio sud o razlozima zbog kojih smatra da tražbinu nije niti trebao prijavljivati u stečajnom postupku. Rješenje o nastavku ovog postupka postalo je pravomoćno pa kako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu iz naprijed navedenih razloga.
13. Stoga je prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke valjalo potvrditi prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Prvostupanjski sud je ocijenio da se podnesci od 8. studenog 2013. i 5. listopada 2020. smatraju obrazloženim podnescima izvan Tbr. 8. točka 1. Tarife, a podnesak od 25. listopada 2019. obrazloženim podneskom prema Tbr. 8. točka 1. Tarife.
15. Prema Tbr. 8. točka 1. Tarife za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. točke 1., 4., 7. i 8. Prema Tbr. 8. točka 3. Tarife Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. točka 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova.
16. Po ocjeni ovog suda sva tri podneska smatraju se ostalim podnescima prema Tbr. 8. točka 4. Tarife za sastavljanje kojih odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova. Podneskom od 8. studenog 2013. tuženik je obavijestio sud da je nad njim otvoren predstečajni postupak te je dostavio rješenje nagodbenog vijeća. Podneskom od 25. listopada 2019. tuženik je obavijestio sud da je otvoren stečajni postupak nad njim i da tužitelj nije prijavio tražbinu, te je dostavio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama. Podneskom od 5. listopada 2020. tuženik je predložio nastavak postupka i odbačaj tužbe. Stoga tuženiku pripada iznos od 50,00 eur po podnesku što uvećano za PDV iznosi ukupno 187,50 eur.
17. Slijedom navedenog je u tom dijelu tužiteljeva žalba djelomično osnovana pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja prema odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a.
18. Tužitelj nije uspio u sporu u glavnoj stvari pa je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, odbijen kao neosnovan (točka III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Sutkinja
Nevenka Marković
