Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-25/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te sudaca Jasne Momirović i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Hotel Duga uvala d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi EP, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika Hotel Duga uvala d.o.o. kao pravne osobe i EP kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. listopada 2024., broj: Pp-1501/2023, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Hotel Duga uvala d.o.o., kao pravne osobe i EP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaki, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Hotel Duga uvala d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba EP proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci presude, te su kažnjeni novčanim kaznama na način da je pravnoj osobi izrečena kazna u iznosu od 700,00 eura, a odgovornoj osobi kazna u iznosu od 300,00 eura. Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni.

2.1. Žalitelji u žalbi u bitnome navode kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su TV prijemnici u hotelskim sobama emitirali autorska djela s obzirom da navedeno nije utvrđeno neposrednim nadzorom, već temeljem izjave saslušanog svjedoka, referenta ZAMP-a, koji je izjavio da su sobe bile opskrbljene TV prijemnicima s obzirom da je riječ o hotelu kategoriziranom s tri zvjezdice. S tim u vezi ističu kako sama okolnost da je hotel bio u funkciji ne znači da su se na TV prijemnicima priopćavala glazbena djela, kao i da su tužitelju predlagali zaključenje ugovora, međutim da tužitelj nikada nije dostavio ugovor niti račun temeljem kojeg bi okrivljenici platili svoju obvezu.

2.2. Žalitelji predlažu da se žalba, iz razloga iznijetih u žalbi, prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano žalitelji poriču počinjenje prekršaja s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka ČP, referenta ZAMP-a, zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela te podneska tužitelja od 19. travnja 2023., imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

5.1. Jednako tako, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a iznesenim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

5.2. Naime, prvostupanjski sud pravilno ističe da je za postojanje prekršaja dovoljno da je korištenje zaštićenih autorskih glazbenih djela dostupno javnosti, pravilno tumačeći odredbu članka 3. stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojim je propisano da se javnim korištenjem autorskog djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu.

5.3. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je za zaključak kako su u konkretnom slučaju okrivljenici u hotelskim sobama javno priopćavali autorska glazbena djela dovoljno utvrditi da se u sobama nalaze TV prijamnici, a što gostima omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu je od utjecaja isključivo činjenica jesu li okrivljenici kritične zgode obavljali djelatnost, a koju činjenicu okrivljenici tijekom postupka nisu osporavali. Okrivljenici niti u žalbi ne osporavaju da su se kritične zgode u hotelskim sobama nalazili gosti, što je i logično s obzirom da se radilo o turističkoj sezoni (18. srpnja 2022.) u turističkom mjestu.

5.4. Nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika okolnost da su bili u pregovorima s tužiteljem, s obzirom da je nesporno da pregovori nisu rezultirali pribavljanjem potrebnog odobrenja za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela. Bez obzira na razloge zbog kojih odobrenje nije pribavljeno, okrivljenici bez odobrenja nisu smjeli javno priopćavati autorska glazbena djela, a iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su upravo to činili.

5.5. Jednako tako nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude žalbeni navodi okrivljenika kako sama činjenica da je riječ o hotelu s tri zvjezdice ne znači da su sobe bile opskrbljene TV prijemnicima. Naime, shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi, suprotno tvrdnji žalitelja i valjano obrazložio te je za odluku o krivnji i zašto je cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka ČP, dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud. Pored navedenog, okrivljenicima je u smislu članka 85. Prekršajnog zakona pruženo pravo na obranu te mogućnost očitovanja o svim činjenicama i dokazima koji ih terete, koje pravo okrivljenici tijekom prvostupanjskog postupka nisu iskoristili s obzirom da se nisu odazivali na uredno primljene sudske pozive niti su obranu iznijeli pisanim putem.

6. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u obrazlaganju presude, već je po mišljenju ovog Suda prvostupanjski sud za svoju odluku dao dostatne i relevantne razloge koji su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa.

7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da žalitelji za počinjeni prekršaj nisu kažnjeni prestrogim kaznama.

7.1. Naime, unatoč ranijoj kažnjavanosti okrivljenika za istovrsni prekršaj, i I okrivljeniku i II okrivljeniku kazna je izrečena blizu donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (kazna je propisana u iznosu od 663,61 eura do 6.636,14 eura za pravnu osobu te u iznosu od 265,45, eura do 1.327,23 eura za odgovornu osobu), a koju kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi.

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.