Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-61/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice HE (sada UE iz [adresa].), OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Pob- 33/2016 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Pob-33/2016 od 18. ožujka 2024.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati isplati iznos od 115.554,40 kn/15.336,70 eura s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose pobliže navedene u izreci presude.

1.1.Odbijen je i daljnji tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženica isplati iznos od 5.525,32 kn/733,34 eura s zateznom kamatom, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

1.2. U točki II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.956,81 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženicu na naknadu parničnog troška, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja ns ponovno suđenje.

3. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanim te predlaže da se žalba odbije i presuda prvog stupnja potvrdi, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 115.554,40 kn/15.336,70 eura s zateznom kamatom, te daljnjeg iznosa od 5.525,32 kn/733,34 eura s zateznom kamatom.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza. Razlozi presude zbog kojih je sud odbio zahtjeve tužitelja su jasni, presuda nema nedostatka te je istu moguće ispitati.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-da su stranke bile u braku koji je zaključen 6. listopada 2001., da je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-422/10-28 od 4. ožujka 2011. koja je postala pravomoćna 13. svibnja 2011.;

-da je u braku rođeno troje djece, s time da je mldb. FE tijekom trajanja braka umrla;

-da je bračna zajednica stranaka faktički prestala ranije, 8. veljače 2010. kada je tuženica zajedno s djecom smještena u skloništu Autonomne ženske kuće u [adresa];

-da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 4. ožujka 2016., a zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.525,32 kn 28. lipnja 2016.

-da tužbeni zahtjev iz točke I. izreke u bitnom obrazlaže tvrdnjama, da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice stekle određenu pokretnu i nepokretnu imovinu, da tuženica iako je tijekom trajanja bračne zajednice s prekidima bila u radnom odnosu, da je on isključivo snosio sve troškove njihove bračne zajednice, da tuženica u tome nije sudjelovala, da tužitelj tužbenim zahtjevom iz točke I. izreke traži isplatu utuženog iznosa od 115.554,40 kn s zateznom kamatom s različitim rokovima dospjeća;

-da je tužitelj podneskom od 28. lipnja 2016. utužio i daljnji iznos od 5.525,32 kn s zateznom kamatom koji temelji na tvrdnji da su stranke i njihova kćerke mldb. L i mldb. H u parničnom postupku vođenom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-2388/03 ostvarivale pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete koja im je nastala zbog smrti njihove kćerke, odnosno sestre mldb. FE koja je umrla, a protiv KBC Zagreb i LEH, kao tuženika u kojem postupku da je utvrđeno da je mdb. FE umrla zbog pogreške u liječenju, da je citiranom presudom koja je postala pravomoćna 27. listopada 2015. tuženici, pored naknade neimovinske štete dosuđena i naknada imovinske štete u iznosu od 11.050,65 kn za troškove pogreba mldb. FE, da tužitelj tvrdi da je tuženici neosnovano dosuđen i isplaćen iznos naknade šete od 11.050,65 kn, te da tužitelj traži isplatu ½ dijela tog iznosa, odnosno iznos od 5.525,32 kn, obrazlažući da je on snosio troškove pogreba mldb. FE;

-da je tuženica u odgovoru na tužbu osporila sve činjenične navode tužbe te suprotno tvrdnjama tužitelja navela da je i ona tijekom trajanja bračne zajednice bila zaposlena i ostvarivala prihod od plaće, da su svi troškovi bračne zajednice financirani iz prihoda stranaka, pri čemu je tuženica ustvrdila da je tužitelj ostvarivao minimalne prihode obavljajući djelatnost u svom obrtu, da je tuženica skrbila o djeci, te da s obzirom na ove okolnosti, tužitelj nema pravo na isplatu utuženih iznosa iz točke I. izreke, dok da je u odnosu na potraživanje tužitelja iz toč. II. izreke presude, navela da je u parničnom postupku u kojem je obitelj ostvarivala naknadu štete zbog smrti mldb. FE, sudjelovao i tužitelj, da je istome bilo poznato da je pravomoćnom presudom suda, tuženici dosuđen iznos od 11.050,65 kn po osnovi naknade troškova pogreba mldb. FE, navodeći da su troškovi pogreba mldb. FE financirani iz sredstava koja su donirali građani, kao pomoć koja je prikupljena tijekom njezina liječenja;

-da je tuženica u odnosu na zahtjev iz toč. I. izreke istakla prigovor zastare.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u odnosu na zahtjev iz točke. I. izreke ocijenio kao osnovan prigovor zastare, utvrđujući da je tužba podnesena 4. ožujka 2016., da budući se radi o zahtjevu za isplatu, zastara počinje teći od faktičkog prestanka bračne zajednice stranaka, 8. veljače 2010., a ne od dana pravomoćnosti presude (13. svibnja 2011.) kojom je razveden brak stranaka, zaključujući da zastarni rok iznosi pet godina, pa je prvenstveno ocjenjujući prigovor zastare kao osnovan, zahtjev tužitelja iz točke I. izreke presude odbio kao neosnovan.

10. Podredno, u odnosu na navedeni zahtjev, prvostupanjski sud je analizom iskaza stranaka, saslušanih svjedoka te uvidom u dokumentaciju u spisu, u bitnome zaključio da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice zajedno privređivale i snosile troškove zajedničkog života, te zajednički ulagale u pokretnine i nekretnine, te da s obzirom na ove okolnosti stranke zajedno odgovaraju za dugove koji terete bračnu zajednicu, pričemu prvostupanjski sud nije prihvatio kao dokazane tvrdnje tužitelja da je isključivo on svojim sredstvima sudjelovao u plaćanju dugova koji su teretili bračnu zajednicu, zaključujući da je u tome podjednako sudjelovala i tuženica koja je tijekom trajanja bračne zajednice bila u radnom odnosu, a uz to da je ista, zajedno sa tužiteljem brinula o odgoju i skrbi njihovo troje mldb. djece.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da za odlučivanje o navedenom zahtjevu u primjenu dolazi Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, - u nastavku teksta ObZ/03 ), s obzirom da je odredbom čl. 553. ObZ-a („Narodne novine“ broj: 103/15 - u nastavku teksta ObZ/15) propisano da će se iznimno od čl. 552. st. 1. ObZ-a postupci o imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova dovršiti prema odredbama zakona po kojem su pokrenuti, budući da je ObZ/15 stupio na snagu 1. studenoga 2015., pa da stoga u primjenu dolaze odredbe ObZ/03.

12. Cijeneći da je odredbom čl. 248 ObZ/03 bilo propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da prema čl. 249 ObZ/03 su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, pritom cijeneći da tužitelj nije dokazao da su stranke drugačije ugovorile, sud je ocijenio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa iz točke I. izreke uz obrazloženje, da budući su sve potrebe bračne zajednice stranke snosile zajednički, da tužitelj, pa i u situaciji da je faktično izvršio sva plaćanja ne može osnovano tražiti isplatu utuženog novčanog iznosa, budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su stranke sve troškove bračne zajednice svojim radom i sredstvima zajednički financirale.

13. Pritom je prvostupanjski sud u odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 150,00 kn sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2014. do isplate, za troškove popravka razbijenog stakla na vratima u zajedničkom stanu, ocijenio da se radi o zahtjevu za naknadu štete koji da zastarijeva u roku od tri godine, pa je ovaj dio zahtjeva zbog tog razloga odbio kao neosnovan.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.525,32 kn s zateznom kamatom, sud je isti odbio kao neosnovan uz obrazloženje da je tužitelj, zajedno s tuženicom i njihovom djecom sudjelovao u parničnom postupku u kojem su stranke ostvarile naknadu štete iza smrti pok. kćerke, da je pravomoćnom presudom tuženici dosuđen trošak pogreba u ukupnom iznosu od 11.050,65 kn, da tužitelj u tom parničnom postupku zahtjev za isplatu troškova pogreba nije postavio, već je pristao da se troškovi pogreba dosude tuženici. Osim toga, prvostupanjski sud je ocjenom stranačkog iskaza tuženice i svjedoka, utvrdio da su troškovi pogreba za mldb. FE plaćeni iz sredstava donacija građana koja su prikupljena za troškove njezinog liječenja, pa je zbog tih razloga ovaj dio tužbenog zahtjeva također odbio kao neosnovan, dok je o naknadi parničnih troškova odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

15. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o osnovanosti tuženičinog prigovora zastare, te u vezi s tim ukazuje da je odredbom čl. 235. st.1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) propisano da zastara ne teče između bračnih drugova, pri čemu da sud pogrešno uzima da je zastare potraživanja počela teći nakon faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka, odnosno od 8. veljače 2010.

16. Opisani žalbeni navodi tužitelja su osnovani, jer prema odredbi čl. 235. toč.1. ZOO-a kojom odredbom je reguliran zastoj zastare, zastara ne teče između bračnih drugova.

17. Prema shvaćanju ovog suda, a pri čemu i ovaj sud prihvaća da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja za isplatu, a ne o zahtjevu za utvrđenje bračne stečevine i podjelu imovine, rok zastare od pet godina u konkretnom slučaju treba računati od dana pravomoćnosti presude kojom je razveden brak stranaka, a to je 13. svibnja 2011., ovo s obzirom na okolnost da pravne posljedice razvoda braka nastaju pravomoćnošću presude o razvodu braka.

18. S obzirom na ove okolnosti, a budući da je predmetna tužba u odnosu na zahtjev iz točke I. podnesena 4. ožujka 2016., da potraživanje tužitelja zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, potraživanja tužitelja iz točke I. izreke nisu u zastari, na što tužitelj osnovano u žalbi ukazuje.

19. Stajalište prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o regresnom zahtjevu tužitelja je pravilno, jer tužitelj zahtjevom iz točke I. izreke traži isplatu za troškove koji su teretili bračnu zajednicu stranaka, tvrdeći da je samo on snosio te troškove, sredstvima koja je ostvario radom u obrtu, a da tuženica ni na koji način nije sudjelovala u snašanju troškova bračne zajednice.

20. Tužitelj u ovom parničnom postupku ne traži utvrđenje bračne stečevine, odnosno svog prava vlasništva ili suvlasništva na određenim pokretnim stvarima ( primjerice automobilu ) ili na nekretninama koje su stečene tijekom trajanja bračne zajednice kao ni podjelu te imovine.

21. Prvostupanjski sud je pravilno i podredno ukoliko bi prigovor zastare bio neosnovan, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iz toč. I. izreke presude.

22. Žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani.

23. Prema shvaćanju ovog suda, a u odnosu na primjenu mjeodavnog materijalnog prava, treba reći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu dolaze u primjenu odredbe ObZ/03.

24. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 552. st. 1. ObZ/15 koji je stupio na snagu 1. studenoga 2015. propisano da postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti će se prema odredbama ObZ/03.

25. Predmetni parnični postupak je pokrenut 4. ožujka 2016., dakle nakon stupanja na snagu ObZ/15, pa za odlučivanje o tužbenom zahtjevu primjenom čl. 551., čl. 552. st. 2. i čl. 553. ObZ/15 u primjenu dolaze odredbe tog Zakona.

26. Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ/15 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, st. 3. propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drukčije ugovorili, čl. 38. ObZ/15 propisuje da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, čl.39. st. 1. ObZ/15 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, st. 2. propisuje da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ovog Zakona.

27. Odredbom čl. 43. ObZ/15 regulirane su pojedinačne obveze bračnih drugova, odgovornost bračnih drugova za obveze trećim osobama, te je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice ne odgovara drugi bračni drug, čl. 44. ObZ/15 kojim su regulirane solidarne obveze bračnih drugova propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Stavak 2. propisuje; ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine, dok st. 3. propisuje da se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

28. Prvostupanjski sud je pravilno u provedenom dokaznom postupku, te suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilnom ocjenom iskaza stranaka, zatim iskaza svjedoka, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu, u bitnom utvrdio da su i tužitelj i tuženica tijekom trajanja bračne zajednice bili u radnom odnosu, tužitelj u vlastitom obrtu, koji je bio u vlasništvu s njegovom majkom, da je tužitelj od obavljanja djelatnosti iz obrta ostvarivao relativno minimalne prihode, što je potvrdila i njegova majka, da je tuženica tijekom cijelog trajanja bračne zajednice bila u radnom odnosu i ostvarivala prihod od plaća. Iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi da su obje stranke, pa tako i tuženica, brinuli i skrbili o njihovoj maloljetnoj djeci, pri čemu, ako bi se i prihvatilo da tuženica novčanim sredstvima nije sudjelovala u stjecanju pokretnina (automobil i drugih), ili nekretnina, tuženica je svojim radom koji se ima smatrati doprinosom bračnoj zajednici i sredstvima iz svoje plaće sudjelovala u troškovima obiteljskog domaćinstva, osobito radom, brigom i skrbi o maloljetnoj djeci, te privređivala za bračnu zajednicu.

29. Tužitelj suprotno nije dokazao, odnosno navodi tužitelja da je isključivo on svojim sredstvima sudjelovao u svim troškovima bračne zajednice, nisu ničim dokazani, jer suprotno proizlazi iz stranačkog iskaza tuženice i majke tužitelja iz čijih iskaza proizlazi da je tužitelj, radom u obrtu ostvarivao minimalne prihode, da su obiteljsko domaćinstvo stranaka, novčanim sredstvima potpomagali kako roditelji tužitelja, tako i roditelji tuženice. Prema shvaćanju ovog suda, ova davanja novčanih sredstva predstavlja dar obim parničnim strankama, dakle tužitelju i tuženici, pa se dakle nikako ne mogu prihvatiti kao osnovane tužbene tvrdnje i žalbeni navodi tužitelja da je isključivo on svojim sredstvima sudjelovao u snašanju troškova koje terete bračnu zajednicu, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi suprotno.

30. Ako se i prihvati da su isključivo sredstvima tužitelja financirani troškovi kupnje osobnog vozila, nekretnina, a kada se ima uvidu da je u bračnoj zajednici rođeno troje djece od kojih je mldb. FE od rođenja bila bolesna, životno je i logično za zaključiti da troškovi bračne zajednice, u koje spadaju svi troškovi za potrebe mldb. djece, a isto tako i za potrebe tužitelja i tuženice, kao što su troškovi prehrane, koji nisu mali, troškovi nabave odjeće i obuće, tada je sasvim jasno da tužitelj isključivo svojim sredstvima u snašanju tih troškova i samostalno, nije sudjelovao, već je to činila tuženica svojim radom, te novčanim sredstvima koja je ostvarila iz svoje plaće.

30.1. U takvim okolnostima provođenje knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine uloženih sredstva, nije bilo potrebno, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, a što tužitelj neosnovano ističe u žalbi.

30.2. U odnosu na troškove koji su nastali nakon prestanka bračne zajednice, treba reći da iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj pravomoćnom presudom suda obvezan doprinositi za uzdržavanje djece, da tužitelj uzdržavanje nije plaćao, pa u takvim okolnostima, tužitelj ne može osnovano tužbom tražiti isplatu za troškove koji su nastali nakon prestanka bračne zajednice.

31. Zbog tih razloga, te primjenom citiranih zakonskih odredbi, zahtjev tužitelja za isplatu iz točke I. izreke pravilno je odbijen kao neosnovan.

32. Okolnost da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno pozvao na citirane odredbe ObZ/03, nije utjecala na pravilnost i zakonitost presude, jer je primjenom citiranih zakonskih odredbi ObZ/15 na jednak način trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja iz točke I. izreke.

33. Zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.525,32 kn pravilno je odbijen kao neosnovan, iz razloga koje navodi i prvostupanjski sud, jer iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj zajedno sa tuženicom i njihovim kćerkama u parničnom postupku pod posl.br. P-2388/03 pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu ostvario pravo na naknadu štete zbog smrti mldb. kćerke FE, u kojem postupku je pravomoćnom presudom suda tuženici pored naknade neimovinske štete dosuđena i naknada imovinske štete za troškove pogreba u iznosu od 11.050,65 kn, što je tužitelju svakako bilo poznato. U takvim okolnostima, te kada se uzme u obzir da iz dokaznog postupka proizlazi da su stranke troškove pogreba platile sredstvima iz prikupljenih sredstava građana za liječenje mldb. FE, zahtjev tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno je odbijen kao neosnovan, a žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani.

34. Stoga, žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava, nisu ostvareni.

35. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

36. Slijedom svega obrazloženog, te primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude, pri čemu je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci, 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić