Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1555/2023-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Josip- Saša Banić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika – protutužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, III. tuženice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tuženika VEČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tuženice NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tuženice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VII. tuženika IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII. tuženice KE iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], VI., VII. i VIII. tuženici zastupani po punomoćniku ŠE, odvjetniku iz [adresa] i IX. tuženika AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i predaje posjeda, rješavajući žalbu tužitelja - protutuženika i II. tuženika - protutužitelja OE protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-215/2021-50 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja – protutuženika VE odbija se kao neosnovana, dok se žalba II. tuženika - protutužitelja OE uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P- 215/2021-50 od 2. lipnja 2023.:

a) potvrđuje u pobijanim točkama III., IV. i V. izreke;

b) potvrđuje u točki VI. izreke kojom je tužitelj - protutuženik VE obvezan naknaditi II. tuženiku - protutužitelju OE troškove parničnog postupka u iznosu od 1.795,08 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od 3. lipnja 2023.

c) preinačava u dijelu točke VI. izreke i to u dijelu u kojem II. tuženik – protutužitelj VE nije uspio sa zahtjevom za naknadom parničnog troška na način da se tužitelj –protutuženik VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezuje naknaditi II. tuženiku – protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti iznos od 16. siječnja 2025. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 492,50 EUR II. tuženik - protutužitelj OE odbija.

II. Tužitelju - protutuženiku VE se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

III. Nalaže se tužitelju – protutuženiku VE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da II. tuženiku – protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 83,08 EUR, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 67,87 EUR II. tuženik – protutužitelj OE odbija.

IV. II. tuženiku – protutužitelju OE ne dosuđuje se trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], postao vlasnikom:

- 151/2100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom 584 čhv na kojoj su suvlasnici GE u 1/12 dijela, IE u 1/12 dijela i KE u 1/12 dijela i

- 181/1406 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] sa površinom od 391 čhv na kojoj je vlasnik AE.

II. Tuženi GE, IE i KE dužni su trpjeti da na njihovim suvlasničkim dijelovima na 151/2100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom od 584 čhv tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i tuženik AE je dužan trpjeti da na 181/1406 dijelu nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] sa površinom od 391 čhv tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] postao vlasnikom:

- 110/450 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] sa površinom 125 čhv,

- 78/162 dijela nekretnine upisne u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom 45 čhv,

- 396/1093 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom 304 čhv,

- 151/2100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom 584 čhv, na kojoj su suvlasnici JE u 3/12 dijela, FEIE u 3/12 dijela i NE u 3/12 dijela."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženi su dužni trpjeti da na 110/450 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] sa površinom od 125 čhv, 78/162 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom 45 čhv, 396/1093 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom 304 čhv, 151/2100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa površinom 584 čhv, na kojima su suvlasnici JE u 3/12 dijela, VEČ u 3/12 dijela i NE u 3/12 dijela, te da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime."

V. Nalaže se tužitelju – protutuženiku VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku – protutužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u samostalni i neposredan posjed slobodne od njegovih osoba i stvari dijelove kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa 304 čhv i kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] sa 45 čhv, obje iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] u površini od 396 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – livada [adresa] u površini od 78 m2, sve prema Skici izmjere mjerničkog vještaka koja je sastavni dio izreke ove presude.

VI. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da 2. tuženiku – protutužitelju plati troškove postupka u iznosu od 1.795,08 EUR / 13.525,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 3. lipnja 2023. godine do isplate u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavili su tužitelj – protutuženik VE (dalje u tekstu: tužitelj) i II. tuženik - protutužitelj OE (dalje u tekstu: II. tuženik).

2.1. Tužitelj pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev (točke III. i IV. izreke), te u dijelu u kojem je usvojen protutužbeni zahtjev II. tuženika OE (točka V. izreke) i u točki VI. kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP- a, te na bitne povrede iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 331. b. st. 1. toč. 1. - 4. ZPP-a te u vezi s čl. 220. ZPP-a. Predlaže da se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja a odbije protutužbeni zahtjev II. tuženika OE i tužitelju naknade troškovi parničnog postupka. Zahtjeva i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.2. II. tuženik OE pobija samo točku VI. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka i to u dijelu u kojem mu nisu priznati zatraženi troškovi po protutužbi zbog čega predlaže da mu se pored dosuđenog iznosa od 1.795,08 EUR dosudi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.492,50 EUR kao i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu I. tuženik DE i II. tuženik OE su se u cijelosti protivili žalbenim navodima tužitelja, s tim da je II. tuženik OE zahtijevao i trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba II. tuženika OE djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužitelja i II. tuženika OE te navode I. tuženika DE i II. tuženika OE iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na 151/2100 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj su suvlasnici GE, IE i KE, na 181/1406 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je kao vlasnik upisan AE, na 110/450 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je kao vlasnik upisan DE, na 78/162 dijela nekretnine upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] te na 396/1093 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je kao vlasnik upisan OE, te na 151/2100 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj su kao suvlasnici upisani JE, VIE i NE, da su tuženici dužni trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnik u određenim dijelovima.

6.1. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnim navodima da je inače u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], te da pored ovih svojih nekretnina uživa preko 40 godina i to kako osobno tako i putem svojih prednika kao samostalni i kvalificirani posjednik i dio susjednih nekretnina koje su u posjedu tuženika, pa tako navodi da nesmetano posjeduje 110 m2 od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica] m2 od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica] koja iznosi 162 m2, 396 m2 od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica] koja iznosi 1093 m2, 33 m2 od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica] koja iznosi 58 m2, 469 m2 od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica] koja iznosi 957 m2, 151 m2 od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica] koja iznosi 2100 m2 i 181 m2 od ukupne površine k. č. br. [katastarska čestica] koja iznosi 1406 m2.

6.1. Nadalje, predmet postupka je i protutužbeni zahtjev II. tuženika OE da mu tužitelj kao osoba koja drži u posjedu određeni dio nekretnina koje su njegovo vlasništvo preda u posjed iste dijelove k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica].

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama i u posjedovnom listu upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su tuženici u zemljišnim knjigama i u posjedovnom listu upisani kao vlasnici odnosno suvlasnici nekretnina u odnosu na koje tužitelj postavlja zahtjev da je stekao određeni suvlasnički udio na predmetnim nekretninama dosjelošću;

- da su VI. tuženica GE, VII. tuženik IE, VIII. tuženica KE i IX. tuženik AE priznali tužbeni zahtjev;

- da je nalazom i mišljenjem vještaka geodeta ČE od 29. prosinca 2021. nakon obavljenog očevida na terenu utvrđen položaj nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja kao i položaj nekretnina tuženika, te da je na skici izmjere prikazano koji fizički dio nekretnina tuženika obrađuje i koristi tužitelj na način da je iste površine vještak prikazo određenim točkama te izračunao površinu u odnosu na ukupnu površinu nekretnina tuženika;

- da je provedenim dokazima i to saslušanjem svjedoka, te tužitelja i I. tuženika DE i II. tuženika OE kao stranaka i njihovom ocjenom sud prvog stupnja zaključio da se posjed tužitelja ne može smatrati poštenim sukladno odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV).

8. Slijedom svega naprijed navedenog, u odnosu na tuženike koji su priznali tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. i II. izreke), dok u odnosu na ostale tuženike odbija tužbeni zahtjev tužitelja (točka III. i IV. izreke). S obzirom da je u odnosu na II. tuženika OE odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj dosjelošću stekao određeni suvlasnički udio u odnosu na nekretnine koje se vode u njegovom vlasništvu, to iz tog razloga sud prvog stupnja primjenom čl. 162. st. 1. ZV-a usvaja u cijelosti protutužbeni zahtjev II. tuženika OE (točka V. izreke). Također, obvezuje tužitelja da II. tuženiku OE naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.795,08 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka VI. izreke).

9. U žalbenom postupku je sporno, da li je pošten posjed tužitelja u odnosu na nekretnine I. tuženika DE i II. tuženika OE, te da li je sud prvog stupnja mogao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na III. tuženicu JE, IV. tuženika VEČ i V. tuženika tuženicu NE koji se uopće nisu očitovali na dostavljenu tužbu, odnosno da li je u odnosu na njih bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe.

10. Iako ovaj sud prihvaća žalbene navode tužitelja da sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge zbog čega je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ŽE, a koji je bio predložen na okolnost načina stjecanja i vremena stjecanja posjeda tužitelja, a da za to nije dao nikakve razloge iako je isti dokazni prijedlog pravovremeno predložen prije zaključenja prethodnog postupka, svakako je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika DE i II. tuženika OE, ali ne iz razloga koje navodi sud prvog stupnja u obrazloženju presude.

11. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe kao i iz stanja spisa proizlazi da tužitelj navodi da je u posjedu točno određenih (realnih) dijelova spornih nekretnina, a što je i geodetski vještak prikazao na skici lica mjesta na način da je u odnosu na svakog tuženika utvrdio koji točno dio njegove nekretnine uživa tužitelj i isto iskazao u određenoj površini, a slijedom čega je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je dosjelošću stekao određeni suvlasnički dio spornih nekretnina.

12. Međutim, u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odukama poslovni broj Rev-x-995/13 od 29. siječnja 2014. i Rev-2412/2015 od 16. siječnja 2019.).

13. Tako postavljeni tužbeni zahtjev u potpunoj je suprotnosti s odredbama ZV-a koje definiraju pojam vlasništva i suvlasništva.

14. Vlasništvo je definirano kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (čl. 30. ZV), dok je suvlasništvo definirano kao vlasništvo više osoba na nekoj stvari tako da svakoj osobi pripada dio tog vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari (čl. 36. st. 1. ZV-a).

15. Nadalje, iz istih razloga bilo je potrebno odbiti i tako postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na III. tuženicu JE, IV. tuženika V-IE i V. tuženicu NE iako se isti tijekom postupka niti na koji način nisu očitovali o dostavljenoj tužbi, odnosno suprotno žalbenim navodima tužitelja u odnosu na iste tuženike nisu, zbog naprijed navedenih razloga, bili ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. do 4. ZPP-a, odnosno uvjeti za donošenjem presude zbog ogluhe.

16. Iako tužitelj žalbom pobija i točku V. izreke kojom je usvojen protutužbeni zahtjev, iz sadržaja žalbe vidljivo je da odluku o protutužbenom zahtjevu pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na II. tuženika OE.

17. Protutužbenim zahtjevom, II. tuženik OE kao vlasnik neposjednik postavlja zahtjev prema tužitelju koji je posjednik spornih dijelova njegovih nekretnina da mu iste nekretnine preda u posjed i to pozivom na odredbu čl. 162. ZV-a, dakle isto predstavlja pravu vlasničku tužbu kod koje tužitelj koji postavlja takav zahtjev mora dokazati svoje vlasništvo i tuženikov posjed stvari, odnosno njegovu faktičnu vlast.

18. Nasuprot zahtjevu vlasnika, posjednik ima pravo isticati prigovore iz čl. 163. ZV-a, odnosno prigovore koji zahtjev tužitelja negiraju, odnosno ukidaju. Iz žalbenih navoda tužitelja vidljivo je da isti, smatrajući da je nezakonita odluka u pogledu tužbenog zahtjeva, smatra da je neosnovan i protutužbeni zahtjev i to iz razloga jer isti ističe da ima pravo na posjed, a koje izvodi iz toga da je dosjelošću stekao dio nekretnina koje protutužbenim zahtjevom II. tuženik OE zahtjeva da mu vrati.

19. Međutim, kako je predloženim dokazima i to kako u tužbi, tako i u odgovoru na protutužbu tužitelj pokušavao dokazati da je dosjelošću stekao određeni suvlasnički udio na nekretninama II. tuženika OE, a ne da je vlasnik točno određenog fizičkog dijela istih nekretnina, to isti za sada nije dokazao da mu pripada pravo na posjed, odnosno da je dosjelošću stekao upravo fizički određeni dio nekretnina koje protutužbenim zahtjevom II. tuženik OE traži da mu se vrati u posjed. 20. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 162. ZV-a kada je usvojio protutužbeni zahtjev II. tuženika OE s obzirom da su za isto u trenutku odlučivanja o protutužbenom zahtjevu bile ispunjene sve zakonske pretpostavke.

21. Nadalje, pravilna je i odluka iz točke VI. izreke pobijane presude u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da II. tuženiku OE naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu 1.795,08 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s obzirom da u tom dijelu presudu suda prvog stupnja tužitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ne navodeći nikakve konkretne žalbene razloge.

22. Međutim, osnovana je žalba II. tuženika OE u odnosu na točku VI. pobijane presude i to u dijelu u kojem nije usvojen njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u odnosu na protutužbu.

22.1. Dakle, kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe, potrebno je uzeti u obzir da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba, pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavlja samostalnu tužbu, zbog čega je uspjeh stranaka u sporu potrebno posebno utvrđivati u odnosu na zahtjev tužbe, a posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1356/2021-4 od 26. travnja 2022.).

22.2. S obzirom na navedeno, te cijeneći da nije posebno označena vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev, već da se prema odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a smatra da je vrijednost predmeta spora 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn, to je II. tuženiku OE zastupanom po punomoćniku odvjetniku s obzirom na naprijed navedenu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje Tarifa) u vrijeme postavljanja zahtjeva za naknadom troškova, prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a valjalo još priznati i trošak zastupanja na dva ročište za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to po 100 bodova za svako ročište (ročišta 11. travnja 2023. i 3. svibnja 2023.), te trošak sastava dva obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife (podnesci od 14. studenoga 2022. i 8. veljače 2023.) i to po 100 bodova za svaki podnesak, odnosno još za radnje u odnosu na protutužbu 400 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.000,00 EUR.

23. Zbog naprijed navedenog, uvažavanjem žalbe II. tuženika OE preinačena je točka VI. pobijane presude i to u dijelu u kojem II. tuženik OE nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka na način da mu je dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama čiji tijek je određen na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a visina u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 492,50 EUR isti je odbijen i to iz razloga jer za radnje poduzete po protutužbi, s obzirom na vrijednost predmeta spora, II. tuženiku OE ne pripada nagrada u visini od 150 bodova kako je zahtijevao troškovnikom, već nagrada u visini od 100 bodova za svaku poduzetu radnju.

25. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 368. st. 2. i čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja donesena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti trošak tužitelju nije dosuđen s obzirom da sa žalbom nije uspio zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

27. S obzirom da je II. tuženik OE djelomično uspio s podnesenom žalbom u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka i to u omjeru od 67%, istome je prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife priznata nagrada za trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR, odnosno s obzirom na djelomični uspjeh iznos od 83,08 EUR zbog čega je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a i odlučeno kao u točki III. izreke. Pri tome mu nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu s obzirom da nije dokazao da je isti iznos pristojbe i platio.

28. II. tuženiku OE nije sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja i to iz razloga jer isti trošak nije bio potreban i nužan za donošenje odluke o izjavljenoj žalbi tužitelja zbog čega je i odlučeno kao u točki IV. izreke.

Osijek, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac