Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-999/2023-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CDV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kreativ d.o.o., Makarska, Ante Starčevića 32, OIB: 00902632399, OIB: 14653354880, koga zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povr-103/2019-19 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana te se ukida:
- presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-103/2019-19 od 28. travnja 2023. u pobijanoj točki I. izreke u cijelosti te u dijelu točke II. izreke kojom je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.854,86 EUR;
- rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-103/2019-19 od 28. travnja 2023.
i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka tužiteljice odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita, poslovni broj Ovrv- 457/17, od 14. studenog 2017. kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana platiti tužiteljici iznos od 209.287,28 EUR1/1.576.875,00 HRK sa zateznom kamatom na iznose:
- 170.664,94 EUR/1.285.875,00 HRK, od 8. prosinca 2015.,
- 38.622,34 EUR/ 291.000,00 HRK, od 7. siječnja 2017.,
do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.449,66 EUR/ 25.991,50 kn sa zateznom kamatom od 14. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i tužbeni zahtjev odbija.
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 10.854,86 EUR/81.785,94 HRK, u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika radi naknade više zatraženog troška parničnog postupka u iznosu od 1.571,56 EUR/11.840,92 HRK."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine prema zahtjevu od 20. studenoga 2019."
2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući ih iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda i rješenje preinače i u cijelosti usvoji zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivio svim žalbenim navodima tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje suda prvog stupnja, postupak koji im je prethodio, žalbene navode tužiteljice i navode tuženika iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Međutim, osnovano u žalbi tužiteljica ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a zbog čega se pobijana presuda i rješenje suda prvog stupnja ne mogu ispitati.
7. Predmet postupka je potraživanje tužiteljice kao odvjetnice u iznosu od sveukupno 209.287,28 EUR na ime troškova zastupanja tuženika pred Trgovačkim sudom u Splitu i to u predmetima poslovni broj P-2117/06 i P-421/06, za koje troškove zastupanja je tuženiku izdala dva računa i to jedan račun br. 21/1/2015 na iznos od 170.664,94 EUR (1.285.875,00 kn) s dospijećem 8. prosinca 2015., te drugi račun br. 5971/2016 na iznos od 38.622,34 EUR (291.000,00 kn) s dospijećem 7. siječnja 2017.
8. Tijekom postupka je prije svega bilo sporno da li je tužiteljica uopće bila ovlaštene od strane tuženika za zastupanje u naprijed navedenim predmetima a potom i da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice.
9. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza u postupka zauzima stav da je tužiteljica nesporno pružala tuženiku usluge zastupanja u predmetima Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2117/06 i P-421/06 za što je morala biti opunomoćena, da usluge koje su pružene i obračunate a odnose se na radnje u navedenim postupcima odgovaraju obračunatim uslugama za koje su izdani računi, te da stoga tužiteljici kao odvjetnici sukladno čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 09/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) pripada pravo na nagradu za izvršeni rad.
10. Odlučujući o istaknutom prigovoru zastare, sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) primjenjujući na potraživanje tužiteljice opći zastarni rok od 5 godina, te smatrajući da zastarni rok za potraživanje nagrade za svaku obavljenu radnju teče od idućeg dana od dana kada je takva radnja učinjena, zauzima stav da je nastupila zastara potraživanja.
10.1. Pri tome navodi da je prvo potraživanje tužiteljice po specifikaciji računa br. 59/1/2016 od 30. prosinca 2016. koje se odnosi na usluge zastupanja u predmetu poslovni broj P-2117/06 nastalo 28. listopada 2011., a posljednje 10. siječnja 2012., dok je ovršni prijedlog radi naplate istog potraživanja pokrenut 2. studenoga 2017., pa da je stoga protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
10.2. U odnosu na tražbinu po računu broj 21/1/2015 od 1. prosinca 2015. a koja se odnosi na usluge zastupanja u predmetu poslovni broj P-421/06 navodi da je prvo potraživanje nastalo 2006., a posljednje 27. studenoga 2011., a kako je prijedlog za ovrhu radi naplate istog potraživanja podnesen 2. studenoga 2017., da je i u odnosu na isto potraživanje protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
11. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita poslovni broj Ovrv-457/17 od 14. studenoga 2017. kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 209.287,28 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose po pojedinačnim računima kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.449,66 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbija tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude). Nadalje, obvezuje tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.854,86 EUR (točka II. izreke presude), dok pobijanim rješenjem odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine.
12. Potrebno je prije svega navesti da se na odnos između tužiteljice i tuženika imaju na odgovarajući način primijeniti odredbe iz ugovora o nalogu (čl. 763. -784. ZOO-a), i to kako u pogledu ocjene aktivne legitimacije tužiteljice a isto tako i u odnosu na ocjenu istaknutog prigovora zastare.
13. Prema odredbi čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je st. 1. istog zakonskog članka određeno da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
14. Međutim, pri tome je potrebno uzeti u obzir i odredbu Tbr. 48. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12. - dalje Tarifa/12), na što tužiteljica opravdano ukazuje u žalbi, prema kojoj naplata odvjetničke usluge, u svim postupcima osim kaznenim i prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, a koja odredba se sukladno čl. 2. Izmjena i dopuna Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 118/14.) primjenjuje i na radnje poduzete do dana stupnja na snagu tarife.
15. Dakle, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica kao odvjetnik ovlaštena zahtijevati isplatu nagrade i troškova vezanih uz izvršene odvjetničke usluge nakon izvršenja svake pojedine radnje koju poduzima za stranku, odnosno pogrešno je smatrao da zastarijevanje počinje teći od izvršenja svake radnje u korist stranke, s obzirom da se isto shvaćanje može primjenjivati samo na postupke koji su okončani prije 19. prosinca 2012. kada je na snagu stupila Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika iz 2012. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-202/2018-2 od 7. prosinca 2021.).
16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja da zastarijevanje počinje teći od izvršenja svake pojedine radnje u korist stranke, nisu utvrđene odlučene činjenice radi ocjene da li je nastupila zastara potraživanja.
17. Nadalje, zbog svega naprijed navedenog za sada se ne može ispitati niti pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja kojom odbija prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine.
18. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i dio točke II. pobijane presude kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka i to samo u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka s obzirom da odluka o tome ovisi o konačnom uspjehu stranaka u parnici.
19. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će uzimajući u obzir odredbe čl. 763.-784. ZOO-a utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi kako samo pravo tužiteljice na isplatu a također i visina nagrade koju zahtjeva i zbog čega je nužno priložiti cjelokupne spise Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2117/06 i P-421/06, te potom cijeneći sve provedene dokaze u postupku, donijeti pravilnu i zakonitu odluku i to kako u pogledu tužbenog zahtjeva tako i u pogledu prijedloga za određivanjem privremene mjere.
20. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.
21. U preostalom nepobijanom dijelu (dio točke II. izreke presude kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.571,56 EUR), presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Osijek, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
