REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4300/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Caki trans d.o.o., OIB 17478959244, Koškovec, Koškovec 1/a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kozjak & Rendić j.t.d., Varaždin, protiv tuženika: 1. GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ĐČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., Zagreb, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-559/2022- 4 od 8. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-14/2020-38 od 10. ožujka 2022., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo i četvrto naznačeno pitanje se odbacuje.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće naznačeno pitanje se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično nedopušten i djelomično neosnovan.

4.1. U prijedlogu su naznačena četiri pitanja:

1. „Da li sudovi mogu suditi preko tužbenog zahtjeva koji je implementiran preinakom tužbe, a koju preinaku sud nije dopustio?“,

2. „Da li se u postupku smetanja posjeda može postaviti vindikacijski zahtjev da se naloži tuženima da oslobode stan svih osoba i svojih stvari ili se isti zahtjev mora ostvariti u posebnoj parnici?“,

3. „Ako je posjed „vršenje faktične vlasti nad stvari“ postavlja se pitanje Kako to trgovačko društvo vrši faktičnu vlast nad stvari, konkretno stanom, u odnosu na pravo na posjed ili posjed prava?“ i

4. „Da li tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu, odnosno da li se radi o prekluziji, ako je oko Uskrsa 2020.g. saznao da je promijenjena brava na njegovom stanu pa nije reagirao sve do 11.08.2020.g. kada je ponovno probao ući u svoj stan?“.

4.2. Člankom 387. stavkom 2. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije, između ostaloga, treba sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. toga Zakona. Člankom 385.a stavkom 1. ZPP samo je primjerice navedeno koji bi to mogli biti razlozi zbog kojih bi naznačeno pravno pitanje moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi. To bi, dakle, mogli biti i neki drugi razlozi osim onih (primjerice) navedenih u članku 385.a stavku 1. ZPP, no, svakako ih je stranka u prijedlogu dužna određeno navesti. U predmetnome su prijedlogu ti razlozi u odnosu na prvo, drugo i četvrto u prethodnome stavku obrazloženja ovoga rješenja citirano pitanje u potpunosti izostali. Komentirajući ova pitanja tuženici djelomično iznose svoje viđenje činjeničnoga stanja, različito od onoga koje je prvostupanjski sud utvrdio, ustvrđuju da ih pretjerano ne čudi obrazloženje drugostupanjskoga suda jer da taj sud „zna biti medijska zvijezda notorna hrvatskoj javnosti“, mole ovaj revizijski sud „uložiti minimum vremena i da odbije (ako će) ovaj Prijedlog na više od 2 pasusa i da ne navodi šprancirano kao u dosta slučajeva da se nisu dobro postavila pravna pitanja kad su ista postavljena tako da ista pitanja razumiju i studenti druge godine prava“, te ukazuju na to da su određene postupovnopravne odredbe kao i materijalno pravo pogrešno primijenjeni. Sve ovo, međutim, pa čak i da pravo jest pogrešno primijenjeno, ne predstavlja razloge važnosti naznačenih pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.3. Kako je člankom 389.a stavkom 3. ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti, između ostaloga, i onaj prijedlog za dopuštenje revizije koji ne sadržava jasno naznačene razloge važnosti pravnoga pitanja u smislu članka 385.a toga Zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.

5.1. Što se trećega citiranog pitanja tiče, za njega su tuženici iznijeli razloge važnosti ukazujući na određene odluke ovoga suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Varaždinu. Što se tiče samoga sadržaja ovoga pitanja, proizlazilo bi da tuženici dovode u pitanje shvaćanje da trgovačko društvo može imati faktičnu vlast na stvari. No, iz daljnjeg sadržaja revizije koji slijedi nakon postavljanja ovoga pitanja, proizlazi da tuženici zapravo osporavaju u postupku utvrđenu činjenicu da je tužitelj imao posjed predmetne nekretnine, polemizirajući, što je nedopušteno u revizijskome stadiju postupka, pa i u prijedlogu za dopuštenje revizije, s utvrđenim činjeničnim stanjem, odnosno, tvrdeći da tužitelj nije u toj nekretnini imao „prijavljeno sjedište, izdvojeni pogon, podružnicu, niti knjigovodstvo, niti nikakvu logistiku, niti držalo bilo kakve stvari, niti je plaćalo struju, vodu, pričuvu i ostale režije ...“. Potom tuženici citiraju dio odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-1741/04 od 19. listopada 2004. apostrofirajući dio u kojemu taj sud iznosi shvaćanje da kraće ili duže razdoblje nekorištenja stvari ne znači i gubitak posjeda, pri čemu nije jasno kako se to shvaćanje odnosi na pravno pitanje o kojemu je riječ. Tuženici dalje navode da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-674/1994 od 26. studenoga 1997. izraženo shvaćanje da se u parnicama zbog smetanja posjeda ne smije odlučivati o pravu na posjed, a u odluci Županijskog suda u Varaždinu Gž-1540/2008 od 17. prosinca 2008. da je izraženo shvaćanje da je smisao pružanja posjedovne zaštite uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrana takvog i sličnog smetanja ubuduće, no i ovdje nije jasno u kakvom su odnosu ta shvaćanja kako s ovim ili kojim drugim od ostala tri naznačena pitanja tako i s činjenicama utvrđenima u ovome postupku. Zaključno tuženici ukazuju na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje koji elementi moraju biti ispunjeni za traženje posjedovne zaštite, no i kod ovoga nedostaje veza s naznačenim pitanjem i ovdje utvrđenim činjenicama na temelju kojih je primijenjeno materijalno pravo.

5.2. Zato ovo pitanje nije važno u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP pa je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek