REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-941/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža u pravnoj stvari tužiteljice ZN pk. FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Borisu Ivančiću, odvjetniku u Splitu , protiv tužene CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi Obvezno-isplata, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 3. Prosinca 2024., u nazočnosti pun. stranaka, koja odluka je objavljena 15. Siječnja 2025. ,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj, CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, isplatiti tužiteljici, PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.450,00 EUR (71.201,03 kn po fiksnom tečaju konverzije), uvećano za zakonske zatezne kamate koje se određuju po stopi koja je propisana čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku:

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. III. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IV. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. V. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VI. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VII. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VIII. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IX. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. X. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XI. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XII. 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. I. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. II. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. III. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IV. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. V. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VI. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VII. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VIII. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IX. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. X. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XI. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XII. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. I. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. II. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. III. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IV. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. V. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VI. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VII. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VIII. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IX. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. X. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XI. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XII. 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. I. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. II. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. III. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IV. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. V. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VI. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VII. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VIII. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IX. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. X. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XI. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XII. 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. I. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. II. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. III. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IV. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. V. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VI. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VII. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VIII. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IX. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. X. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XI. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XII. 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. I. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. II. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. III. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IV. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. V. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VI. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VII. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VIII. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IX. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. X. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XI. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XII. 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. I. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. II. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. III. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IV. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. V. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VI. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VII. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. VIII. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. IX. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. X. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XI. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. XII. 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. I. 2023. godine pa do isplate

- na iznos od 112,50 EUR (847,63 kn po fiksnom tečaju konverzije) od 9. II. 2023. godine pa do isplate.

2. Nalaže se tuženoj, CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, isplatiti tužiteljici, PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos troškova ovog postupka. "

II Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženoj iznos od 2.650,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Dana 10. Ožujka 2021. kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi kako su stranke u zemljišnim knjigama ovog suda upisane kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica za ¾ dijela, a tužena za ¼, da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću sa okućnicom koja se sastoji od prizemlja i kata, u naravi predstavlja po jedan stan, , sa zasebnim ulazom, te da imaju korisnu stambenu površinu u jednakim iznosima po 85 m2. Navodi da je tužiteljica vlasnica stana na prvom katu temeljem ugovora o darovanju od 3.VIII 1995. sklopljenog između sada pk. majke tužiteljice RN , svekrve tužene, kao darovateljice, te tužiteljice i njezinog pk brata ON, supruga tužene,kao daroprimatelja, s druge strane, da je navedenim ugovorom tužiteljici pripao prvi kat kuće koji ona drži u nesmetanom posjedu do danas, a pk. njezinom bratu ON da je u vlasništvo pripao donji kat kuće, prti čemu je navedeno da svaki stan predstavlja po ½ dijela cijele kuće.

Nadalje, navodi da je ON umro **.**.2002. te da je ½ njegove ostavinske imovine pripalo njegovoj supruzi -tuženoj, a preostalih ½ dijela majci i sestri - tužiteljici za po ¼ dijela,sada nakon smrti majke, tužiteljici ½ dijela. Tako da je tužiteljica postala suvlasnica i stana u prizemlju za ½ dijela, kako je to ista upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica ¾ dijela i to stan na prvom katu i ½ dijela stana u prizemlju, a tužena za ¼ dijela predmetne nekretnine, odnosno ½ stana u prizemlju. Prema navodima tužiteljice, tužena bez ikakve pravne osnove koristi i dodatnih ½ dijela predmetnog stana u prizemlju, jer samostalno drži u posjedu čitavi stan u prizemlju.

1.1.Tužiteljica ističe kako joj pripada naknada razmjerno veličini njezinog suvlasničkog dijela kojeg tužena neosnovano koristi i to u visini najamnine koju bi tužena morala plaćati, a s obzirom da u razdoblju od najmanje 5 posljednjih godina neosnovano obogatila za visinu najamnine koju bi inače platila za korištenje suvlasničkog dijela predmetnog stana u prizemlju, koji dio da je neovlašteno koristila , te da s obzirom na tržišnu cijenu najamnine takvog stana na području grada [adresa] koji iznosi najmanje 2.000,00 kn mjesečno, dakle, 1.000,00 kn za ½ dijela , to tužiteljica navodi da je tužena ostvarila nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od ukupno 60.000,00 kn, koji iznos je dužna naknaditi tužiteljici.

Osim toga, ističe da bez obzira na upis u zemljišne knjige da je glede stana na prvom katu predmetne kuće, suvlasnička zajednica prestala, te je isti u isključivom vlasništvu tužiteljice, a glede stana u prizemlju da postoji suvlasnička zajednica u kojem je svaka od stranaka suvlasnik za po ½ dijela, navodeći da pri tom tužena bez pravnog osnova koristi i dio koji pripada tužiteljici.

1.2.Iz ovih razloga predloženo je donošenje presude kojom će se tužena obvezati da tužiteljici isplati iznos od 60.000,00 kn sa pripadajućim kamatama koje na mjesečni iznos od po 1.000,00 kn teče počev od 9.3.2016 do 9. 3.2021. do isplate, kao i da ojo nadoknadi parnični trošak.

2. U tijeku postupka i to podneskom od 10. Veljače 2023. tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo DN od siječnja 2023., predloživši donošenje presude pobliže opisane kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu od 19. travnja 2021. tužena je istakla da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice kao neosnovanom predlaže isti odbiti uz osudu tužiteljice na podmirenje parničnog troška tuženoj, navodeći da osporava da tužiteljica koristi odnosno posjeduje cijeli stan u prizemlju predmetne kuće, da ista nikada nije sprječavala tužiteljicu u korištenju i posjedovanju ½ dijela stana te da je tužbeni zahtjev s osnova korištenja njezinog suvlasničkog dijela u cijelosti neosnovan.

Ističe da osporava visinu potraživanja budući da je ista previsoko označena. Na pripremnom ročištu od 1.veljače 2022. Tužena je istakla da tužiteljica može koristiti prizemlje kuće bez ikakvih ograničenja te da ona nikada nije osporavala da bi tužiteljica imala pravo koristiti ostatak nekretnine koji nije podijeljen, a odnosi se na okućnicu i dvije garaže , da je tužiteljica bespravno na suvlasničkom dijelu tužene izgradila nadgrađe u nivou prvog kata sa podrumom položeno u sjevernom dijelu nekretnine, te da koristi obje garaže, te se ističe prigovor prijeboja budući da tužena koristi nekretninu više od svog suvlasničkog dijela, a sve ukoliko bi tužiteljica eventualno uspjela u sporu. Ističe da ne protivi diobi ukoliko bi se ispoštivao uvjet od strane tužiteljice da se nadogradnja izvedena od strane tužiteljice legalizira te da se izvrši etažiranje objekta.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu, rješenja iz a pok. ON RN O-1599/04, rješenja o nasljeđivanju iza pok. ON O-253/02 od 30.12.2002.g., ugovora o darovanju od 3.8.1995.g., dopisa upućen tuženoj osobno 29.9.2020.g., dopisa pun. tužene upućen tužiteljici osobno 26.7.2019.i 14.10.2020.g. s potvrdom primitka preporučene pošiljke, ugovora o diobi suvlasničke zajednice između tužiteljice i tužene od 12.3.2020.. ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 28.7.2020., očevidom na licu mjesta od 22.9.2022.g., dokumentacije uz podnesak tužene od 27.9.2022.g., pregledom nalaza i mišljenja vještaka DN od 18. 1 2023.g., usmenog nalaza i mišljenja vještaka geometra Daria Blaževića sa ročišta na licu mjesta 22.9.2022.g., saslušanjem vještaka DN pok. Z, svjedoka ČN. F, AN pok. C, IN. P, KN pok. R, MN, TN, ZNA kći O, te saslušanjem tužiteljice i tužene kao stranaka, pregledom ostale dokumentacije priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev radi isplate naknade na ime korištenja suvlasničkog dijela tužiteljice na stanu u prizemlju kuće u [adresa] u [adresa], u iznosu od ukupno 9.450,00 eura sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa od po 112,50 eura počev od 9.ožujka 2016. do 9. Veljače 2023. , pa do konačne isplate, kako je to zatraženo podneskom od 10. Veljače 2023. Dakle predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom koristi koje je tužena imala od posjedovanja nekretnine navedene nekretnine u utuženom razdoblju.

7. Sukladno odredbi članka 165. st .1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15,94/17), propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dakle, navedenom odredbom propisano je da vlasnik ima pravo na naknadu za koristi u odnosu na posjednika nekretnine . Za zastaru eventualne tužiteljičine tražbine mjerodavna je odredba čl. 165. st. 2. ZVDSP koja propisuje da vlasnikovo traženje naknade iz čl. 165. st. 1. ZVDSP zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana.

Tužiteljica traži naknadu za period od ožujka 2016. , dakle, za razdoblje 5 godina prije podnošenja tužbe koja je podnijeta 10. Ožujka 2021., a u ovom slučaju primjenjuje se zastrani rok od 3 godine.

7.1. U konkretnom slučaju tužiteljica kao jedna od suvlasnica nekretnine ima pravo zahtijevati naknadu za koristi od tuženika kao drugog suvlasnika nekretnine samo ako se tuženik nalazio u posjedu iste. Dakle, činjenica posjeda nekretnine u utuženom razdoblju za koje tužiteljica zahtijeva naknadu predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj ovisi osnovanost tužiteljičina tužbenog zahtjeva.

7.2. Odredba čl. 165. st. 1. ZVDSP primjenjuje se i na odnose između suvlasnika kada jedan od suvlasnika onemogući drugog u korištenju suvlasništva stvari (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su Iv-16/2021-5 održanoj 1. ožujka 2021.)

8. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u zemljišnim knjigama uknjižena za 3/4 dijela, dok je tužena upisana za1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 3194, dok je sporno da je tužena kao vlasnica i posjednica ½ dijela stana koji se nalazi u prizemlju predmetne kuće, koristi i posjeduje cijeli stan u prizemlju kuće.

Okolnost što je tužena u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik nekretnine, ne znači da je automatski dužna tužiteljici platiti naknadu za korištenje nekretnine ako u postupku nije utvrđeno da nije nekretninu i posjedovala i onemogućavala tužiteljicu da istu posjeduje.

Stoga je u postupku valjalo utvrditi da li se tužena u utuženom razdoblju nalazila u posjedu nekretnine u odnosu na koju se zahtijeva plaćanje naknade i je li onemogućavala tužiteljicu da istu posjeduje.

8.1.Nesporno je da je tužena prije podnošenja tužbe dopisom od 29.9.2020. pozvana od tužiteljice radi pokušaja rješenja spora dogovorom, u kojem tužiteljica nudi tuženoj da postignu usmeni dogovor kojim bi tužiteljici vratila posjed istočnu polovicu prizemlja, i kojim bi potpisale ugovor o diobi a ako s tim nije suglasna da tužiteljica istoj nudi druge načine da reguliraju svoje odnose na obostranu korist kao i da ista izvrši renoviranje stana tužene u kojem će živjeti do svoje smrti a nakon čega bi dio propao djeci tužiteljice.

9. Očevidom na licu mjesta u nazočnosti sudskih vještaka geometra Daria Blaževića i vještaka građevinske struke DN od 22. Rujna 2022. utvrđeno je da se predmet spora nalazi na adresi [adresa], da se radi o prizemlju kuće navedene anagrafske oznake, da se stan sastoji od dnevnog boravka, kuhinje i blagavaone , te dvije sobe, dva wc-a i hodnika, vještak geometar je opisanu zgradu identificirao kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a po katastru da odgovara dijelu kat. čest,. 5827 k. o. [katastarska općina], navodeći da bi usmena identifikacija bila dovoljna za potrebe ovog spora te da nema potrebe za dodatnim geodetskim mjerenjima , s čim su se punomoćnici stranaka i stranke suglasile.

9.1.Vještak građevinske struke je istakao da mu je za potreba izrade nalaz i mišljenja potrebna građevinska i uporabna dozvola, te projektna dokumentacija na temelju koje je kuća građena i dobivena uporabna dozvola.

10. Uz podneska tužiteljice od 27. Rujna 2022. Dostavljena je zatražena dokumentacija za potrebe građevinskog vještačenja.

11. Dana 20. Siječnja 2023. Kod suda je zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke DN koje sud, jednako kao i stranke, u cijelosti prihvaća kao stručno objektivno i argumentirano. Vještak je na temelju uvida u navedenu cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i dostavljenu uz podnesak tužiteljice od 27. Rujna 2022., te na temelju podataka sa očevida i fotografija lica mjesta istakao kako je mišljenja da je vrijednost naknade za korištenje polovice stana u prizemlju predmetne zgrade za promatrano razdoblje od 9.3.2016-do

22.9.2022. ukupno 8.887,50 eura odnosno 66.962,87 kuna. Prema fiksnom tečaju konverzije od 1euro=7,53450 kn. Istakao je da je mišljenja da tržišna vrijednost korištenja predmetnog stana za navedeno razdoblje razumno predstavlja iznos od 225,00 eura mjesečno, a vrijednost korištenja polovice stana u prizemlju za utuženo razdoblje iznosila bi 112,50 eura mjesečno.

12.Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka DN tužiteljica je u podnesku od 10. Veljače 2023. Istakla da na isto nema primjedbi te je sukladno istom uredila i postavila svoj konačni tužbeni zahtjev, dok je tužena u podnesku od 13. Ožujka 2023. Istakla da također nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka DN te smatra da je utvrđeni iznos tržišne vrijednosti korištenja polovice stana u prizemlju kuće u iznosu od 112,50 eura, primjeren okolnostima.

12.1. U postupku je na prijedlog tužiteljice izveden dokaz saslušanjem sudskog vještaka DN koji je na ročištu od 17. Siječnja 2024. Istakao da je kod izrade svog elaborata od 17.1.2023. koristio jedinične cijene najma nekretnina koje je dala pOrezna uprava u zbirci cijena predmetne nekretnine, te da je za među vremensko izjednačavanje cijena koristio indeks cijena nekretnina koje daje Državni zavod za statistiku, s napomenom da je uzeo srednju vrijednost indeksa od 2016. Do 2022 za koje se razdoblje traži vrijednost najma, kako je to navedeno i u njegovom nalazu i mišljenju na strani 15. Pojasnio je da bi u slučaju da koristi indeks cijena za prvi kvartal , da bi cijena najma cijelog stana iznosila 175 eura, a ako koristi indeks cijena iz trećeg kvartala 2022., da bi vrijednost najma cijelog stana iznosila 270 eura, navodeći da to znači da bi se cijena najma stana u promatranom razdoblju promijenila za cca 100eura.

13. Prema kazivanju tužiteljice kao stranke , u tijeku postupka izvršena je zamjena na način da je tužena iselila iz prizemlja kuće i suprugu tužiteljice ustupila njezinu polovicu stana u prizemlju i dio zemljišta oko kuće dok je tužena u zamjenu dobila nekretninu u vlasništvu supruga tužiteljice u [adresa], D, s čim se ona suglasila, međutim, da on ipak ustraje u tužbenom zahtjevu za isplatu za utuženi period za koji joj tužena nije dozvolila korištenje njezinog dijela prizemlja kuće u [adresa]. Navodi kako je stan u prizemlju stekla nasljeđivanjem od oca i darovanjem od majke RN te nasljeđivanjem iza pk. majke, dok je tužena u suposjedu temeljem nasljeđivanja iza pk. supruga ON, brata tužiteljice. Navodi da su ona i brat živjeli svaki u svom stanu u prizemlju kuće , da je između njihovih stanova postojao pregradni zid koji je srušen kada se brat razbolio, da je ona koristila istočni dio a brat i tužena zapadni dio prizemlja, da je tužiteljica preselila na kat kuće kada se majka razboljela, da je brat koristio cijeli prostor u prizemlju nakon što je srušio pregradni zid. Navodi kako između nje i brata nije bila dioba na način da njoj pripadne stan na prvom katu a njemu prizemlje niti je podijeljena okućnica, da nisu imali nikakva potraživanja , brat u odnosu na kat odnosno ona u odnosu na prizemlje kuće, navodi da je bratu dala svoj ključ kada je preselila na kat kuće,i dozvolila bratu da koristi prizemlje, te da se brava na ulaznim vratima stana u prizemlju nikada nije mijenjala. Navodi da nakon bratove smrti 2022. tužena njoj nije dozvolila da uđe u svoj dio prizemlja, niti joj je dala ključ od vrata, navodeći da je između njih u više navrata s njihove strane bilo prijedloga diobe. Navodi da su ona i suprug cijelo vrijeme koristili kat kuće, garažu i da su obrađivali vrt oko kuće te da su napravili nove ogradne zidove pri čemu ih tužena nije ometala u korištenju okućnice, garaže i prvog kata.

14. Tužena u svom iskazu navodi kako da je točno da je sa pk. suprugom ON živjela u prizemlju kuće i da su koristili cijelo prizemlje, navodi da tužiteljica nikada nije tražila da joj dozvoli da uđe u svoj dio prizemlja, jer bi joj ona to dozvolila. Navodi da sa suprugom nije razgovarala o načinu korištenja prizemlja kuće, da je on razgovarao sa sestrom o tome, te da ne zna da li su se oni dogovorili o tome što će tko koristiti , da se u međuvremenu razbolio i umro. Istakla je da se nije protivila tome što je tužiteljica obrađivala vrt oko kuće , koristila garažu i napravila ogradne zidove koje su napravili nakon smrti njezinog supruga.

15. U postupku su kao svjedoci saslušani ČN pok. F, brat tužene koji je istakao da je njemu poznato da je njegova sestra CN sa pk. suprugom živjela u prizemlju predmetne kuće, i da je u drugom dijelu živjela tužiteljica koja je imala ključ od ulaznih vrata prizemlja, i koja je preselila na kat kuće s tim da ne zna je li zadržala ključ prizemlja. Navodi da je tužena nakon smrti supruga ostala živjeti u prizemlju i koristiti cijelo prizemlje dok je pregradni zid koji je bio između sjevernog i južnog dijela srušen, da je u vrijeme kada je tužiteljica preselila na kat bio dogovor da tužena ostane u prizemlju budući da je svekar tužene pola kuće ostavio sinu a pola kćerki PN, s time što nije imenovao koji je čiji dio. Potvrdio je navode stranaka da se brava na ulaznim vratima prizemlja nije mijenjala.

16.Svjedokinja LN navodi da joj je po pričanju tužiteljice poznato da je nakon smrti supruga tužene ona tuženoj predložila da izabere koji će dio prizemlja koristiti i da će joj urediti stan u prizemlju, što je ona odbila i tužiteljici nije dozvolila da koristi stan u prizemlju koji je ranije koristila, da bi se zaključavala i zatvorila tako da tužiteljica nije mogla ući, ali ona osobno nije bila prisutna razgovoru tužiteljice i tužene niti nikakvom događaju kada bi tužena priječila tužiteljici da uđe u prizemlje kuće, svjedokinja misli da se tužiteljica i brat nisu podijelili, da u vrijeme kada tužiteljica seli na prvi kat zbog bolesti majke, u prizemlju ostaju tužena i suprug s tim da nije postojao nikakav dogovor.

17.Nadalje, svjedok IN pk. P,navodi da je tužiteljica jedno kratko vrijeme nakon udaje stanovala u prizemlju kuće a nakon toga se sa suprugom preselila na kat kuće, da su u prizemlju bila dva stana , u jednom je stanovala tužena sa suprugom, a u drugom tužiteljica i suprug, da je kasnije tužena postupno sve to pretvorila u jedan stan i koristila kompletno prizemlje. Ističe da joj je poznato da tužena tužiteljici nije dozvoljavala da uđe u prizemlje nakon što je odselila na kat zbog proširenja obitelji, da je odbijala sve što bi joj tužiteljica ponudila , da je tužiteljica dala tuženoj izbor dijela prizemlja koji želi koristiti i da joj oni urede taj dio koji bi ona odabrala, da se one nikada nisu fizički sukobile te su bile u dobrim odnosima. Ističe da su roditelji tužiteljice uredili oba stana u prizemlju i sagradili kuću,da su to uređivali za svoju djecu, ne zna kako su se dogovorili.

18. KN pk. R navodi da tužiteljica traži naknadu zbog nemogućnosti korištenja svog prostora u prizemlju kuće, jer se tužena služi tim prostorom koji nije njezin, da je tužena nastavila koristiti prizemlje kuće u cijelosti nakon smrti supruga, da je ključ ostao kod nje, dok tužiteljica sa svojom obitelji , suprugom i troje djece nije mogla nastaviti živjeti u prizemlju u tom svom dijelu, da je stoga tražila da tužena napusti taj dio prizemlja i da ga njoj prepusti, što je ona odbila uopće o tome razgovarati. Navodi da tužiteljica traži svoj dio prizemlja u kojem je stanovala i koji je uredila za stanovanje, nije joj poznato je li među strankama izvršena dioba. I ova svjedokinja potvrđuje navode tužiteljice da je nudila tužiteljici da se dogovore o načinu korištenja prizemlja, da je tužena odbijala svaki dogovor i da bi samo slegnula ramenima, te da između stranaka nikada nije bilo svađe, vike ni fizičkog nastraja.

19. Svjedok VN navodi kako mu je pričanju brata tužene ČN poznato da se spor vodi radi isplate na ime korištenja prizemlja kuće, da tužena nije u stanju nikome prijetiti, niti braniti da koristi prizemlje kuće, te ističe kako je sigurno da tužena tužiteljici nije branila korištenje prizemlja kuće , ističe da tužena ima ključ od svog dijela prizemlja, a ne zna je li tužiteljica ima ključ od prizemlja.

20. Svjedokinja TN pk. Z navodi da joj je po pričanju tužiteljice i tužene poznato da je tužena nakon smrti supruga nastavila koristiti cijelo prizemlje kuće i da tužiteljici nije dala pristup u prizemlje kuće , da nikako nije htjela otvoriti vrata niti dati ključ, daje tužiteljica nakon bratove smrti tražila svoj dio prizemlja, ali da tužena o tome nije htjela razgovarati. Svjedokinja ZNA pk. O navodi da je i njoj po pričanju poznato da tužiteljica traži naknadu za nekorištenje prizemlja obiteljske kuće u [adresa] i da je tužiteljica jedno vrijeme živjela u dijelu prizemlja, a tužena sa suprugom u drugom dijelu prizemlja.

21. Temeljem priloženog na strani 5 i 6 rješenja o nasljeđivanju O-1599/04 iza pk. Majke RN proglašena njezinom nasljednicom za cijelo u odnosu na njezin suvlasnički dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] od 4/6 dijela.

21.1.Nadalje, prema rješenju o nasljeđivanju O-253/02 iza pk. Njegovana Rožića pk. Lovre njegovim nasljednicima proglašena je majka RN za ¼ dijela, sestra ZN za ¼ dijela, te supruga SN za 2/4 dijela, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju priložen na strani 7 spisa.

22. Nadalje, prema ugovoru o darovanju od 3. Kolovoza 1995. majka tužiteljice pok. RN je svojoj djeci ON i PN darovala svoj suvlasnički dio na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svakom za ½ svog suvlasničkog dijela, a u ugovoru se navodi da im to daruje na način da ON u cijelosti propadne prizemlje kuće a kćerki PN prvi kat predmetne kuće dok ej darovateljica zadržala pravo korištenja jedne sebe na katu kuće. Navodi se i to da su daroprimatelji već tada bili u posjedu svaki svog dijela kuće te da su svoj dio nekretnine uredili prema vlastitim potrebama i mogućnostima, tako da ih nije potrebno uvoditi u posjed darovanog dijela nekretnine.

23. Na temelju svih naprijed izvedenih dokaza a posebno iz iskaza svjedoka NN, ZNA , KN, LN proizlazi da isti nemaju neposrednih saznanja da bi tužena koristila i dio prizemlja koji bi pripadao tužiteljici, već svoja saznanja imaju po pričanju i kazivanju tužiteljice. Svjedocima nije poznato da li su se tužiteljica i njezin pok. brat ON , suprug tužene, podijelili i dogovorili način korištenja prizemlja kuće, s tim da je nesporno da su tužiteljica i pk. brat suvlasništvo stekli nasljeđivanjem iza pk. oca FN, zajedno sa majkom RN, te da je tužiteljica temeljem ugovora o darovanju stekla majčin dio na predmetnoj nekretnini, tako da je tužiteljica osnovom nasljeđivanja i darovanja od majke uknjižena kao suvlasnica na predmetnoj nekretnini za ¾ dijela, dok je tužena kao supruga suvlasnika ON uknjižena temeljem nasljeđivanje iza njegove smrti za ¼ dijela.

24.Nadalje, nesporno je da su tužiteljica sa obitelji i brat sada pk. Njegovan sa tuženom živjeli u prizemlju predmetne kuće , svaki u posebnom dijelu koji je odvojen pregradnim zidom i koji su uredili za stanovanje,da je tužiteljica koristila istočni dio prizemlja, a tužena sa suprugom zapadni dio, te da je tužiteljica kasnije kada se majka razboljela i kada se poveo broj njezine obitelji, preselila na kat kuće gdje i danas živi sa svojom obitelji, dok je tužena sa suprugom nastavila živjeti u prizemlju kuće,s čim se tužiteljica suglasila, s tim da se suprug tužene razbolio tako da su srušili pregradni zid između dva stana , radi lakšeg korištenja prostora zbog njegove bolesti , tako da su nastavili koristiti cijelo prizemlje čemu se tužiteljice nije protivila, te je bratu ostavila svoj ključ koji je ranije imala dok je stanovala u prizemlju. Međutim, nakon bratove smrti, tužiteljica je od tužene tražila svoj dio prizemlja da joj dopusti korištenje istog ili da tužena sama odabere koji dio prizemlja će koristiti, te joj je nudila da bi taj dio uredila za tuženu, o čemu tužena nije htjela razgovarati niti se dogovoriti sa tužiteljicom o načinu korištenja prizemlja, s tim da je tužiteljica rekla da je nakon preseljenja na kat bratu ostavila ključ prizemlja, tako da je jedino tužena imala ključ prizemlja.

25.Nesporno je da su se stranke u tijeku ovog postupka dogovorile o svojim međusobnim odnosima na način da je tužena u kolovozu 2023. iselila iz prizemlja, i preselila u stan supruga tužiteljice u [adresa], A. [adresa], s čim se tužiteljica kao suvlasnica predmetne kuće [adresa] suglasila, a nakon toga su tužiteljica i suprug stupili u posjed prizemlja u cijelosti te su isti uredili za stanovanje.

26.Osim toga, iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da bi tužiteljica sa svojom obitelji koristila i garažu , vrt i da su izgradili nadgrađe na nivou prvo kata sa podrumom, dakle, da je koristila dio okućnice koji je u suvlasništvu i tužene temeljem nasljeđivanja od supruga, brata tužiteljice, čemu se također ružena nije protivila, ali iz navedenog proizlazi da je tužena spontano nakon smrti supruga nastavila koristiti prostor prizemlja kuće koji njoj pripada u kojem se nalazi dnevni boravak, kao i onaj dio koji je ranije koristila tužiteljica u kojem se nalazi kuhinja, spavaća soba i wc, a čemu se tužiteljica nije protivila sve do smrti brata a supruga tužene kada je tražila predaju tog dijela prizemlja koji je ranije koristila, a prema kazivanju brata tužene ona je nakon smrti supruga koristila svoj dio kao dnevni boravak i blagavaonicu, te da je koristila sobu, kuhinju i wc, da je iz prostora u kojem je stanovala tužiteljica prenijela stol i stolice u svoj prostor , te da druge prostorije u prizemlju nije koristila.

26.1. Isto tako , za istaknuti je da je tužiteljica, osim stana na prvom katu, koristila i okućnicu koja je također u suvlasništvu stranaka, i to obje garaže, vrt koji jedino tužiteljica sa obitelji obrađuje, te je napravila nadgrađe u nivou prvog kata, a o tome nije tražili suglasnost tužene. Isto tako, tužena navodi da ona nikada tužiteljici nije branila korištenje dijela prizemlja a što potvrđuju i svjedoci koji su saslušani u postupku, posebno ČN i VN a i ostali svjedoci koji su kazali da tužena nije htjela o ničemu razgovarati sa tužiteljicom, da nije otključavala vrata i nije tužiteljici dozvoljava pristup prizemlju nakon smrti supruga tužene, istakli su da između stranaka nikada nije bilo fizičkog sukoba, svađe niti je tužena na bilo koji drugi način prijetnjom isl. tužiteljici priječila pristup u prizemlje i korištenje dijela prizemlja koji je ranije koristila, osim što o ničemu nije htjela razgovarati, jednostavno je takva povučena osoba koja ima određene zdravstvene probleme, a i svjedoci su istakli kako ona jednostavno nije u stanju nekom nešto braniti ili prijetiti te da se boji svoje sjene.

27. Radi svega naprijed navedenog, a obzirom i na činjenicu da je u tijeku postupka tužena napustila prizemlje te je preselila u stan u [adresa] vlasništvo supruga tužiteljice, sve uz suglasnost tužene i njezinog supruga , te da je na taj način došlo do mirnog rješenja njihovog međusobnog odnosa u vezi korištenja predmetnog prizemlja u cjelini, koji je sada u posjedu tužiteljice u cijelosti, sud smatra kako tužena nije onemogućavala tužiteljicu u korištenju prizemlja, a ista je i sama kazala da bi ona tužiteljici dozvolila korištenje prizemlja da je ona to od nje zahtijevala, što ukazuje da između stranaka nije bilo konkretnog razgovora o načinu korištenja prizemlja kuće , kao ni ostalog dijela nekretnine koji je tužiteljica, garaža, vrta , koristila ne tražeći suglasnost tužene iako se ona tome izričito nije protivila, već je prihvatila takvo stanje jer su tužiteljica i suprug navedeno nadgrađe iznad nivoa prvog kata na sjevernom dijelu nekretnine, izgradili i koristili bez pitanja i prethodnog razgovora sa tuženom o tome, a tužena ističe da ona nikada tužiteljici nije osporavala njezino pravo suvlasništva na dijelu prizemlja, niti je ikada svojatala isključivo pravo vlasništva na prizemlju predmetne kuće.

28. Kako je već navedeno, nesporno je da između suvlasnika nije izvršena dioba odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice, a kako to jasno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, pa su stranke suvlasnice predmetne nekretnine, u naravi obiteljske kuće i okućnice za određeni idealni dio, a i sama tužiteljica je istakla da između nje i pk. brata ON nije postignuta dioba niti razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, u naravi kuće i okućnice, sud smatra da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati naknadu na ime korištenja dijela prizemlja koji je ranije koristila,i to jednosobni stan u istočnom dijelu prizemlja u kojem se nalazila jedna soba, kuhinja i kupatilo, za utuženi period , a imajući u vidu činjenicu da je isto tako tužiteljica samovoljno odlučila koristiti obje garaže, vrt , te je samovoljno izgradila nadgrađe u nivou prvog kata, na nekretnini koja je nepodijeljena između suvlasnika, bez traženja suglasnosti od tužene kao suvlasnice predmetne nekretnine, pa se u tom smislu prigovor tuženika da bi tužiteljica na taj način koristila nekretninu više od svog suvlasničkog dijela, kako je to istaknuto u odgovoru na tužbu i na ročištu od 1. Veljače 2022. ukazuje utemeljenim.

28.1.Isto tako, djelomično je utemeljen prigovor zastare potraživanje i to za period od ožujka 2016 do ožujka 2018. , imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe od 10. Ožujka 2021., budući da je zastarni rok od 3 godine u kojem je tužiteljica mogla potraživati navedenu naknadu od tužene, kako je to naprijed navedeno.

29. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjuje neosnovanim u cijelosti, to je isti valjalo odbiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastav odgovora na tužbu 100 bodova, trošak zastupanja tužene na ročištu od 1.2.2022., 27.6.2022., 22.9.2022., 7.11.2023., 17.1.2024., 28.2.2024., 4.6.2024., 17.9.2024., 4.11.2024., 3.12.2024. - po 100 bodova ili ukupno 1000 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 6.5.2022-25 bodova ili 25% nagrade jer je odgođeno prije početka raspravljanja suglasnošću stranaka, trošak sastava obrazloženog podneska od 13.3.2023., i 12.11.2024. - po 100 bodova ili ukupno 200 bodova.

31. Sukladno tome, tuženiku je priznato ukupno 1325 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.650,00 eura, sve na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,37,22, 126/22).

U [adresa], dana 15. Siječnja 2025.

Sudac

Ivanka Karadža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis